Zašto je važno govoriti o neuspjehu i greškama?

Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Počne to vrlo rano, još dok si dijete. U školi ti ispravljaju kontrolne križajući pogrešne odgovore crvenom olovkom. Ispituju te pred cijelim razredom i smanjuju ocjene zbog netačnih odgovora. Nekad se ostali učenici smiju kad nešto lupiš i vrlo rijetko im neko kaže da se to može desiti svakome i da prosto nije smak svijeta ako pogriješiš.

Malo po malo, prosto ti se taj strah prikrade i postane stalni drug. Strah od neuspjeha i strah od greške. Sve rjeđe imaš petlju da se javiš i probaš dati tačan odgovor. Sve rjeđe imaš hrabrosti da podigneš ruku i pitaš ono što ti nije jasno jer «šta ako se provališ pa ti se budu smijali».

Pisala sam o kulturološkoj razlici koju sam primijetila tokom moje posjete Americi u tekstu «To je odlično pitanje». Oni te prosto motivišu da pitaš jer se svakim pitanjem oduševe, čak i ako bi se po našim mjerilima mnoga od njih mogla svrstati u ona glupa. Valjda je to jedan od načina za borbu protiv tog straha od greške – pozitivna motivacija.

Odličan metod je opisala i Jelena Pantić u svom tekstu «Metoda zelene olovke». Fokusiranje na dobre i pozitivne stvari umjesto na greške, kako smo mi naučili, je ključna stvar. Jer, kako ona kaže – Greške nisu dokaz naše nesposobnosti. Greške su dokaz da učimo i radimo.

Ali, zašto se toliko bojimo neuspjeha?

Čitala sam da je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg ljudi nisu ostvarili svoje želje ili ciljeve upravo strah od neuspjeha. Evo zapitajte se i sami – da li ste ikada odgodili nešto ili odustali od nečeg zato što niste bili sigurni šta će od svega toga ispasti? Ili evo još jedno – da li izbjegavate raditi bilo šta novo pred ljudima?

Mi volimo sigurnost i volimo tu svoju zonu komfora, bez obzira što u teoriji znamo da se bilo kakav napredak dešava isključivo kad iz nje izađemo. Mi smo društvena bića i važno nam je mišljenje drugih. I često će ljudi učiniti sve da spriječe grešku, a ponekad to znači da neće ni pokušati.

Međutim, strah od neuspjeha možemo posmatrati i kao kratkoročnu vrstu straha. Mi se ne bojimo da će nam nešto uspjeti nakon dosta ponavljanja i prakse. Mi se bojimo da nešto nećemo dobro napraviti prvi put, odnosno na početku. I to je prilično blesav strah jer je nerealno očekivati da bilo šta uspijemo uraditi dobro odmah na početku.

Ja sam recimo svjesna da je moj problem sa vožnjom upravo odličan primjer ovog straha. Imam vozačku dozvolu već skoro 12 godina i ne vozim isto toliko, jer sam zapela na početku i isprepadala se da ja to neću znati. Teoretski znam da bih mogla biti dobar vozač i da mi samo treba praksa, ali nikako da strah od tog sticanja prakse, eventualnog smijanja i zbunjivanja na ulici u početku pobijedim i zato sam evo dugogodišnji vjerni korisnik katastrofalnog javnog prevoza u BiH.

Greške i nesupjesi kao put do uspjeha?

Uspjeha nema bez neuspjeha. Sigurno je da bismo analizom mogli doći do mnogobrojnih grešaka i izazova koje je svaka osoba morala proći da bi stigla na mjesto koje je neko označio uspjehom.

Mene malo nervira kad se ona poznata izreka Samuela Becketta «Pokušaj. Pogriješi. Nije važno. Pokušaj ponovo. Griješi ponovo. Griješi bolje.» tumači kao poziv na skupljanje grešaka. Ja je više doživljavam kao objašnjenje da greška i neuspjeh nisu razlog za odustajanje i da nije smak svijeta ako se dese. A moraju se desiti jer prosto niko nema toliko sreće u životu da nikad ne pogriješi.

Griješi iza zatvorenih vrata. Uspijevaj u javnosti.

Rekoh već na početku da smo naučeni i istrenirani da izbjegavamo greške od malena, još od načina ocjenjivanja u školi u kojem nije nagrađivan proces nego kažnjavana greška. To znači da smo sa 18 godina bili vrlo uspješno trenirani da se bojimo neuspjeha i definitivno nismo obučeni da isti prihvatimo kao ključni korak u učenju.

Znači li to da nema nade? Naravno da ne. Kad bi bilo tako u svijetu bismo imali veoma malo ljudi koji su uspjeli u bilo čemu, a činjenica je da takvi postoje. Kako je to njima pošlo za rukom?

Nekako su naučili da se ne boje. I naučili su da idu za onim što žele, bez obzira na mogućnost greške i neuspjeha. Nisu nakon greške sjeli i plakali nego su napravili korak dalje. Probali ponovo.

E sad, druga je stvar što kad neko uspije onda čujemo za njega i nemamo običaj da se zapitamo koliko mu je vremena za to trebalo i šta se sve sakrilo iza tog uspjeha. Jer smo navikli da o greškama ćutimo, a da o uspjesima pričamo.

Zato mi i jeste privukla pažnju najava za «Fuck Up Nights Sarajevo», dešavanje koje jednostavno rečeno – priču o neuspjehu stavlja u centar pažnje.

Foto: Majda Balić za “Fuck Up Nights Sarajevo”

Šta je u stvari «Fuck Up Nights Sarajevo»?

FuckUp Nights Sarajevo je dio svjetske platforme pod nazivom FuckUp Nights nastalom 2012. godine u Mexico Cityju. Od malene ideje grupe osnivača/ica koji su u neuspjehu prepoznali najvažnije životne i profesionalne lekcije platforma je izrasla u svjetski pokret koji se održava u više od 80 zemalja i 300 gradova širom svijeta. Platforma je nastala sa ciljem da se društveno neodobravanje koje se povezuje sa pojmom neuspjeha promijeni i da neuspjeh postane sastavni dio procesa građenja uspješnih poslovnih priča.

U suštini, to je dešavanje koje tokom jednog dana ili večeri okupi nekoliko ljudi koji pred publikom ispričaju svoje priče o neuspjesima i greškama. Često se ti nastupi i snimaju pa ih možete pogledati i online. U Sarajevo je ova platforma stigla u julu prošle godine i do sad su održane već 3 «Fuck UP Nights Sarajevo», a četvrti je upravo najavljen za 7. maj. Na njihovom YouTube kanalu možete naći snimke sa prošlog, trećeg po redu. Preporučujem da pogledate bar jedan video jer tako najbolje možete vidjeti o čemu se radi – YouTube Fuck Up Nights Sarajevo.

Recimo, meni je bilo zanimljivo kad sam saznala da Michael Jordan nije bio izabran u košarkaški klub svoje srednje škole, ili da je Walt Disney dobio otkaz u novinama «zbog nedostatka mašte i originalnih ideja». Ili da je Oprah Winfrey sklonjena sa mjesta TV reporterke «jer nije dobra za televiziju».

Ali, to su ljudi koji su nam daleko i koji su ostvarili ogromne uspjehe, pa se sa njima teško poistovjetiti. Zato mi se dopada ideja o tome da ljudi koji su tu sa nama, oni koje možemo sresti na ulici ili oni od kojih ćemo danas, sutra naručiti neki proizvod ili uslugu ispričaju svoje priče. Upravo to radi ekipa u Sarajevu. Do sad su među govornicima bili Nihad Softić, CEO School & School Sarajevo; Bruno Omerović, suosnivač startup-a Koola; Maja Gerin, osnivačica Pepetuške; Aida Redžepagić, fotografkinja; Faruk Širbegović, CEO Širbegović inžinjering i drugi.

Meni je puno lakše da razumijem probleme koje su oni imali na svom putu do uspjeha, jer živimo u isto vrijeme na istom prostoru. Veća je vjerovatnoća da će se neko od nas suočavati sa sličnim preprekama, nego doživjeti nešto što doživljava neko u Švedskoj ili Americi. Zato je, između ostalog, važan Fuck Up Nights Sarajevo.

Nedim Šuta, Senad Alibegović i Nina Zubović – Foto: Majda Balić za “Fuck Up Nights Sarajevo”

Ko čini tim FuckUp Nights Sarajevo?

FuckUp Nights Sarajevo tim je inače jedna mala, ali vrlo vrijedna i odabrana ekipa u sastavu Senad Alibegović, Nina Zubović i Nedim Šuta. Tri dijametralno različite, ali jako kompatibilne ličnosti, bosanskohercegovački lideri i liderice koji, svaka na svoj način, daju poseban ugao u okviru implementacije sarajevskog izdanja ove velike svjetske platforme.

Zanimalo me kako je uopšte došlo do toga da ovu svjetski poznatu platformu dovedu u BiH, pa su mi rekli da je prvi susret sa FuckUp Nights-om bio u Prištini. Jedan od njih, Senad Alibegović je, boraveći poslovno u kosovskoj prijestolnici, bio posjetitelj ovog, tada u potpunosti stranog događaja, koji ga je energetski i konceptualno osvojio. FuckUp Nights, platforma za promociju svih onih priča koje nas cijeli život uče da ne pričamo, ne talasamo i držimo po strani, imala je stvarni oblik. Dvije godine kasnije, uz bezbroj izazova i pregovora, naš glavni grad dobio je svoje FUN izdanje.

Senad kaže da sam proces dovođenja događaja u jedan grad i nije toliko komplikovan: kontaktirate organizatore i organizatorice platforme, vlasnike/ice licence, dogovorite saradnju, platite licencu na mjesečnom ili godišnjem nivou i voila, dio ste svjetske FUN porodice. Međutim, kako to inače biva, ovom timu je trebalo dvije godine da uopšte dobije sarajevsku licencu, obzirom da je čuvana u “sehari”, kako se inače zezaju. Bez da ulazimo i u te detalje (koji bi nam oduzeli dobar dio teksta), sarajevski FUN je ugledao svjetlo dana u julu 2018. godine i evo nas, sa tri izdanja iza nas, 720 učesnika i učesnica i sjajnih 12 govornika i govornica.

Pitala sam ih i da li je kod njih bilo straha od neuspjeha? Senad kaže da ne. «Neuspjeh je sastavni dio svakog ličnog i profesionalnog razvoja. Svako ko vam prodaje priču o sedam koraka o uspjehu, ekskluzivnim navikama ultimativno uspješnih ljudi, bez da spomene poderana koljena i bezbroj padova, izazova i neuspjeha na tom putu, laže, garantujem vam. Imati strah od neuspjeha je opravdano, ali to ne znači da o njemu ne trebate pričati. 

Vjerovatno smo cijelog života pogrešno učeni i usmjeravani, kako krutim porodičnim vrijednostima tako i obrazovnim sistemom da se neuspjeha stidimo, a ne da iz njih uspravne glave i čistog razuma izvlačimo pouke. Sasvim suprotno. Pričanje ličnih neuspjeha, prenošenje lekcija koje su naučene u okviru istih, način je prevazilaženja i učenja teških, ali najvažnijih životnih iskustava. To je mehanizam izgradnje najbolje verzije sebe. Neuspjeh nas čini spremnijim, otpornijim, boljim i uspješnijim u svemu što radimo. Kada već ne možemo bez njega, onda trebamo da prihvatimo onu ljepšu stranu koju nosi sa sobom, a to je njeno veličanstvo, lekcija».

Foto: Majda Balić za “Fuck Up Nights Sarajevo”

Zanimalo me da li su mogli i pretpostaviti da će toliko ljudi u Sarajevu biti zainteresovano da čuje priče o neuspjehu? Kažu da su bili 100% sigurni da će FuckUp Nights Sarajevo naći svoju publiku. Sve troje, radeći različite stvari i baveći se svojim interesovanjima i poslovima susreli su ljude koji su kroz neuspjeh vidjeli potencijal, stoga, znali su da kada se upuste u tu priču neće biti sami u prostoriji. Međutim, prijatno iznenađenje je bilo kada je svako naredno izdanje događaja dodatno punilo svaki prostor, bez obzira na gabarite i kapacitete i kada su u konačnici počeli da vraćaju ljude sa ulaza. Sala u kojoj je bilo 370 učesnika i učesnica u okviru posljednjeg izdanja FUN Sarajevo, bio je prizor koji su vizualizirali tek nakon nekoliko godina aktivnog rada, a ne nakon tri izdanja.

Senad mi je odgovorio i na pitanje «Zašto je važno pričati o neuspjehu?»

«Zato što je neuspjeh neizostavan dio svačijeg ličnog i profesionalnog razvoja. Manji, veći, ozbiljniji ili bezazleniji, neuspjesi su nešto sa čim se suočavamo na dnevnoj osnovi. Pod uticajem (ne)sretne zvijezde, astroloških kombinacija, energije, univerzuma ili Boga, kako god, svako od nas tokom svog rasta i razvoja pada, ustaje, dolazi u razna iskušenja i izazove, doživljavajući bezbroj manje ili više neprijatnih neuspjeha. U scenariju gdje imate dvije opcije, posustati i ići linijom manjeg otpora, bez učenja lekcija, ili ga prihvatiti i iskoristiti ga za lično i svako drugo usavršavanje, mišljenja smo da je ovo drugo, dugoročno, puno isplativija opcija. Naši govornici i govornice su do sada dokazali da, bez obzira u kakvim fuckupima se našli, možete izvući benefit. U najmanju ruku, naredni put ćete znati šta ne želite, a ići ćete dalje».

Ono što još moram dodati je da je ovo jedini javni događaj u BiH koji je u potpunosti tumačen na znakovni jezik, te da i kod organizacije vode računa da to bude u prostorima koji su pristupačni i za osobe sa invaliditetom. Njihova filozofija je da je jedini neuspjeh koji ne slave diskriminacija po bilo kojoj osnovi.

I da, najave za njihove događaje možete pronaći ovdje, na FB stranici – Fvckup Nights Sarajevo .

Da li i vi imate strah od neuspjeha?

Ako prepoznajete neke od ovih simptoma, onda vjerovatno da.

– Nevoljkost da isprobate nove stvari ili da se uključite u izazovne projekte.

– Samo-sabotaža – na primjer odugovlačenje sa zadacima, prekomjerna nervoza i nemogućnost da postignete ciljeve.

– Nisko samopoštovanje i samopouzdanje – obično koristite negativne izjave poput «Nikada neću biti dovoljno dobra da dobijem to unapređenje», «Nisam dovoljno dobar da uđem u taj tim»

– Perfekcionizam – spremnost da isprobate samo one stvari za koje znate da ćete završiti uspješno.

Kako pobijediti strah od nauspjeha?

Zanimalo me da li postoji način za prevazilaženje ovog straha. Našla sam dosta savjeta od kojih mnogi zvuče glupo, pa sam probrala samo one koji se meni čine korisni i izvodivi. Pišem ih i vama, za svaki slučaj.

  1. Redefinišite neuspjeh ili grešku

Ovo je meni veoma bitna i korisna stavka. Recimo, meni je pomoglo kad sam redefinisala odbijanja ponuda koje šaljem. Ranije me svaka odbijena ponuda dovodila do sumnje u sebe i ono što radim i preispitivanja. Međutim, u jednom momentu sam odlučila da ću ih posmatrati kao korake koje moram preći do određenog cilja. Ako je cilj prihvatanje ponude, onda mi treba X – nepoznati broj koraka do toga. X ću saznati nakon što neko ponudu prihvati i to mi je sad samo proces zbog kojeg se ne nerviram (ne pretjerano :D ) i zbog kojeg ne odustajem.

  1. Postavite korisno pitanje

Ako vam se greška desi, probajte naučiti iz nje. Postavite sebi sljedeće pitanje (i naravno odgovorite na njega)

– Šta mogu naučiti iz ove situacije?

Jer ako promijenimo način gledanja na situaciju, pa grešku posmatramo kao priliku za učenje, možemo izvući i koristi iz nje.

Ovdje mi je pao na pamet Thomas Edison sa svojom sijalicom koju je napravio iz 1000-og pokušaja (da li je baš stvarno bilo 1000 ili je tu cifru izmislio jer zvuči bolje, pitam se). Rekao je da on u stvari nije pogriješio 999 puta, nego je izum sijalice bio proces koji se odvijao u 1000 koraka.

Mogu tačno da zamislim kako je na svakom koraku učio i ispravljao greške ponovo pokušavajući. I to je ta poenta.

  1. Pogledajte u glavi najgori scenario

Da, i to pomaže. Zamislite šta je najgore što se može desiti i sagledajte koliko to može ili ne mora biti loše. Smislite ako treba i alternativu za najgori scenario, i plan B. I onda krenite, pa šta bude.

  1. Zamislite u glavi i najbolju varijantu

Da, zamislite sve ono što se može desiti ako uspijete. Doživite u glavi sve detalje tog uspjeha, kako će on izgledati i posebno šta će značiti za vas. Ako uspijete osjetiti tu radost u sebi, ona bi trebala biti dovoljna motivacija da probate.

To i jeste neki omjer koji upravlja nama – ako je sreća zbog moguće ugode veća od straha od neuspjeha – pokrenućemo se. Zato je važno probati tu sreću vidjeti i zamisliti, da bismo znali zbog čega strah vrijedi pobijediti.

  1. Slušajte i čitajte priče o neuspjehu

Nemojte nikad biti jedan od onih koji će kad vidi nekog uspješnog reći «Lako je njemu / njoj». Jer iza tog lako u 99% slučajeva stoje sati i dani truda i rada, borbe i odricanja, sve iza zatvorenih vrata. Zato slušajte i čitajte autobiografije i biografije ljudi koji su vam uzori, pričajte sa uspješnima o njihovom putu, posjetite Fuck Up Nights Sarajevo (ili gdje vam je najbliže), pogledajte video sa takvim pričama. To će vam pomoći da se odučite od toga da su greška i neuspjeh kraj svijeta i to će vam dati snagu da krenete prema svojim ciljevima.

I na kraju – svako za sebe definiše uspjeh. Samo vi za sebe možete reći da li ste pogriješili. Svako od nas ima različite stavove i uvjerenja koja ga vode kroz život i zato niko ne treba da se poredi sa drugima. Jer, jednoj osobi je uspjeh ako je poznata i popularna i ako ima mnogo novca, drugoj ako ima miran i sretan život daleko od gužve. I svi su u pravu.

Kako vam mogu pomoći?:




Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X