Autor: Hana Kazazović

Prošle sedmice sam se u tekstu “žalila” kako sam se zagušila online životom i nakon pisanja tog teksta sam poduzela neke konkretne korake da bih tu situaciju popravila. Neću vam još pisati o tome šta sam i kako napravila jer želim malo duže da testiram kako mi to sve ide, ali mogu reći da sam u ovih par dana uspjela iščitati puno sadržaja koji su mi stajali sačuvani za neka vremena kad budem imala vremena za čitanje. I neki od njih su mi se baš svidjeli, pa sam poželila da ih podijelim sa vama.

Nisam odavno tako nešto radila, češće podijelim link na Twitter profilu kad mi se nešto svidi. Ali sad sjedim i razmišljam kako puno vas nema Twitter, a neki od ovih linkova mogu biti zanimljivi većem broju ljudi, pa evo ovako – blog post sa preporukama.

Obično uz ovakve tekstove ide preporuka da naspete sebi kafu ili čaj i zaronite u linkove. Ako ćete uraditi isto što i ja dok pišem ovaj tekst onda ćete nasuti domaću rakiju. Nemojte samo pretjerati sa njom jer u tom slučaju nećete vidjeti linkove ni tekstove :D Dobro, dobro, evo krećem ;)

Za one koji žele smršati.

Plakala sam dok sam čitala ovaj tekst – od smijeha. Ne znam koliko to smijanje troši kalorija ali ako i ne primijenite neki od savjeta, zabavićete se i nasmijati. Nemam pojma ko je autor, prvi put sam naletila na blog i ništa osim ovog teksta nisam ni pročitala. Da dobijete bar naznaku o kakvom tekstu se radi evo dio:

Da puno ne serem, probušite kašiku! Želudac je glup; nešto kao prosječni komentator sa Klixa, mada ne baš toliko; i ne konta je li gladan ili je žedan. Jednostavan trik je drmnuti dvije čaše vode prije klope, pa će vam se pola tanjira graha učiniti k’o da ste pojeli dva puna i još kupus salatu gurali u sebe oklagijom. Jest’ da ćete se po tri puta u toku noći buditi na pišanje, ali jebaji ga, gledajte na to kao na požarnu vježbu, gdje je jedini aparat za gašenje vaš mokraćni mjehur.

A cijeli tekst možete pročitati na http://re4litycheck.blogspot.ba/2016/11/kako-sam-izgubio-deset-kila-za-mjesec.html

Za ljubitelje kritičkog mišljenja

Tviteraši iz BiH već znaju ko je “Agent tajne sile”, a on je nedavno počeo da piše svoje osvrte i mišljenja u malo dužoj formi – na blogu. I to je jedan od novih blogova koji me baš, baš obradovao. Sinoć je objavio tekst u kojem se pita “Kojeg se vraga mi smijemo Trumpu?”, a možete ga pročitati na https://agenttajnesileblog.wordpress.com/2016/11/14/kojeg-se-vraga-mi-smijemo-trumpu/

Za one koje zanima biznis i napredak u istom

Dragan Varagić je napisao odličan tekst o firmi Tegla’s iz Novog Sada iz kojeg se može naučiti puno o tome šta je sve potrebno za uspjeh u poslu. Ovo je nešto kao studija slučaja, gdje iz onog kako su oni uspjeli možete i vi izvući određene zaključke. Tekst se zove Kako da priča o vašoj firmi pravi kontiniurani viral – Primer Tegla’s a možete ga pročitati na http://www.draganvaragic.com/blog/kako-da-prica-o-vasoj-firmi-pravi-kontiniurani-viral-primer-teglas/

Za razmišljanje – stavim prst na čelo i pitam se

Nikola Pećko Pivo u svom tekstu pita koliko posao shvatamo lično. Pročitam i zamislim se jer on pita da li bismo prije prihvatili posao iz snova u firmi koju ne volimo ili manje atraktivan posao u firmi koja nam se sviđa? Ja se sa Nikolom slažem 100% – nikad ne bih mogla raditi u firmi koja ne odražava moje ideje i stavove i to mnogi ne razumiju, ali svi smo različiti i imamo pravo izbora, zar ne? Ali eto, možda i vama bude zanimljivo da razmislite, pa pogledajte njegov tekst na http://peckopivo.com/2016/11/01/koliko-posao-shvatate-licno/

*****

Drugi tekst nakon kojeg sam se zamislila i to uglavnom zbog ovog pasusa jeste intervju sa Mirkom Ilićem, svjetski poznatim dizajnerom.

ANALITIKA: U regionalnoj štampi danas je sve manje angažovanih karikatura i ilustracija. Kako one mogu da prežive pod udarima krupnog kapitala, oglašivača, interesnih grupa…?

ILIĆ: Vlasnici medija cenzuriraju i ugnjetavaju. Ko je bio vlasnik medija za vrijeme Jugoslavije? Mislite da oni to isto nisu radili? Međutim, mi smo našli način da radimo, jer nam je bilo važno. Niko od ekipe koju ja poznajem, a ko je crtao i pisao, nije to radio za novac, već iz potrebe. Meni svaki drugi novinar ovdje govori: „Nas ništa ne plaćaju“. Nisu ni nas plaćali, ali nas to nije zaustavilo da radimo. Prema tome – nemojte gledati nas, već sebe. Da sam crtao i radio naslovne strane magazina za onoliko novaca za koliko su me plaćali, nikada se ne bih usudio pokazati to u Americi, niti bih ikada dobio posao tamo. Sve što radite, radite prije svega – za sebe. Ako uspijete da napravite nešto dobro za sebe, i drugi će prepoznati tu vrijednost. Ali, ako vi krenete sa pričom „Ne plaćaju nas, ne može to, ne smiješ ovo…“, onda sebe zafarbavate u ugao i pitate se kako ste došli tu.

Cijeli intervju možete pročitati na http://portalanalitika.me/clanak/231659/mirko-ilic-mislio-sam-da-smo-posljednja-zeznuta-generacija-ispade-da-smo-posljednja-normalna

*****

Ja sam ona što je mrzila dane u školi u kojima je imala fizičko vaspitanje. Ona koja se neki dan pala od smijeha kad joj je prijateljica rekla da može u nekoj školi platiti 2 KM za sat vremena odbojke. Meni bi platili svi po 20 KM samo da odustanem od te igre nakon 10 minuta :D

Ali sam se zamislila nad ovim tekstom iz Jutarnjeg u kojem nastavnici fizičkog redaju podatke o tome koliko postajemo tromiji i smotaniji. Nije ono fizičko bilo bezveze definitvno http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/generacija-tromih-smotanih-i-fizicki-zapustenih-drze-se-kao-bjeloglavi-supovi-15-posto-ih-je-debelo-jedva-trce-ne-mogu-skociti-ni-metar…/5259539/

*****

Volim i redovno pratim blog Amira Misirlića jer on uvijek piše zanimljive tekstove. Tekst Četiri Koševe i tri Arene u kojem kaže…

Ne bih polemizirao, jer ovo nije tekst o Balaševiću. Ovo je tekst o tome kako je najteže pobjeći od vlastitih riječi. U jednom trenutku ti se čini kako se od tebe očekuje da nešto podržiš ili osudiš. Možda i sam osjetiš tu potrebu. I zatrčiš se. I izletiš se. I kažeš nešto što možda ne bi rekao ni prije ni poslije toga. Ali naknadna pamet nije nikakva pamet i izmišljena je samo da muči čovjeka.

…mi je onako baš zanimljiv i on me takođe potaknuo na razmišljanje. Možda i vama bude zanimljiv, a možete ga pronaći na https://amirmisirlic.com/2016/11/04/cetiri-koseva-i-tri-arene/

Korisno

Ivan Dodig inače piše uglavnom o turizmu, ali je u ovom tekstu napisao svoja iskustva sa radionice novinske fotografije koja su meni bila zanimljiva. Radionicu je u Mostaru inače vodio Dado Ruvić, moj Zeničanin a inače fotoreporter Reutersa. Možda i vama bude interesantno jer mislim da su savjeti primjenjivi na sve koji se bave blogom ilifotografisanjem. Da, tekst možete pročitati na http://dodig.info/2016/11/novinska-fotografija/

Proizvod

Pratim ih na Instagramu i maštam odavno o tome da imam nešto iz njihovog asortimana, a onda ugledam ovaj kraći razgovor na Shush-Mush blogu, pa evo da i vi vidite. U pitanju je Pila namještaj, a onaj stolić ću imati nekad u životu pa makar :) Tekst na http://shush-mush.com/coffee-with-pila-furniture/

Zanimljiv blog

Saznala sam za njega tako što mi se javio autor nakon teksta o ovisnosti, a ja pogledala i svidjelo mi se puno tekstova, pa evo preporuka da ga pogledate. Roditelji posebno jer je i naziv bloga PC Školarac. Puno savjeta i promišljanja na aktuelne teme. Link za blog na http://pcskolarac-novosti.blogspot.ba/