Mojih 6 utisaka o #SparkMe konferenciji

Autor: Hana Kazazović

Utisak prvi

“Jeste li vi organizovana skupina?”, pita nas čovjek u Porto Montenegro u Tivtu. Naš autobus je stigao pa smo šetali lukom dok smo čekali ostatak ekipe.

“Jesmo”, odgovaramo Dobrila i ja, a ja gledam kako smo se raštrkali na sve strane i kontam u sebi kako nema šanse da se taj prizor spoji sa pojmom organizovan.

“A odakle ste?”

“Sad smo stigli iz Bečića autobusom”, odgovara Dobrila.

“Ma ne to, mislim odakle ste inače?”

I tu obe počinjemo da se smijemo. Ja se dvoumim da ga upitam koliko ima vremena na raspolaganju, da mu sve nabrojimo. A nakon Dobrilinog “Iz Srbije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Amerike…” on samo klimnu glavom uz komentar

“Aha, ok, razumijem”.

Smijem se kladiti da ništa nije razumio, ali nema veze. Ima nas dovoljno koji ovo itekako dobro razumijemo.

Dovesti ljude iz različitih dijelova svijeta na konferenciju u Bečićima (zvanim Budva) možda i nije neki problem. Ali učiniti da se svi ti ljudi osjećaju kao dio neke zajednice bez obzira da li se znamo ili ne od ranije – e to može samo neko ko u sebi nosi takve vrijednosti.

primeba Prime ekipa sa prijateljima – foto www.fb.me/IgorMilicphoto

Ekipa iz domain.me koja je organizovala konferenciju zaista isijava posebnu toplinu koju su prenijeli na sve nas. Iskreno, nisu im uopšte trebale majice sa natpisima “Organizer” – mogli su se prepoznati po brižnim pogledima i skoro opipljivim koncima koje su vukli tokom ovih nekoliko dana, da bi sve proteklo u najboljem redu. Ako nešto i nije bilo savršeno mi to nismo primijetili. Bar ja nisam, a poznata sam po tome da znam pronaći i dlaku u jajetu.

Utisak drugi

Budva zvana Bečići – ovo moram pojasniti. Mjesecima znam za konferenciju spark.me i ja sam je još nekad davno “smjestila” u Budvu. Par dana prije polaska gledam stranicu i vidim da se sve održava u hotelu “Splendid” u Bečićima. Od tog momenta ja koristim ovo Budva zvana Bečići.

U suštini nakon par dana provedenih više ne znam gdje počinje Budva a završavaju Bečići. Jako su blizu (mada znam neke koji se neće složiti sa ovom konstatacijom) tako da smo bez problema pješke, laganom šetnjom dolazili do Budve. A ni taxi nije pretjerano skup, 4-5 eura.

Hotel “Splendid” je savršen za ovakvu manifestaciju. Ima super dvoranu, a velika terasa sa pogledom na more je idealna za druženja između predavanja, tako da je sve štimalo.

Utisak treći

Predavanja, ono zbog čega smo i došli, su zaista bila odlična. Ako vam je trebalo inspiracije za pokretanje biznisa sigurno ste je ovdje mogli pronaći. Meni pomalo predstavlja i bolno otrežnjenje kad iz vuko**bine zvane BiH dođem negdje i slušam o tome kako ljudi u svijetu rade, pokreću biznise, rade na sebi i razvoju. Ali to i jeste poenta – gledati naprijed i porediti se sa puno boljim od sebe. Mislim, lako je biti prvi u svom selu, ali nekad treba izaći iz tog sela, zar ne?

Upravo tako je i ekipa iz organizacije gledala da napravi konferenciju koja se može porediti sa svjetskim, a ne sa lokalnim / regionalnim konferencijama. I u tome su uspjeli. Doveli su zanimljive predavače od kojih smo mogli čuti puno toga korisnog i zanimljivog (Rob Hinchcliffe iz Rushmore.fmMeelik Gornoi – SkypeSteve KeilRyan Fujiu iz About.meMaxim Gurvits iz Eleven Startup Accelerator, John Biggs – TechCrunchBogdan Iordache – HowToWebBal Balaji – Bal Lab…).

Ali moram biti iskrena, nisam lično toliko u tom startup fazonu pa je meni najzanimljivije i najkorisnije bilo predavanje Gage Đermanović. Mada tu nema ništa neobično, mislim da do sada nisam bila ni na jednoj konferenciji a da mi najbolje predavanje nije bilo Gagino, ako je ona bila predavač naravno. Baš sam Dobrili rekla da mislim kako u svijetu malo ko ima tu energiju kao ona. Znanja koja ona dijeli sa nama su uvijek vrhunska, ali malo predavača zna prenijeti to publici kao ona. Uglavnom, ja kad nju odslušam onda još mjesecima vrtim u glavi te neke rečenice i sve ostalo što je rekla.

gaga Dragana Đermanović – foto www.fb.me/IgorMilicphoto

Naravno, moram spomenuti Coku koja je takođe važan dio ekipe PRpepper. Dok sam je gledala kako i sama dobro vlada binom sjetila sam se djevojčurka kojeg sam upoznala krajem 2010. u Sarajevu, dok je još bila studentica. Sigurna sam da ćemo o njoj još puno slušati, a kako i ne bi kad uči od najboljih.

Posebno moram naglasiti vizuelni i tehnički dio konferencije – sve mi je odlično urađeno. Vizuelno je konferencija zaista dovedena do perfekcije – svaki detalj je imao smisao i sve je savršeno izgledalo. Tehnički dio takođe – zahvaljujući Telenoru Crne Gore imali smo super internet, a to nije uvijek pravilo na konferencijama.

Utisak četvrti

Trebam li još nešto reći?

Da mi je neko pričao kako ću u Crnoj Gori izgubiti osjećaj za mjeru po pitanju hrane ne bih vjerovala. Mislim, ne idem u Vojvodinu, tako sam mislila. A onda je došao ručak u hotelu “Splendid” i švedski sto sa nekih 326 jela. I to se ne zna šta je bolje spremljeno. A ja inače imam problem sa švedskim stolovima (ne zbog Šveđana, naravno). Moj problem se zove sve bih da probam. A nemam bure nego stomak. I onda tako krenem sa tanjirom i trpam sve što mi se učini zanimljivim pa nakon ručka hoću da umrem. Još kad imate da birate onoliko vrsta kolača nakon svega… Neopisivo. Naravno, osim ručkova u Splendidu nisu nas mimoišli ni kolači po Budvi.

Uglavnom, vagu i dalje gledam poprijeko i mislim da bar u oktobru neću sigurno stati na nju. A svi vi koji mi govorite kako na slikama izgleda da mi ne bi škodio koji kilogram viška da znate – dosta mojih fotki je sređeno u Photoshopu a i inače mi se slabo kile hvataju na lice, tako da ne vjerujete svemu što vidite na slikama :D

Utisak peti

Organizatori su svakako mislili i na zabavu za nas, pa smo prvo veče imali koktel u hotelu pored bazena, a on se dalje produžio u druženje na plaži. Dan kasnije smo imali zabavu u klubu “Sparta” (mislim, ako sam promašila ispravljajte me), muzika disko, ples i slični fazoni. Ja davno prestarila za takve zabave pa nisam dugo ostala. Iskreno, za nas “penzionere” je najbolji dio bio treći dan kada smo išli na krstarenje Bokokotorskim zalivom. Mislim, more i tišina, prelijep pejzaž – šta čovjeku u godinama više treba?

koktel Koktel – foto www.fb.me/IgorMilicphoto

Zaista, sad najozbiljnije govorim, o ovom krstarenju ću pisati poseban tekst, jer mi je bilo prelijepo. Volim more (kao da nisam rođena Bosanka) i ništa mi na svijetu nema draže od njegovog mirisa i pogleda na njegovo plavetnilo. Ljudi misle da se zezam kad kažem da bih voljela živjeti na svetioniku, ali ja to zaista mislim. E sad zamislite moju sreću kad sam dobila priliku da provedem nekoliko sati na brodu. Bilo mi je S-A-V-R-Š-E-N-O! I da, i tu sam se prejela za ručak – opet je bio švedski sto i odlična hrana.

Utisak šesti

Prije 3 godine sam upoznavanje ljudi sa interneta nazvala “oživljavanjem avatara”

Od tada sam upoznala zaista puno ljudi sa interneta i zahvaljujući tome je moj život mnogo bogatiji. Internet mi je omogućio da širom regiona pronađem i upoznam ljude koje zanimaju iste stvari i koji razmišljaju na sličan način. Fizički nas dijele kilometri, ali su meni te daljine mnogo manje od onih drugih, mentalnih daljina koje imam sa ljudima koji često žive blizu mene. I zaista se osjećam super kad god mogu provesti neko vrijeme sa ljudima koji su mi toliko dragi i koji po pravilu svi imaju brdo pozitivne energije. To mi dođe kao neko punjenje koje me poslije drži i iz kojeg mjesecima crpim inspiraciju i energiju.

Ekipa iz domain.me i digitalizuj.me me osvojila još ranije kad smo se upoznali. Nakon ove konferencije su me kupili za sva vremena – dovoljno je samo da zovnu na bilo šta što budu radili i ja dolazim – bez gledanja koga dovode i šta organizuju. Kad se spoje njihova profesionalnost i toplina kojom zrače – nema šanse da naprave bilo šta manje od savršenog. A posebno što nakon dalmatinskog najviše volim slušati crnogorski govor, tako da je dovoljno samo da me zovnu da ih slušam i meni će biti super :))

sparkme Oni su “krivi” za sve – najpozitivnija ekipa – foto www.fb.me/IgorMilicphoto

Hvala svima koji su nam ovih par dana u Crnoj Gori učinili ovako nezaboravnim. Neću nikog posebno da izdvajam jer bih sigurno nekog zaboravila, a svako je imao značajan udio u ovoj cjelini.

Ono što svima od srca preporučujem jeste da za iduću godinu u junu sačuvate par dana i planirate dolazak na drugu Spark.me konferenciju. Kako stvari stoje ona bi mogla biti čak bolja od ove prve, a to bi zaista bilo šteta propustiti.

Više fotografija i tekstova možete pronaći na https://www.facebook.com/sparkdotme i https://twitter.com/sparkdotme

 

X