Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 28. kojeg imate priliku čuti je Samer Dolovac iz Travnika.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Samer Dolovac se profesionalno bavi turizmom već 20 godina, menadžer je agencije San Tours iz Travnika, a uključen je u nevladin sektor direktno kroz udruženje “Vlašić Planet Života”, te indirektno pružajući podršku drugima kao pravno lice.

Na pitanje kako je sve počelo kaže da je uvijek bio angažovan u društvenim aktivnostima kroz sport i folklor u KUD Borac Travnik s kojima je obišao pola Evrope i zavolio putovanja.

U nevladin sektor ga je odvelo to što BiH ima priznate i poznate turističke potencijale, ali smo prilično tanki kad je u pitanju zaštita prirode i ekologija tako da je svojim angažovanjem želio tu popraviti situaciju i učiniti nešto.

Samer Dolovac:

To je dalo dodatan motiv da se 2006. uključim u nevladino udruženje «Vlašić Planet Života» koje evo već 11. godinu implemetira niz projekata i aktivnosti na području ne samo općine Travnik nego i šire.

Svaki projekat, svaka aktivnost, da li bila mala i neznatna ili velika je moj lični uspjeh ili uspjeh udruženja. Koji su najvažniji? Ima ih niz, ali recimo jedna od tih je kvalitetna inicijativa da se na platou Babanovca oformi sezonska ambulanta. Kad tokom zimske sezone niz korisnika koristi te usluge, vidite da je to uostalom i vaš uspjeh i drago vam je.

Ili kad postavite neke ljuljačke ili klackalice pa vidite da ili domaće stanovništvo ili turisti koriste te servise, vidite djecu s osmjesima, i to je uspjeh.

Šta mislite koliko sve što radite doprinosi društvu?

Svaki projekat koji ima svoju funkciju i koji je dobronamjeran i u funkciji potreba građanstva ili turista doprinosi društvu.

Ako se u odluci o komunalnom redu općine Travnik uključite i unesete član o zabrani loženja uglja na području Babanovca, koji je prepoznatljiv po prirodnom ambijentu. Ako se član te odluke o komunalnom redu primjenjuje, a primjenjuje ga najveći broj vlasnika objekata, to govori da jedna rečenica daje veliki doprinos za zaštitu i okoliša i prirode i za razvoj turizma. Mislim da je to samo jedan primjer.

Koliko vama u radu politika i ovakva situacija pomažu ili odmažu?

Ova pitanja se nažalost uvijek postavljaju tako da se pojedinci odvajaju od politike. Mislim da je to apsolutno pogrešan pristup. Koliko politika treba da se približava građanstvu toliko i građanstvo treba da se približava politici. Do sad nisam lično nikad imao problema s politikama jer uvijek ima način i model kako prići politici.

A preporučujem, pogotovo mladima, da se uključuju što više u politiku jer kvalitetna masa u bilo kojoj političkoj opciji samo nama može dati kvalitet u životu i radu svima. Nažalost, mnogi se udaljavaju od tih politika i ostavljaju prostor mnogima koji nisu stručni i nisu kompetentni  da vode politiku i onda nam se to svima razbija o glavu. Moj lični primjer je da sam i ja uključen u politiku i nikad nemam problema s tim i s tog aspekta mislim da dajem jedan veliki doprinos cjelokupnom društvu BiH, nebitno u kojoj sam političkoj partiji.

Planovi za budućnost?

Što se tiče udruženja «Vlašić Planet Života» na jesen ćemo uraditi jedan monitoring botaničke staze. To je jedan zanimljiv projekat koji smo dvije godine implementirali. Proširićemo taj projekat na dalje. Vjerovatno ćemo imati određene pripreme na održavanju rekreativne zone Kukotnica s kojom upravljamo kao udruženje. To je prostor za građanstvo a naravno i za turizam i već ima efekte na terenu s obzirom na to da imamo niz sadržaja rekreativnog karaktera.

Da li je moguće mlade zadržati u BiH?

O ovom dosta razmišljam. U tom kontekstu mislim da se mladima treba prvo ponovo vratiti i ugraditi patriotizam. Ne samo kad BiH u nogometu pobjeđuje, pa kad izgubi pa onda niko ne ide više na te utakmice, nego to da imaju usađenu tu konstantu. Da mogu sami dati veliki doprinos sigurno povezujući se, praveći mreže i networke. Trebaju sami da što više uzimaju sudbinu u svoje ruke. Kada volite državu sigurna je vjerovatnoća da će ljudi i prostor gdje živite sigurno će ljudi i više ostajati.

Ja svoju zemlju volim, ne pada mi na pamet da igdje idem. Formirao sam svoje okruženje i život, imam zdravu i lijepu porodicu koju volim, prihodovno zarađujem k’o neki prosječan naš čovjek na zapadu. Mogu još napredovati dalje, dajem doprinos društvu koliko mogu i mislim da ne samo perspektiva, budućnost BiH je daleko bolja nego što nažalost mediji negativno predstavljaju prostor u kojem živimo.

Šta svako od nas može uraditi da bi nam svima bilo bolje?

Svako na svom polju nek daje doprinos pa makar ga pomakao za milimetar, s tim da je najbolje ono da radite onaj posao koji želite i koji volite.

Ja ću navesti jedan primjer koliko promašaja imamo u smislu usmjeravanja čak i roditelja prema djeci i samoj djeci. Uzeću primjer Travnika gdje se broj učenika u gimnaziji smanjuje a broj medicinara se povećava, zato što djeca vide perspektivu da će kao medicinski tehničari na zapadu naći posao i naravno ima ga. A recimo ukida se niz zanata kao što je zanat kuhara koji je vrlo tražen na našem tržištu i u zemljama u regiji. Lično znam, par mojih partnera iz Hrvatske su plaćali kuhare oko 2.000 EUR platu mjesečno u sezoni jer nemaju kvalitetnog kadra što se tiče kuhara. Ne možemo ih ni mi naći u BiH a zanimanje koje u suštini, ko ga kvalitetno izuči, ko kvalitetno radi taj posao može imati bolju platu nego što je recimo predsjednik države.

Evo jedan primjer, ta se škola gasi, u Travniku je više nema, vrlo je perspektivna a od dva razreda medicinske škole sad ih imamo 4-5 i ta djeca vide svoju sudbinu samo na zapadu. Mislim da je s ovim primjerom sve rečeno.