Šta Elizabeth Gilbert kaže o razlici između hobija, posla, karijere i poziva

Autorica: Hana Kazazović

Elizabeth Gilbert je meni jedna od omiljenih spisateljica. Najpoznatija je po knjizi “Jedi, moli, voli”, mada ja lično volim više njenu “Big magic”. Nedavno sam pogledala video u kojem je pričala o razlikama između hobija, posla, karijere i poziva i bila sam oduševljena. Shvatila sam da sam brkala ove pojmove i to je unosilo konfuziju u moj život, najčešće zbog nezadovoljstva koje se gomilalo jer nisam uspijevala napraviti razliku između njih.

I onda sam pomislila da nisam vjerovatno usamljena u tom osjećaju, pa poželjela podijeliti sve ovo i sa ljudima koji me čitaju. Video je na engleskom, pa sam uradila neku vrstu transkripta. Kažem neku vrstu zato što nisam sve prekucala od riječi do riječi, nego malo skratila i pojednostavila ono što je rekla, pazeći da se ne izgubi poenta. Ako vam je draže pogledati video, na kraju ispod teksta imate i njega.

I – javite utiske, odnosno da li ste prepoznali gdje se vi nalazite u životu u kontekstu ove 4 riječi :)

Elizabeth Gilbert:

Četiri riječi koje ljude zbunjuju i često ih miješaju, a bitno je znati razliku između njih su: hobi – posao – karijera – poziv. To su četiri različite riječi jer su u pitanju četiri različite stvari.

1. HOBI

Hobi je nešto što radiš iz čistog zadovoljstva. Hobi je nešto što radiš da bi pokazao kako nisi samo automatizovani robot koji radi, proizvodi, konzumira i plaća račune.

Odlična stvar kod hobija je to što su ulozi nula ili uopšte nisu bitni. Ne morate zarađivati od hobija, ne morate postati poznati zbog svog hobija, niko ne mora znati ništa o vašem hobiju.

Hobi vam samo donosi zadovoljstvo i daje vam osjećaj da ste mnogo više od običnog zubca u mašini.

Hobinem se možete baviti u bilo koje vrijeme. Možete se baviti nečim kreativnim kad god želite – niko to ne mora vidjeti. Radite to samo zato što vam je zabavno ili uživate u tome.

I ne morate imati hobi. Nije obavezno, mada je lijepo. Čini život ispunjenijim, zato razmislite o tome.

2. POSAO

Njega morate imati. Od ove četiri posao je jedina stavka koju u suštini morate imati. Morate plaćati račune jer živimo u materijalnom svijetu.

Ja sam imala mnogo poslova u životu, iako sam se bavila umjetnošću. U mojim 20-tim sam radila po 2-3 posla u toku dana. Nikad mi to nije smetalo niti sam se osjećala povrijeđeno zbog toga. Poenta je da je ovo materijalni svijet a da osim njega postoji i umjetnički i duhovni. Oni se ne preklapaju uvijek i to je ok. Voljela sam imati posao i to je bio način na koji sam se brinula o sebi kao odrasloj osobi u svijetu. Bila sam odgovorna i racionalna, u mogućnosti platiti svoje račune, u mogućnosti da ne budem teret drugim ljudima. Nisam morala čekati da neko dođe i spasi me, čekati sponzora ili nekog da mi da donaciju, čekati nekoga da objavi bilo šta što radim. Jednostavno sam brinula o sebi i zarađivala za sebe.

I pogodite ko još ima posao? Skoro svaki umjetnik koji je ikad živio je imao posao. Najviše lijepih i vrijednih stvari na ovom svijetu su napravljene od strane ljudi koji nisu bili povlašteni nego su morali zaraditi na neki način. Bili su farmeri, biznismeni… Kada je Melville pisao Moby Dick-a, radio je u carinskom uredu. Imao je posao cijeli život, nikad nije mogao biti samo romanopisac. Teško je ikad iko mogao biti samo pisac ili samo glumac ili samo pjesnik, slikar… Vrlo malo ljudi je to moglo. Ali ako volite to što radite, onda to radite pored posla.

Da, trebate posao i super stvar kod posla je što ne mora biti veličanstven. Ne mora vas ispunjavati, ne mora biti zabavan, samo vas mora plaćati. Ja sam imala puno poslova koje nisam voljela i koji mi se nisu dopadali. Ali nema veze – radite to, dajete im šta trebaju i za to dobijete novac. To je razmjena i to je ok.

E sad, ako vas taj posao ubija, ako je atmosfera toksična, ako ste zlostavljani ili izmanipulisani, ako je grozno – ako možete izaći iz toga i naći bolji posao, onda to uradite. Samo uvijek imajte na umu da vaš posao ne mora biti vaš cijeli život. Vaš život može biti izvan toga.

3. KARIJERA

Ovo je još jedna stvar koju ne morate imati. Karijera je posao prema kojem osjećate strast i koji volite. Karijera je nešto zbog čega ste spremni na odricanja i zbog čega ste spremni raditi dodatne sate jer vjerujete u misiju toga što je vaša karijera.

Ako ste u karijeri koju mrzite onda je to loše. Ako imate posao koji ne volite to je ok. Ali ako ste u karijeri koju ne možete podnijeti moj prijedlog je da je napustite i samo nađete posao. Nađite obični posao koji će vam plaćati račune da možete raditi ostale stvari.

Trebali biste voljeti vašu karijeru. Trebali biste je voljeti ili je ne biste trebali imati.

4. POZIV

Poziv je glas Univerzuma u uhu koji kaže «Želim da radiš ovo. Želim da koristiš svoj talent i umijeće za ovo. Želim da učestvuješ u ovoj priči stvaranja».

Poziv je najviša težnja, najviši nivo kojeg možete imati. Fantastična stvar kod poziva je što ga niko ne može od vas uzeti. Niko vam ga ne može dati i niko vam ga ne može uzeti. Mogu vam uzeti posao. Mogu vam uzeti i karijeru. Niko vam ne može uzeti poziv.

Pisanje je bio moj poziv 7-10 godina prije nego je postao moj posao. Puno prije nego je iko bio zainteresovan za ono što sam pisala. Puno prije nego je iko brinuo o meni uopšte – pisanje je bio moj sveti poziv. Pisala sam svaki dan zato što je to bio moj poziv, zato što sam željela nešto ostaviti u svijetu. Trebala sam ostaviti otisak na zid mog života i reći da sam bila ovdje. Obavezala sam se mom pozivu da ću to raditi dok god dišem, bez obzira na to hoće li od toga ikad biti išta. I u međuvremenu ću imati posao, a ono što neću imati je karijera. Jer sam znala da ako se posvetim karijeri onda neću imati vremena za moj poziv. I zato ću samo imati posao, odnosno imala sam ih gomile – bila sam konobarica, radila u knjižari, bila kuharica, bejbisiterka, sve ono što mogu raditi a da mi ne preuzme život kao karijera.

E sad, zanimljiva stvar – jedino što pisanje za mene nikad nije bilo – meni to nikad nije bio hobi. Ali imam druge hobije – karaoke je moj hobi, vrtlarstvo, pisanje poezije, crtanje. Nisam dobra ni u jednoj od tih stvari, radim ih samo zato što mi je zabavno.

Ali – moj poziv je pisanje još od kako sam bila tinejdžerka. Dugo je to bio moj privatni poziv, a onda je postao posao jer sam počela raditi u magazinima i bavila se novinarstvom. Onda je postalo i karijera i to je i sada za mene. Ja sam cijeli svoj život sada posvetila rastu i razvijanju toga. I pošto mi je to karijera ja moram biti svjesna šta moja publika misli o tome i moram biti svjesna mojih odnosa sa izdavačima i voditi računa o tome šta govorim na društvenim mrežama i kako to utiče na prodaju mojih knjiga. I paziti na sve te stvari jer je to sad moja karijera.

I ovo je takođe važno. Moja karijera pisca možda nekad završi. Izdavačka industrija možda prestane postojati, jer industrije nastaju i propadaju. Ljudi mogu prestati željeti moje knjige i moja karijera pisca završi. Ali moj poziv neće. Moj poziv je vatra koja traje i koja će trajati, tako da ako moja karijera završi, znate šta ću uraditi sljedeće? Naći ću posao i nastaviti pisati u mojoj spavaćoj sobi kao što sam radila prije nego je ikog bilo briga. Radiću to i nakon što ljude prestane biti briga.

Dakle, ono što vam govorim je da vam pomogne ako ste zbunjeni poslom ili karijerom. Da znate da možete biti kreativni i baviti se umjetnošću i ako imate karijeru ili posao i da vam to ne brani da ganjate svoju strast ili svoju fascinaciju bojom ili teksturom ili pozorištem. Ne morate razočarati svoju porodicu i odbaciti svoj posao i karijeru sa ciljem da se bavite umjetnošću. Imate drugo vrijeme koje možete koristiti i ako imate hobi ili posao, možete voditi i kreativni život u isto vrijeme živeći u materijalnom svijetu.

Mislite o ovim riječima hobi – posao – karijera – poziv i odlučite gdje ste sa svima njima.