Zašto se ne trebate nervirati zbog onog što drugi misle o vama?

Autor: Hana Kazazović

To što vi mislite o meni nema veze sa mnom. Ima sa vama. To je vaša stvar. Napokon, to što vi mislite o meni proizilazi iz vas, u skladu sa vašim vjerovanjima, i vama će se vratiti. – Louise Hay

Imam običaj da prilikom čitanja knjiga prepisujem citate koji ostave poseban utisak na mene. Tako sam čitajući knjigu Louise Hay zapisala ovaj gornji citat. Zašto?

Ne znam da li se vama dešavalo da se suočite sa nekim mišljenjem koje su o vama stekli ljudi, a koje uopšte ne odgovara onome kakvi vi u stvari jeste? Čujete kako neko misli za vas da ste ovakvi ili onakvi, a možda vas čak i ne zna. Mišljenje je stekao na osnovu nekog vašeg postupka, nečeg što ste rekli ili posredstvom treće osobe koja poznajete oboje.

I ne sviđa vam se to što ste čuli zato što vi niste takvi?

Meni je ovaj citat pomogao da se jednom za sva vremena riješim razmišljanja o takvim stvarima.

Jednostavno – činjenica je da ljudi o svemu donose mišljenja i “sudove” na osnovu onog kakvi su sami. I to vrlo rijetko ima veze sa stvarnom situacijom, onakvom kakva ona zaista jeste.

Na razumijete me ili vam nije najjasnije o čemu govorim?

Evo jedan primjer. Na internetu se pojavio tekst o ženi koja je upisala fakultet u pedeset i nekoj godini, želeći na taj način da nadogradi sebe, da sebi stvori neku svjetliju buudćnost. Jednostavno, žena se ne predaje i ne misli da su godine nešto što treba da je ograničava.

U komentarima na tekst stoje savršeni primjeri ovog o čemu govorim. Naime, ima onih koji su oduševljeni primjerom jer žena razmišlja “izvan kutije”, radi na sebi i trudi se da iz svog života izvuče maksimum. I to i jeste bila poenta teksta, naravno.

Međutim, ima i onih koji se ne slažu jer, kako kažu – bolje da kuva ručak, posla nema ni za mlade a ne za stare. Ili kažu – to i nije neki primjer – da je završila fakultet u roku poslije srednje to bi bio primjer.

Šta ovi komentari u suštini govore o njoj? Apsolutno ništa, naravno. Ali zato govore mnogo o njihovim autorima.

Ljudi koji su napisali da je ona primjer kako treba gledati na život su vjerovatno i sami spremni da se pomjere iz svoje zone udobnosti, da rade na sebi stalno i sigurno ne misle da je život gotov u tridesetoj godini, udajom ili pronalaskom posla. Njima je ovaj primjer odličan zato što se slaže sa njihovim načinom razmišljanja. I mojim, naravno.

A oni koji su ismijali ovaj primjer? Pa, recimo da oni sigurno imaju totalno drugačija mjerila u životu. Osoba kojoj je savršena žena ona koja je posvećena prehrani porodice, uvijek ima spreman ručak, sve zategnuto i namješteno kod kuće i ni o čemu drugom ne vodi računa (jer ništa drugo za žene i nije) – sasvim sigurno neće ovaj primjer shvatiti kao nešto pozitivno. Ne zbog primjera – nego zbog njihovog sistema vrijednosti koji im ne dozvoljava da to shvate.

Jednostavno – oni imaju neka druga mjerila u svom životu i šta god da vi uradite ili napišete oni to gledaju kroz njih. I ništa što vi napravite ili kažete to mišljenje ne može promijeniti.

I tako je inače u životu.

Zato se nemojte nervirati zbog mišljenja koje drugi imaju o vama. Jer, to što neko misli o vama najčešće ima veoma malo uticaja na vaš život. Ja često znam reći da mi je bitno samo mišljenje onih ljudi koji se brinu da mi plate račune i za ono šta ću ja jesti. Koliko je takvih u vašim životima, prebrojite? I brinite o tome šta oni misle, ako ih ima.

A svi ostali – neka misle šta hoće. Jer, upravo kako kaže Louise Hay – to govori o njima, a ne o vama.

P.S. Naravno, isti princip važi i obrnuto – za vaše mišljenje o drugim ljudima. Zato pazite kad nekog (pr)ocjenjujete.


One comment

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X