Slušala sam Magdalenu Blažević u podcastu “100 minuta buke” pa me zainteresovala svojom pričom i poželjela sam čitati njene knjige. Uspjela sam doći do ove dvije iz naslova i ovdje su kratki utisci o njima.

“U kasno ljeto”

Elem, fino mi je rečeno da je ova knjiga teška. I znala sam iz njenog razgovora da jeste, zbog tematike, ratne naravno. Ali, istovremeno je i fascinantna. Jer ne sjećam se da sam često čitala nekog ko ima ovakve opise i ko ti sve tako oslika pred očima da imaš osjećaj kako gledaš film. A to je posebno zeznuto kad je priča teška.

Magdalena baš ima dar da sa malo riječi kaže puno toga. Nema kod nje viškova, prosto odsiječe u rečenici sve što bi moglo biti imalo višak. I onda kad pročitaš njene rečenice imaš taj osjećaj da te neko išutirao u stomak. I sve ti se posebno ureže u glavi, jer slike koje ona opiše se pamte.

Stavila sam tu samo početak knjige, da vidite kakav je to stil. Meni je predivan.

“Sezona berbe”

Nakon ove druge mogu preporučiti Magdalenu dalje za čitanje zato što mi se i ona dopala. Magdalena piše veoma neobično i sažeto, ali opet nekako uspije oslikati puno toga sa malo riječi. Iz nje uglavnom proviruje pjesnikinja, jer baš ima dar da nekako pjesnički dočara sve što opisuje. Njeni prizori imaju mirise, zvukove, boje i osjetite ih maltene svim čulima i to je nešto što ne srećem često u knjigama.

Ono što je možda malo specifično kod nje je što nema pravilan tok radnje i ništa nije jasno podijeljeno. I dok se malo ne snađete uvijek tokom čitanja preispitujete sebe “a otkud je sad ona ovdje?” ili “ko je ovo?”. A onda se opustite, utonete u čitanje i prosto to prestane biti važno, jer – shvatićete poslije, to sve i nije toliko važno za priču koju želi prenijeti.

Ovo je kao ljubavna priča, ali je u stvari priča o ljubavi. Priče Une i njene majke Ide, slične po mnogo čemu, a opet drugačije. I taman kad pomislite da je “samo” to u pitanju, dođe dio koji vas šutne u stomak i ostanete bez daha. Jer to je Magdalena – prosto uvijek ima nešto važno i bitno i surovo za reći.

Ovo jeste priča o ljubavi, ali ne naivna i ne ona koju zaboravite za 2 dana. Magdalenine slike će vam zauvijek ostati u duši i srcu i nećete ih zaboraviti.

Rekoh da preporučujem, ali računajte na to da u njenom pisanju uvijek ima surove realnosti i ko to ne voli i izbjegava, bolje da i ovo preskoči. Da ne bude da niste znali ??