Sprind jufka za pitu

Juče sam pravila pitu. Pita k’o pita, mora se jesti i to samo po sebi nije neka zanimljiva tema za post. Ali ova pita me dovela do razmišljanja o marketingu uopšte, o prezentaciji BH firmi na internetu i o tome kako se danas domaće firme snalaze na tržištu?

Oni koji posjećuju ovaj blog znaju da sam neko ko sa pravljenjem pite nije baš u najboljim odnosima. Činjenica, ima tu određenih pomaka ali još uvijek se manje umorim i namučim dok napravim blog ;) I pored toga što sam uspjela nekoliko puta razviti jufku (bilo je svuda, činjenica) češće se odlučim za to da jufku kupim. Uvijek mi fali vremena – to je recimo najbolji i najčešći razlog za kupovne jufke.

E sad, kako neko totalno neiskusan odabere jufku u prodavnici? Ima milion vrsta, različitih naziva i sve liče jedna na drugu. Nemaš mogućnost da vidiš konačan proizvod koji nastane od te jufke dok sam ne napraviš nešto – dakle kupuješ na sreću. Prvi put sam imala konsultanta koji je rekao “ova semberijska je najbolja”. Kupila tu nekakvu semberijsku jednom i nakon toga kao da je u zemlju propala! Sve mi se čini da sam tad kupila zadnju koja je proizvedena. Zato sam pri sljedećoj kupovini u jufke gledala kao da kupujem automobil. Jedna mi je djelovala debelo, druga je imala loše odštampan najlon na sebi pa sam mislila da vjerovatno ni jufka ne valja, treća je izgledala kao da je već korištena. Među svima njima se posebno isticala super “ušminkana” jufka marke “Sprind” ali sam nju preskakala jer kontam “dok ovi ulažu ovako u pakovanje garant imaju problema sa kvalitetom proizvoda” – razmišljanje jedne tipične Bosanke koja se nešto kao razumije u marketing. Na kraju ipak uzeh “Sprind” jufku, sa naglaskom na jufku za pitu jer imaju i posebno onu za baklavu. Jufka za pitu ima jaja u sebi, to je razlika.

I sad, šta se dalje dešava? Prilikom raspakivanja ugledam na celofanu natpis “besplatni info telefon” i broj. To je ne znam koji po redu proizvod na kojem piše “besplatni info telefon”. Sto puta mi je palo na pamet da okrenem taj broj, samo da čujem kako to sve funkcioniše, da sama provjerim koliko je to ozbiljno, razumiju li se tete koje rade na njemu u proizvode uopšte i sl. Palo mi na pamet da nazovem “Sprind” i pitam kako ću sad od te njihove jufke napraviti pitu? Možda imaju neki svoj tajni recept?

Elem, osim razmjene razmišljanja na twitteru nisam nikog zvala nego sam po mom starom običaju potražila “Sprind” na internetu. I naravno – našla ih – Sprind. Tu sam vidjela da osim pomenute jufke ova firma ima još mnogo zanimljivih proizvoda i da su oni baš onako jedno ozbiljno preduzeće. Ono što mi se najviše sviđa jeste to što imaju neke proizvode koje nisam vidjela kod drugih, poput pakovanih sendviča. Činjenica je da te sendviče ne viđam kod nas u Zenici ali moguće da ih tek sad ugledam negdje na polici.

Šta sam htjela reći sa ovim kompletnim postom? Postoji određeni broj ljudi kojima mnogo znači kako izgledaju proizvodi koje kupuju, čak i kad je u pitanju najobičnija jufka. Postoje čak i u BiH ljudi (poput mene ;) ) koji vole pronaći kutak na internetu na kojem piše sve o kompaniji čiji proizvod su kupili. Meni mnogo znači kad znam da iza moje jufke stoji ozbiljna firma koja čak ima i telefon na koji možda mogu tražiti recept. Ili kako kažu “da ne čuje zlo” – koju ću moći nazvati ako mi nakon pite bude loše. Pa da onako po našem običaju svu krivicu za neuspjeh ručka svalim na proizvođača jufke a ne na mene koja sam je filovala. Meni to mnogo znači i mogu sigurno reći da su do daljnjeg sve ostale jufke za mene umrle. A tako se stvara stalni i redovan kupac.

Jer, ono što je najvažnije od svega – pita je uspjela super jer je jufka pored dobrog pakovanja i normalne cijene – super kvalitetna.

slika preuzeta sa Sprind