Autor: Hana Kazazović
Neku noć sam gledala jako lijep film The Perks of Being a Wallflower. Nemam pojma kako ovo prevesti, tako da neću ni pokušavati. Čitav film je baš lijep, onako za opuštanje i punjenje pozitivnom energijom, bez tereta i drame, pa vam ga svakako preporučujem ako niste gledali. Ali ovaj tekst nije o filmu, nego o jednoj rečenici – istini iz filma.
Glavni junak pita svog profesora engleskog zbog čega dobri ljudi završe sa onima koji nisu za njih, da ne kažem totalnim kretenima. I profesor mu kaže:
Mi prihvatamo ljubav koju mislimo da zaslužujemo.
Prije skoro deset godina sam istu stvar pročitala u nekoj knjizi i to mi nije bilo baš najjasnije. Međutim, vremenom sam i sama shvatila koliko je tačna ova rečenica. Prvo sam posmatrala sebe, onako sa strane, analizirajući i poredeći svoja raspoloženja i stanja sa vezama u kojima sam bila. I kad sam to sve pogledala sa distance, kao da gledam nekog ko mi nije ništa posebno u životu, vidjela sam da je upravo tako.
Kada mi je stepen samopouzdanja bio na najnižem nivou, u periodu traženja odgovora na mnoga životna pitanja, a uz sve to sam bila uplašena svime što se dešavalo oko mene (ratno vrijeme i izbjeglištvo), moje veze sa ljudima su bile identične. I to ne samo ljubavne, nego i prijateljske. Da mogu sad nekako dohvatiti onu Hanu iz tog perioda obavila bih sa njom bar jedan ozbiljan razgovor.
Mladost i neiskustvo. Ako išta može biti opravdanje, neka bude to. Ali – šta kada više nismo mladi, a i dalje imamo isti problem?
Odgovor, odnosno rješenje trebamo naći u sebi. Prihvatamo ljubav koju mislimo da zaslužujemo. Ako mislimo da zaslužujemo pored sebe samo osobu koja će nas se sjetiti tek kad više ne bude imala nešto interesantnije na raspolaganju – imaćemo upravo takvu osobu. Nekog ko će radije provoditi vrijeme sa drugovima ili drugaricama nego sa nama.
Međutim, ako vi mislite da ste dovoljno vrijedni i da zaslužujete da neko uvijek stavlja vas na prvo mjesto, pa tek onda sve ostalo – vjerovatno ćete pored sebe i imati takvu osobu. Privući ćete je tom svojom energijom.
Ovdje se moram na sekund dotaći teksta od neki dan – da biste to mogli prvo sami sebi morate biti najdraže društvo. Ne možete očekivati da vas voli bilo ko ako vi ne volite sami sebe. I ne možete očekivati da neko želi provoditi vrijeme sa vama, ako vi sami sa sobom ne možete izdržati.
Tek kada budete u takvom odnosu sa sobom, onda ćete imati i dovoljno samopouzdanja i svijesti o tome šta želite i zaslužujete. I tada manje od toga nećete ni dobiti.
Gledala film i divan je. A za ovo si totalno u pravu. Mada mislim da nema potrebe da diraš Hanu iz prošlog perioda :D možda ne bi danas bila kakva jesi da nisi prošla kroz njega.
Vjerovatno si u pravu. A možda bih sad bila bolja :D
Ma bila bi na Tibetu sa monasima da si ovo što sad znaš znala tada…:D