Prije par dana mi se završila radionica pisanja kod StaŠe Vukadinović . Prijavila sam se jer odavno želim pisanje podići na neki viši nivo. Odnosno, već neko vrijeme osjetim zasićenje kod pisanja i želju za tim da mi ponovo bude zabavno ili izazovno. Nisam znala kako do toga, pa kad sam ugledala poziv za Stašinu radionicu samo sam u stomaku osjetila „To je to, prijavi se“. Jer volim kako Staša piše i godinama je pratim i čitam i prosto sam željela učiti od nje.
I jesam. Zajedno sa još 9 žena smo se sastajali online, pisali i čitali jedna drugima radove, uz Stašino rukovođenje i vrlo korisne savjete i komentare.
Ja sam, zbog svojih ciljeva sa radionicom, dobila zadatak da pišem „sa strane“ i da se ne stavljam u svoje standardno prvo lice jednine. I moram priznati da mi je to dosta pomoglo da dobijem neki drugi ugao kod pisanja. Možda neku od tih priča objavim uskoro, samo da je još malo sredim.
Ali, na zadnjem sastanku koji se održava 1:1 sa Stašom, pričala sam joj o tome da imam neku kočnicu i nikako ne uspijevam da pobjegnem od onog na šta sam navikla. I spomenem kako imam problem sa poezijom i čitanjem iste i kako kod poezije puno toga ne razumijem. Tad smo se i našalile da bih, pošto nisam nikad probala, trebala napisati pjesmu.
To je ostalo kao šala. Sve dok po završetku razgovora meni nisu ove riječi počele rovariti po glavi, pa sam onda sjela i zapisala ih.
Najbolje od svega je što sam se ismijala sama sebi tokom pisanja i bilo je baš okrepljujuće. I znam da nisam pjesnikinja u nastanku i ne planiram se time baviti i nikog dalje mučiti, ali neka ostane ovo ovdje kao podsjetnik da je zabava važan dio pisanja. To je ono što želim i ubuduće imati, šta god i kako god pisala.
Nisam nikad napisala pjesmu
Nisam nikad napisala pjesmu.
Kalup pjesme mi je premali za reći sve što mislim.
Ili sam zbrkana možda?
Nisam nikad napisala pjesmu.
A nisam bolja ni sa čitanjem istih.
Možda mi fali čip za razumijevanje poezije?
Ili se za realnost prejako držim?
Nisam nikad napisala pjesmu.
Ali ipak neke znam napamet.
Jesu li one posebne?
Ili svako od nas ima pjesme koje voli?
Nisam nikad napisala pjesmu.
I ne znam kako bih počela sa pisanjem jedne.
Da li mi treba rima?
Da li u njoj sve treba da štima?
Ne znam da li ću ikad napisati pjesmu.
Ne zato što ne želim,
Nego zato što mislim da ne znam.
A možda bih mogla pokušati,
I tako zauzeti prvo mjesto u kategoriji najgorih pjesnikinja na svijetu.
Važno je u nečemu biti prvi.
Makar se nakon čitanja te pjesme nekom mozak smrvi.
