Autor: Hana Kazazović
Nisam do sada imala priliku čitati ništa od autorice Jagode Iličić, pa sam zato sa radoznalošću uzela knjigu “Kako preživjeti smak svijeta”. Na blogu “Volimo čitati” pročitah da je Jagoda uspješan dječiji pisac i da je ovo knjiga koja možda odstupa od njenog dosadađnjeg opusa. Nakon čitanja mogu samo reći da je ovo knjiga koja zaista zaslužuje pažnju i da je Jagoda Iličć autorica koja odlično piše bez obzira kojem uzrastu se obraća.
A “Kako preživjeti smak svijeta” je knjiga koja će sigurno odudarati od svega što ste čitali. U njoj ima svega i vrlo je teška za prepričati – likovi se prepliću sa vremenima pa tu imamo i prošlost i sadašnjost i budućnost, a da vam i nije uvijek na prvu jasno gdje ste u kojem momentu.
Opet ću citirati autoricu bloga “Volimo čitati” koja kaže:
Radnja ne prati likove nego oni radnju. Obreli su se nekako u svojim životima, za njih su još zakačeni njihovi snovi, a ono što vide ispred možda se ne uklapa ni u jedno ni u drugo.
I to je baš tako. U stvari, radnja je nebitna jer je način pisanja zanimljiv i drži vam pažnju tako da u nekom momentu shvatite da ovu knjigu čitate isključivo kreativnim dijelom mozga, onim koji ne pati od toga da se drži za činjenice i da mu je sve posloženo kao u apoteci. Ovu knjigu čitate dušom i uranjate u rečenice vežući ih za neka svoja sjećanja i asocijacije, jer upravo od toga i zavisi kako ćete doživjeti sve ono što je autorica pisala.
Dijelovi knjige su me podsjetili na kombinaciju knjige “Farenheit 451” i serije “Black Mirror” pa mi je to bilo zanimljivo baš, jer nisam kod domaćih autora sretala baš puno “gledanja u budućnost”. Jagoda je to lijepo zamislila i dopalo mi se.
Par citata sam sebi zabilježila pa evo da ih podijelim sa vama:
– Ponekad mislim da je u ljudskoj prirodi najčudnije to što se stalno zavlačimo u mišje rupe i istovremeno sanjamo da smo negdje slobodni i izvan zidova, da smo heroji.
*****
Voljela bih da moj sin nikad ne zaplače nad uspomenama na mene, da ne mora plijeviti svoja sjećanja. Željela bih da mu se život smiješi i da zna da je uvijek donosio samo radost u sve moje dane. Zvuči kao neko opraštanje ali, to i treba obaviti dok je čovjek živ. Kad umreš onda bude suviše kasno. Ljudima treba reći koliko ih voliš dok to još možeš.
*****
– Važno je, dobro to zapamti, vraćati se svojoj kući sretan. Moraš znati da su tvoja vrata granica tvog svijeta u kome važe samo tvoja pravila. – ponavljala mi je uporno.
Knjigu “Kako preživjeti smak svijeta” ne mogu preporučiti nekoj posebnoj vrsti čitatelja. Svako će je doživjeti na svoj način i mislim da bi svako mogao u njoj pronaći nešto za sebe. Uslov je samo da volite čitati i da tokom čitanja možete uključiti maštu poput djeteta. Knjiga će se za koji dan naći na tržištu i ovo je moj mali doprinos promociji domaćih autora koje uvijek rado biram da čitam.
