Autor: Hana Kazazović
Ako nemaš posao i ne uspijevaš da nađeš onaj koji bi te ispunjavao i koji bi volio raditi – ti sebi napravi takav. To bi ukratko mogla biti poenta priče koju ću vam ispričati danas.
A pričam je zbog toga što vjerujem u to da pozitivne primjere vrijedi isticati, naročito one u kojima su akteri ljudi koji su odlučili sami preuzeti stvari u svoje ruke i probati sebi obezbijediti egzistenciju radeći nešto što vole. I to nakon dugogodišnje neuspješne potrage za poslom bez obzira na završene fakultete i ostale stečene uslove i kvalifikacije.
Berinu i Alisu znam godinama. Upoznale smo se tako što su one bile te koje bi dolazile na intervencije kad bih povremeno zvala upomoć za nekog od pasa na ulici u mom komšiluku. Ja sam uvijek bila fascinirana posvećenošću tih djevojaka, volonterki udruženja koje su pored svojih privatnih života i poslova koje su tad radile sate provodile na ulici i pomagale onima kojima je trebala pomoć.
I nekako prosto navikneš kad vidiš te djevojke da su one stalno okružene životinjama. Zato mi je informacija o tome da one pokreću biznis sa kućnim ljubimcima bila prosto logičan nastavak onog što su do tada stalno radile. Jer, ako iko zna kako sa ljubimcima znaju one. A osim njih tu je i Amir, dečko koji ne bi mogao biti prijatelj i momak da i sam nije isti kao i one :)
Grooming salon Snoopy je otvoren nedavno u Zenici i vlasnicima nudi pomoć u brizi oko njihovih ljubimaca. Kažem brizi, zato što će vam oni pružiti kompletnu njegu, od kupanja, šišanja, rezanja noktića i čišćenja ušiju pasa i mačaka.
Ali (kao u onoj reklami) – to nije sve!
Oni takođe nude i prevoz i čuvanje ljubimaca. To je ono što je novina u svemu, a što je mnogima od velike pomoći. Jer realno, mnogi nemamo automobile i rješenje kad negdje trebamo otići. Osim toga u Zenici nećete naći puno taxi vozila koji će vas primiti sa psom. Možda čak nijedan, osim ako baš nekog ne uspijete namoliti ili ste dobri sa nekim taksistom.
Znam da ima vlasnika koji se muče i kod odlazaka veterinaru zbog ovog problema, a eto sad imaju rješenje. Pored toga, Snoopy nije ograničen samo na Zenicu ili samo unutar BiH – prevoz rade i vani i mogu vas prebaciti gdje god vam treba, što se već pokazalo kao potreba i radili su prevoze u neke gradove.
Takođe usluga koju mnogi već pozdravljaju i koriste – mogu vam pričuvati psa dok ste na odmoru. To je nešto što je konkretno Alisa radila i prije i od nje je i poteklo – šetala je ljubimce dok su ljudi na poslu ili ih čuvala kod sebe sa svojom Beti kad vlasnici odu negdje gdje ne mogu povesti svog psa.
Neki dan sam bila kod njih i baš se zadesila u salonu vlasnica koja svog psa ostavlja već godinama kod Alise i ona mi je ispričala da joj je to kao da je pas sa njom jer ga Alisa svuda vodi sa sobom, na izlete na Smetove, u šetnje, i brine o njemu kao i o svojoj Beti.
To je nešto što svim vlasnicima znači puno – da su mirni i da znaju kako će i njihov pas biti sretan dok su razdvojeni.
Istu praksu su prenijeli i na Snoopy s tim što ih je sada više pa se zajedno druže i lakše podijele obaveze oko prevoza i obaveza u salonu.
Pričale su mi kako je ideja o pokretanju salona nastala spontano jer je Alisa dobila ponudu da krene raditi kod nekog. Ona je odavno savladala tehniku šišanja na svojoj koker španijelici Beti. Učila je sa YouTubea, usvajala nova znanja a Beti je sve eksperimente strpljivo podnosila. Zato je sada ona u stvari njihov četvrti član ekipe i stalno prisutna u salonu gdje pomaže i druži se sa onima koji dođu na šišanje i kupanje. Za sve to dobija platu – krekeriće, a često je šapicom traži i unaprijed, kao predujam :D
Od momenta kad su i pomislili da sami naprave salon do pokretanja je prošlo veoma malo vremena. Nije ih omelo ni to što je najveći dio dogovora obavljen u Berininoj sobi u bolnici ni to što su zbog toga najveći dio morali odraditi telefonom. Velika podrška roditelja je bila vjetar u leđa, a sve ono što su pronašli po njihovim podrumima im je pomoglo da sami naprave namještaj i opreme enterijer sa malo sredstava. Vjeruju u sebe i u to da će sve biti dobro, a ovo je ujedno i nešto što bi ih moglo zadržati ovdje jer su već bili svi u razmišljanjima da sreću potraže negdje vani.
Ja se nadam da će se njihove želje i planovi ostvariti. U glavi sam prije razgovora imala zamisao u kojem pravcu bi sve moglo ići, ako sve krene kako treba i bude dobro. Obradovalo me kad se ispostavilo da i oni imaju istu viziju – nadogradnja u vidu vrtića za pse u kojem bi mogli preko dana imati više pasa na čuvanju, da ne sjede sami kod kuća dok su vlasnici na poslu. Takođe je plan da završe i certificirane kurseve za šišanje koji će im obezbijediti i neka nova znanja.
Ono što znam sigurno, nakon dugogodišnjeg rada sa životinjama na ulici i volontiranja u udruženju gdje su naučile puno i savladale tehnike koje im mogu itekako pomoći u radu, nema tog psa ili mace sa kojima oni ne mogu izaći na kraj. Gledala sam ih mnogo puta kako i sa onima koji djeluju nervozno ili uplašeno uspješno izlaze na kraj, a vidjela sam i u salonu da uspiju svakog preplašenka koji ne zna gdje je došao i šta mu se sprema, odobrovoljiti i srediti kao da ide na izložbu :)
Zato sam sigurna da će se njihovi planovi i želje ostvariti jer, rekla sam već i njima – ovo je potpuno logičan slijed događaja i ako iko zna raditi sa životinjama znaju oni.
Uostalom, pogledajte sami fotografije, a možete ih zapratiti na Instagramu ili potražiti na Facebooku, za sva pitanja i eventualne dogovore :)
— 
— 
