Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Jedina sigurna stvar u životu za većinu ljudi je da će(mo) ostariti. Mislim o tome često i sa svakom godinom koju ubilježim u svoj kalendar više obraćam pažnju na teme koje se tiču starije populacije.

Zato sam i zapazila Udruženje građana “Naš most” u Zenici i njihove sve češće aktivnosti namijenjene starijim ljudima, te dogovorila posjetu da na licu mjesta vidim o čemu se tu radi.

Dočekala me Zdena Šarić Pisker i ispričala mi puno toga o aktivnostima koje imaju. Ali, prije nego vam o tome napišem nekoliko rečenica moram reći da su prostorije UG “Naš most”, odnosno galerija koja je u sklopu njihovih prostorija, jedan od najljepših kutaka u Zenici. Nalaze se u Titovoj ulici na broju 22, a kako sve izgleda pogledajte na fotografijama ispod.

UG “Naš most” je osnovano davne 1994. godine i tokom svog djelovanja je mijenjalo fokus i način rada. Nekad je akcenat bio na humanitarnom radu, zatim osnaživanju žena, a u posljednje vrijeme se uglavnom bave starijom populacijom. Spontano je došlo do toga, jer su ljudi koji su danas okosnica udruženja unijeli sebe u ono što rade. Tako su počeli sa kreativnim i slikarskim radionicama u kojima su se pronašli mnogi, pa su danas prostorije udruženja i galerija u kojoj su izložene mnoge slike koje su naslikali članovi udruženja.

Osim slikarskih, često se organizuju i druge vrste radionica i aktivnosti poput enkaustike, zatim slikanja na svili, izrade nakita, dekupaža i sl, a članovi imaju na raspolaganju mogućnost da sami predlože šta ih zanima i čime bi voljeli da se bave. U posljednjih par mjeseci je puno toga vezano za projekat kulturne razmjene sa Sultanatom Oman
pod nazivom «MOŽE», a kraj projekta će biti obilježen uličnim bazarom pod imenom «MOŽE SOKAK».

Zdena mi je pričala o svom životnom putu koji je doveo do ovog udruženja. Ona sama do prije 10-ak godina nije obraćala pažnju na slikanje niti se bavila tim. Sasvim slučajno je uzela boje, pa zatim isprobala slikanje peglom umjesto kista i to je ono po čemu je postala poznata u cijelom regionu. Održavala je radionice slikanja peglom širom regiona, a i dalje ih radi u sklopu udruženja. Spontano je došlo i do toga da najviše uživa u radionicama koje drži za osobe sa poteškoćama u razvoju. Pričala mi je kako nikad nije mislila da ima talenat za prenošenje znanja niti da bi joj se taj način rada dopao. Danas je to nešto u čemu uživa i nešto što nikad ne odbija da radi.

To je još jedna lekcija o tome koliko talenata imamo kojih nismo ni svjesni dok sebi ne damo šansu i probamo nove stvari.

Dok smo razgovarale i dok sam ja smišljala kako saznati šta u stvari udruženje predstavlja tim starijim ljudima i koliko im znači, u prostorije je ušlo 6 žena, članica i/ili simpatizerki udruženja. Slušajući ih sve mi je postalo jasno. Pričale su o putovanju koje su imale skoro – u Tursku su išle i odlično se provele. Raspituju se o novim izletima i druženjima, zakazuju nove posjete radionicama, pričaju o kolegici koja ima 84 godine i koja je u Turskoj našla odlične cipele. Toliko su joj se dopale pa je odmah kupila 2 para :) Jedna od njih kaže kako je tek otišla u penziju i kako joj i nije bitno toliko šta će raditi, nego druženje koje imaju tu.

Gledajući njih potpuno mi postaje jasno da je prava istina da to kako se osjećamo uveliko zavisi od naše povezanosti sa ljudima. Znam da u svijetu mnoge države čak osnivaju ministarstva za usamljenost. Mi smo daleko od tolike brige države o svojim stanovnicima, ali srećom imamo entuzijaste i udruženja koja mogu pomoći u prevladavanju upravo ove boljke starijih – usamljenosti i nedostatku aktivnosti koje će ih razonoditi.

Spomenula sam već jednodnevni bazar «MOŽE SOKAK» koji UG “Naš most” organizuje 29. juna. Na njemu će članice predstaviti svoje radove a biće tu nakita, slika, ručnih radova, svega onog što rade tu ili sami kod kuće. U planu je takođe i još jedan bazar i izlaganje tokom ljeta. Ovo je bitno posebno onima koji nisu prisutni na društvenim mrežama, jer im daje priliku da pokažu šta sve rade i da se predstave zainteresovanim kupcima.

Njihova vrata su otvorena svaki dan (osim nedjelje) svima koji žele da se druže ili da se bave kreativnim stvarima, bez obzira na godine. Posjetite ih, isprobajte neku od radionica, upoznajte se sa vedrim i pozitivnim ljudima koji vole druženja uživo. Ja definitivno hoću, jer se ne sjećam kad mi je nekoliko sati prošlo brže u razgovoru sa bilo kim, a nakon svega sam izašla iz prostorija sa osmjehom i lakoćom koju imate samo kad provedete vrijeme okruženi dobrom energijom.