Autor: Hana Kazazović

Nedavno sam čitala tekst Lea Babute Unconditional Acceptance of Yourself koji me natjerao da se zamislim. Leo piše o bezuslovnom prihvatanju sebe, odnosno o tome kako vrlo često imamo ljude u životu koje ne osuđujemo ni zbog čega i ne zamjeramo im ništa. Istovremeno prema sebi postavljamo puno veće kriterije i vrlo rijetko, a mnogi nikad, sebe ne tretiramo na isti način.

Banalan primjer – svi imate mamu, sestru, brata, momka, ženu, koji vjerovatno imaju par kg viška na sebi, ali vam oni ne smetaju ni najmanje. Čak mislite da im dobro stoje, odnosno da nimalo ne narušavaju njihov izgled, ljepotu ili čak seksepil.

U isto vrijeme tih par kg viška kod sebe su jedino što vidite kad se pogledate u ogledalo. Nerviraju vas, smetaju vam toliko da nikad niste opušteni, kad god se spremate negdje i birate odjeću mislite na njih, kad ste u društvu ili na zabavi mislite da svi gledaju u vas i vide samo te kilograme.

Zašto imate različite kriterije za druge i za sebe?

Zašto bilo koga drugog volite više nego sebe?

Ne moraju biti samo kilogrami u pitanju. Na primjer imate želju da se okušate u nečem novom, da naučite novu vještinu, krenete na ples, naučite programiranje, savladate vožnju, pokrenete sami svoj biznis, bilo šta. Čim počnete razmišljati o tome javlja vam se hiljadu glasova u glavi koji govore:

“Šta ti je, nisi ti za to? Nemoj biti smiješna. Ti to ne možeš. Drži se onog na šta si naučila. Star se konj ne uči orati…”

S druge strane, imate najboljeg prijatelja ili prijateljicu koju baš volite i želite joj sve najbolje u životu. On ili ona vam dođu jedan dan i ispričaju kako imaju želju da probaju nešto novo, ali ih je strah jer ne vjeruju u sebe i sumnjaju da će to moći ili znati.

Je li tako da u takvom slučaju krenete sa ovakvom pričom:

“Zašto sumjaš u sebe? Ti si pametna, dokazala si to već mnogo puta. Ti to možeš sigurno. Ne kažem da će ti biti lako ili da se nećeš morati dobro potruditi pa čak možda i namučiti, jer ništa u životu ne ide lako. Ali ti to možeš, ja znam da ti to možeš. Ako već imaš toliku želju probaj, jer će ti poslije biti žao ako nisi bar pokušala. A ja znam da ćeš uspjeti.”

Pri tome vaš prijatelj ili prijateljica uopšte ne moraju biti ne znam kako sposobniji od vas. Jedina razlika je u tome što dok gledate njih i analizirate njihovu ideju, ne čujete njihove glasove u glavi, nego posmatrate situaciju objektivno, vjerujući da je svaka želja, ako se u nju uloži dovoljno volje i truda, ostvariva.

Zašto ne biste na sebe gledali kao na svoju najbolju prijateljicu koju volite sa svim njenim vrlinama i manama?

Jer svi ih imamo – i mane i vrline. Ako nam ne smetaju kod ljudi koje volimo, zašto da nam smetaju na nama?

U suštini, koliko god voljeli bilo koga – najvažnije je da iskreno i istinski volimo osobu koja je uvijek sa nama – SEBE. U tom slučaju, sve što radimo u životu ima korijen u ljubavi.

Ako poželimo da izgubimo koji kilogram, to će biti zato što volimo sebe i zato što nam je stalo da to naše tijelo bude zdravo i da nas dugo služi. To je puno bolje nego da želimo izgubiti kg zato što nam je muka kad god se pogledamo u ogledalo.

Probajte, ne košta vas ništa. Onog momenta kad počnete razmišljati o sebi ili nekim svojim postupcima, odmaknite se i pogledajte na sebe kao na vašu najbolju prijateljicu. Recite samo ono što biste rekli i njoj, posmatrajte je kao što biste posmatrali i nju.

Prihvatite sebe onakvim kakvi jeste u potpunosti. Kao što Leo na kraju kaže, to ne znači da ćete izgubiti želju za napredovanjem i radom na sebi. To će promijeniti jedino način na koji ćete tome pristupati u budućnosti. Ako volite sebe i želite da se mijenjate na bolje, radićete to iz ljubavi, a ne zbog nezadovoljstva.

A mislim da uopšte nema sumnje u to koja polazna tačka ima veće šanse za uspjeh.