Prije par dana sam završila sa čitanjem knjige autorice Brené Brown. Knjiga se zove Daring Greatly: How the Courage to Be Vulnerable Transforms the Way We Live, Love, Parent, and Lead i govori o ranjivosti. Njen TED govor na tu temu je jedan od najgledanijih TED govora (možete ga pogledati na Brené Brown: The power of vulnerability), a ova knjiga je opširnije štivo nastalo kao rezultat njenih dugogodišnjih istraživanja. Bilo mi je zanimljivo čitati o nekim stvarima koje stalno viđam oko sebe a nisam nikad razmišljala niti znala šta se nalazi u njihovoj pozadini i zbog čega ljudi reaguju onako kako reaguju.
Suština čitave knjige jeste da ranjivost nije osjećaj kojeg se trebamo stidjeti i koji treba suzbijati u sebi. Ranjivost je u principu korijen svih drugih emocija i osjećaja. Bez ranjivosti ne bismo bili u mogućnosti osjetiti ni ljubav, ni strah, ni sreću, ništa od svega. Ona nam je kao neka vrsta podloge za sve druge osjećaje.
Knjiga se još vrti oko 2 pojma koja su suštinska za život. To su “wholeheartedness” i “dare greatly“. Prvi bih ja prevela kao ono kad mi kažemo “život punim plućima”. Drugi pojam bih prevela kao “dati sve od sebe, dati svoj maksimum uvijek i u svakoj prilici”. U ovoj knjizi na neki način Brené nam daje uputstva i metode za takav život, jer samo tako možemo ostvariti svoj puni potencijal.
Zašto se uglavnom svi bave tim punim potencijalom koji možemo ostvariti? Pa recimo, jeste li vi ikad za sebe imali osjećaj da ste u određenoj situaciji mogli postići više, ali niste zato što vas je na primjer bilo strah ili što niste na vrijeme reagovali ili možda niste mislili da možete. Još gore, dešava se često da ljude kroz čitav život vodi taj osjećaj da bi mogli više i bolje ali ne znaju kako to postići. Pa se osjećaju kao da automobil koji može ići 250 km/h voze maksimalno 90 km/h. Ja recimo jako dobro poznajem taj osjećaj i prilično me nervira i smeta mi.
Dio knjige u kojem sam se dobro zamislila jeste onaj u kome Brené govori o tome kako je nelagoda sastavni dio napredovanja, odnosno života u kojem živimo koristeći svoje pune potencijale. Naime, situacije u kojima nam je otprilike sve poznato, one u kojima tačno znamo šta će se desiti i kako ćemo reagovati su u stvari naša zona komfora u kojoj se ne dešava nikakva promjena, a posebno ne rast. S druge strane, kad god iskoračimo iz te naše sigurne zone i krenemo ka nečem novom, prati nas nelagoda i nesigurnost. To je jedan od prvih znakova da smo se usudili napraviti nešto drugačije. A samo drugačije od uobičajenog nam može dati rezultate koje do sada nismo dobijali, zar ne?
Poseban dio knjige je posvećen odgoju djece i tu sam pročitala nekoliko zanimljivih stvari. Prva se tiče kritikovanja, gdje je na nekoliko primjera prikazana razlika između kritike osobe i kritike njenih postupaka i odluka. To je veoma bitno kod djece jer je za psihu svakoga, a posebno djeteta u razvoju, puno lakše shvatiti i prihvatiti kad im neko kaže “Ti si pogriješio u ovoj situaciji i nadam se da si naučio lekciju te da to više nećeš raditi tako”, nego kad im neko kaže “Ti si loša osoba”. Jer u suštini to i jeste tako – bitno je razdvojiti ličnost od onoga što radi i u tom smislu i usmjeravati kritike.
Drugi interesantan dio u dijelu o odgoju djece mi je bio onaj koji govori o tome koliko roditelji griješe kada djecu štite od svih problema i kada za njih stalno podmeću leđa i rješavaju njihove probleme. Brené i sama muku muči da se zaustavi kada njena kćerka ima problem jer instinktivno, kao majka, ima potrebu da je zaštiti. Međutim, mnogo joj je pomoglo ovo istraživanje koje je dokazalo da takvo ponašanje ne samo da ne koristi djeci, nego je čak i opasno za njih. Djeca koja u svakoj kriznoj situaciji uvijek imaju nekoga ko će za njih riješiti problem nemaju priliku da nauče kako da se sami izbore za sebe, kako da se nose sa problemima i kako da izađu na kraj sa emocijama koje nisu prijatne.
U svakom slučaju ova knjiga je pisana vrlo jasno, jednostavnim jezikom uz mnogo primjera, tako da je osim što je poučna ujedno i zanimljiva za čitanje. Vjerujem da će se svidjeti svima onima koje ovakve teme zanimaju. Ne znam ima li je prevedena kod nas, ali ko nema problem sa čitanjem na engleskom jeziku može je pronaći na Amazonu – Daring Greatly: How the Courage to Be Vulnerable Transforms the Way We Live, Love, Parent, and Lead
Šteta što nije prevedena. Sviđa mi se o čemu govori, ali na kraju krajeva možda je i na engleskom pročitam. Što se tiče ,,zone komfora”, mislim da je nju moguće napustiti ali po nekada deluje teško, makar bez pravog cilja.