Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 29. koju imate priliku čuti je Nevenka Filipović iz Žepča.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
Nevenka Filipović je članica ženske vokalne udruge “Emptianae Žepčanke”. Naziv Emptianae je inače latinski naziv za Žepče. Razgovarala sam sa njom o nastanku udruge, aktivnostima i planovima za budućnost.
Nevenka Filipović:
Imamo mi produženo ime Emptianae – Žepčanke. Osnovale smo svoju skupinu 2008. godine. Sve naše članice su ili završile osnovnu i srednju glazbenu školu, a i ima nas koji smo čisti amateri. Međutim većina nas pjeva u katoličkoj crkvi u zboru crkvenom. Tako da smo mi malo izbrusili svoje glasove tamo.
Imali smo jednu prigodu gdje smo proslavljale 550 godina prvog pisanog traga o postanku grada Žepča. Tada je bio ravnatelj Doma kulture gospodin Marinko Kelavić. Znao je da se mi sve bavimo pjevanjem i predložio nam da osnujemo jednu vokalnu skupinu, jer je toga malo na ovim prostorima. I mi smo se zaista tako na njegov nagovor se okupile.
Otprilike uvijek brojimo negdje oko 8, a čak smo imale u nekom vremenu i 14 članica. Međutim najbolji broj, najoptimalnije je to 8 – 10. Jer mi njegujemo i pjevamo tu glazbu koja je a capella, bez instrumenata, pjevamo višeglasno. Imali smo par svojih obrada naših bosanskih pjesama, zatim od već provjerenih kompozitora kao Ave Mariju, od ozbiljne i sakralne glazbe pa do dalmatinskih klapskih pjesama, naših bosanskih sevdalinki i naših bosanskih pjesama koje mi obradimo u svom aranžmanu.
Nekako od našeg tog nastanka smo 5-6 godina zaista imale jako puno nastupa i to je baš bio plodonosan period. Nastupale smo u Milanu, gošće smo bile poznatom ansamblu Ambrozijano. Bile smo na njihovom koncertu gošće i faktički smo imale cjelovečernji koncert. Oni su kao domaćini imali par točaka, par skladbi i tamo smo zaista pobrali sve pohvale. Nastupale smo u Austriji, u Hrvatskoj smo prokrstarile prilično gradova, po BiH isto. U Sarajevu smo nastupale sigurno 5-6 puta.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Mi smo počeli snimati CD, međutim malo nam je sad bio period kad smo imale puno trudnica i malo smo stale sa tim. Snimili smo dosta materijala, trebamo to dovršiti i trebamo iznaći sredstva da bismo mogle da završimo taj CD.
Plan nam je nastupati možda na nekim festivalima, raspisati natječaj da nam neko napiše neku dobru pjesmu ili obradu da bismo se pojavile na festivalu.
Mi i sad imamo angažmana, nastupamo, ali sad bismo htjele otići na neku višu razinu.
Šta vi mislite kako bi se mladi mogli zadržati u BiH?
Pa samo im obezbijediti radna mjesta, kruh u ruke. Zbog toga i odlaze.
Mladi završavaju fakultete i onda moraju da rade kao konobari. Znate koje su to plaćice i šta je to. To je problem naše Bosne i Hercegovine.
Mislim da nikome nigdje nije ljepše nego u svom rodnom mjestu, u svojoj zemlji. Često ljudi kažu «Odlaze mladi, i ko treba i ko ne treba». Nije istina. Sigurno svaki mladi čovjek koji se rodio ovdje bi volio ostati tu, ali da mu se pruže uvjeti života. Mi još dugo ne možemo očekivati da uvjeti života ovdje budu kao na zapadu, ali da su barem pristojni i približni.
Da se vrednuje mladi čovjek koji je učio školu, koji je završio fakultet, koji ne mora moljakati ili da mora imati nekoga negdje gore. Jer takav je trend kod nas, ako imate nekog u politici ili negdje možda i da zadržite svoje dijete i da dobije nekakav posao. I to je žalosno. Ja sam majka, imam dvoje djece, dva sina, nijedan nije kod mene tako da znam kako je to. Znam kako je toj djeci, znam kako je meni živjeti daleko od svoje djece.
A kako “Emptianae – Žepčanke” zvuče možete poslušati u ova 2 snimka:
Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?
