Autor: Hana Kazazović
«Solo» je knjiga je proputovala sa mnom bar pola projekta «BH ljudi». Prvi put sam je povela sa sobom u Visoko, da mi se nađe pri ruci ako budem morala čekati nekog od sagovornika ili ako budem morala dugo čekati na stanici. I tad je put protekao kao u savršeno isplaniranoj bajci – nisam nigdje čekala nikog a i na autobus sam stigla par minuta prije polaska. Sjećam se da sam je držala u ruci i pomislila «Vidi kako si mi sretna. Neću te još čitati nego ću te nositi sa mnom da mi pomogneš i na sljedećim sastancima.»
I stvarno je bilo tako. Išla je sa mnom i u Bijeljinu, pa onda u Neum, bila je i u Tesliću, a vidjela je i Gradačac, Brčko i Modriču. I nikad nigdje nisam imala praznog hoda niti vremena u kojem bih je mogla čitati. Postala sam baš nekako sujevjerna pa sam je svjesno čuvala uz sebe ne žureći sa čitanjem, sve dok ne završim projekat.
Tako je «Solo» došla na red tek prije nekoliko dana, kao posljednja moja pročitana knjiga u 2017. godini. Sujevjerno je nisam htjela prenijeti u ovu novu. Ne pitajte zašto jer ni za šta od svega ovog ja nemam razumno i normalno objašnjenje :D
Ne sjećam se zbog čega me uopšte zainteresovala ova knjiga i zašto sam je odabrala. Mislim da je dio razloga bio u tome što sam u opisu pročitala da se radnja knjige veže za Bugarsku. Ja nikad nisam upoznala tu zemlju čak ni kroz literaturu, pa sam poželjela da zavirim malo i bar tako bacim pogled na ovu nama prilično blisku, a nekad i susjednu državu.
E sad, posebno mi je bilo zanimljivo to što je autor knjige Rana Dasgupta u stvari Indijac rođen u Engleskoj, a sad živi u Delhiju. Otkud da njega zainteresuje Bugarska toliko da radnju romana smjesti u nju i kako je uopšte mogao on pisati o Bugarskoj, ovako detaljno kao da je proživio sve ono o čemu se radi u knjizi lično?
Odgovor na to pitanje sam našla guglajući – u jednom periodu je u Englesku počelo iz Bugarske stizati svašta – od muzike i vijesti do ljudi i on kaže da je «bugarsko» postalo nešto kao sinonim za neinteresantno. Dalje ga je zainteresovalo to kako je ta zemlja bila preplavljena različitom muzikom – turskom, romskom i sl, a onda je dolaskom komunizma u nju sve utihnulo, odnosno postalo zabranjeno. I tako je počeo istraživati o Bugarskoj i čak ima članke iz novina godinama unazad, a za potrebe pisanja romana je dva puta putovao tamo i upoznavao ljude i slušao njihove priče.
Tako je nastao jedan od neobičnijih romana koje sam ja pročitala, moram priznati. Ne mogu reći da me oduševio, ali me od prve stranice uvukao u radnju da prosto nisam imala snage da ga ostavim sve do kraja. Srećom ne počeh sa čitanjem na nekoj od autobuskih stanica, sigurno bih neki od autobusa promašila :D
Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi dio govori o Ulrichu, stogodišnjaku iz Bugarske. Slijep je i ne izlazi iz kuće, opstaje zahvaljujući komšijama koji mu pomažu. Vrijeme provodi prisjećajući se svog života i svega što mu se dešavalo u tih 100 godina. I to je priča o jednom zanimljivom, teškom, neobičnom životu njega i njegove porodice. Ali kroz tu njegovu istoriju upoznajemo i istorijske promjene koje su se dešavale u Bugarskoj tokom godina, dolazak komunizma, pad komunizma, uticaj svih promjena na obične ljude i njihov način života. Neke stvari tako bliske nama i onom što smo mi imali, a neke opet potpuno nevjerovatne i drugačije.
Drugi dio knjige su Ulrichova sanjarenja. U suštini su to priče skoro odvojene od njega ali povezane i dalje sa Bugarskom, raznolikije i prepune zanimljivih likova. Djeluje kao da čitate dvije knjige, ali stil pisanja ih veže u jednu cjelinu. U njima ima i Amerike i Gruzije osim Bugarske, tako da je baš šaroliko.
U suštini, «Solo» je neobičan i zanimljiv roman u kojem će uživati oni koji vole čitati priče o ljudima i upoznavati druge kulture. Rana Dasgupta je baš uspio oboje i iako nije knjiga koja će vas oduvati, sigurno je ona koja će se negdje u glavi smjestiti i koje ćete se sjetiti, makar samo kad ugledate Bugarsku na TV-u pa pomislite «Hej, pa ja znam ovo, čitala sam u onoj knjizi o tome!»
Ovaj primjerak poklanjam, možda sa nekim nastavi putovanje i po svijetu :)
Način da je osvojite je pisanje komentara na Facebook stranici, ispod posta. Ukoliko je želite, komentare pišite na post – link ovdje do ponedjeljka (08.01.2018.) . Ja ću onda nasumičnom metodom jednog dobitnika izabrati i dobiće ovu knjigu :)
Za sve ostale koje zanima knjiga – Buybookove knjige se mogu kupiti u knjižarama u BiH, ali i na web stranici http://www.buybook.ba/