Autor: Hana Kazazović
Juče sam u Zenici prisustvovala “CEO konferenciji” i pošto je to meni bio prvi put, želim da podijelim svoje utiske sa vama.
Već nekoliko godina postoji ova konferencija i ja sam ranije viđala najave ali nikako nisam uspijevala da odem. Čak ni kad su bile u Zenici, jer je ovo treći put da se organizuje u mom gradu. I ne samo što nisam uspijevala da odem, nego se nisam stigla ni udubiti u materiju, da saznam šta je ova konferencija u stvari i ko je organizuje.
Sad me malo sramota, ali realnost je da stvarno živimo u vremenu u kojem smo okruženi gomilom informacija i prosto je nemoguće sve ispratiti, te nam vrlo često promaknu i dobre stvari.
I nisam se pokajala što sam otišla. Moja subota je bila ispunjena pozitivnom energijom i baš sam se osjećala nadahnuto i srećno jer sam tih nekoliko sati provela u BNP-u u Zenici.
Šta je u stvari CEO konferencija?
To je onaj momenat koji me oduševio, a koji nisam do juče razumjela iako sam uvijek u najavama viđala Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, a i ostale.
Profesor Čizmić je u uvodnom obraćanju objasnio – CEO konferencija je rezultat želje Ekonomskog fakulteta u Sarajevu da bude u korak sa trendovima. Naime, u akademskom svijetu se u proteklom periodu pojavilo nešto što se zove “akademsko preduzetništvo”. Poenta je da obrazovne ustanove naprave preduzetničke poduhvate i u praksi primijene ono što pokušavaju naučiti studente. Kao rezultat promišljanja na tu temu ovaj fakultet je osmislio CEO konferenciju koja je prvo krenula iz Sarajeva, a onda je osim u ostalim gradovima u BiH dobila i svoja izdanja u regionu – Beograd, Zagreb i Podgorica.
To je i razlog zbog kojeg sam juče bila okružena tolikim brojem mladih ljudi. Naime, ovu konferenciju organizuju studenti i u publici su u 90% studenti.
I to je činjenica koja me oduševila. Zamislite samo puno pozorište, a to je skoro 500 mjesta, a skoro svi ili srednjoškolci ili studenti! U subotu ujutro u 10. Sjetite se toga kad krenete da kažete kako mladi danas neće ovo ili ono i da ih sve strpate u isti koš. Jer ja gdje god krenem nailazim na mlade koji hoće da rade na sebi, da uče, pomažu drugima, popravljaju društvo i slično.
Šta sam ja naučila na CEO konferenciji?
Moram priznati da najavljene govornike uglavnom nisam poznavala i nisam znala šta da očekujem. Nisam baš znala ni koji je koncept njihovih izlaganja. Osim toga, u zadnjih 6-7 godina sam posjetila puno konferencija u regionu i u BiH, slušala vrhunske govornike i moram priznati da sam mislila kako ću možda biti razočarana.
Međutim, nisam. Naprotiv, dopalo mi se. Govornici pričaju svoje životne priče, a ja stvarno mislim da od svakog uvijek možemo nešto naučiti. Svi koje sam juče slušala su na neki način zanimljivi i svi su postigli uspjehe u svojim karijerama.
Ono što mogu izvući kao poentu nakon njihovih priča jeste to da uspjeh nije pravolinijski put. Potpuno je nepredvidiv i vjerovatno rijetki na svijetu imaju tu sreću da mogu danas znati kako će se njihov život i karijera razvijati. Jer, slušajući priču Jasmina Porobića koji je na svakih 10-ak godina mijenjao karijeru i to drastično, ili priču glumice Fakete Salihbegović Avdagić koja je čak završila poljoprivredni fakultet iako je cijeli život, od malih nogu, voljela glumu, uči nas upravo tome da uspjeh nema pravu liniju. I da se ništa u životu ne dešava slučajno, te da sve ono što nam se dešava trebamo prihvatiti otvorenih ruku i iz svega pokušati naučiti što više možemo.
Upravo ovakvi govori i priče su sigurno najkorisniji mladim ljudima koji se nalaze na životnim počecima i sigurno strahuju od toga da ne naprave pogrešan izbor. Slušajući one koji su već puno toga napravili naučićemo da nema pogrešnih izbora i da samo trebamo stalno raditi na sebi i na tome da pronađemo šta smo i za šta smo. Sve će dalje da se slaže na najbolji način, jer uvijek ima nešto što je uz nas. Kako Armin Talić kaže – neko to zove Bog, neko Univerzum ili SveMir :)
Dvije stvari koje su mi se posebno svidjele na CEO konferenciji
Slušajući govornike juče bila sam dirnuta i oduševljena u isto vrijeme. Naime, partner u organizaciji ove konferencije u Zenici je Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici. Većina govornika je ili rođena u Zenici ili na neki način povezana sa njom. I to je ono što me oduševilo, jer su pokazali to bogatstvo za koje nisam ni znala. Ti ljudi uglavnom nisu u fokusu, nema ih puno u medijima, a bitni su i važni i mogu biti uzori bilo kome.
I hvala organizatorima jer su nam dali priliku da ih upoznamo i čujemo njihove priče. Jer je to Zenica koju volim i na koju sam ponosna i koja sve više postaje nevidljiva.
Druga stvar – izbor moderatora. Meni je Nusmir Muharemović dobar i drag glumac, super osoba sa kojom sam čak radila i razgovor u okviru projekta BH ljudi. Međutim, nisam ga do sada gledala u ulozi voditelja i moderatora i samo ću sad i to dodati na spisak onog što radi dobro. Bio mi je odličan, sa mjerom ozbiljan i duhovit, brz u reakcijama na ono što se dešava i u velikoj mjeri je doprinio da ponesem baš lijepe utiske sa konferencije. Svaka čast.
Moja važna lekcija koju nosim sa CEO konferencije
I za nju hvala Emiru Skopljaku. Rekao je za mene bitnu stvar, a tiče se pogrešnih odluka.
Rekao je da je on sebi to objasnio ovako – u životu na dnevnoj bazi donosimo veliki broj odluka. I statistički je nemoguće da sve budu dobre – moramo griješiti. Znači, sve ono što pogriješimo je normalna stvar, jer ne može drugačije.
I u tom momentu sam, slušajući njega, sa sebe bukvalno skinula par tereta koji su me pritiskali. Neke odluke iz prošlosti koje mi se ne sviđaju sam pogledala u tom novom svjetlu i tačno osjetila kako mi taj teret spada sa leđa.
Uglavnom, ako budete imali priliku, stvarno vam iskreno preporučujem da posjetite ovu konferenciju. Ja znam da ću sve sljedeće koje budu u Zenici sigurno gledati.
