Znate li nabrojati bar 5 osnovnih ljudskih prava?

Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Pitanje, odnosno više konstatacija koju je izrekla jedna od učesnica konferencije* je glasilo «Svako od vas sigurno zna nabrojati bar 5 osnovnih ljudskih prava, zar ne?»

«Ja ne», pomislih u sebi.

Možda bih i mogla logikom zaključiti koja su jer sam pročitala puno tekstova u kojima se spominju. Ali da nabrojim bar 5 iz svoje glave – ne znam. A posebno ne znam šta ona znače za mene kao građanku Bosne i Hercegovine, odnosno ko mi ih garantuje i ko bi ih trebao zaštititi.

I to me počelo kopkati. Razmišljala sam da vjerovatno nisam jedina koja ne zna dobro ovu tematiku, pa sam odlučila da sve to razjasnim sebi, a onda napišem i tekst, što je moguće jasniji i jednostavniji. Jer ako svi budemo znali «nabrojati iz glave bar 5 osnovnih ljudskih prava», bićemo korak bliže ka tome da postanemo društvo u kojem će ta prava zaista biti poštovana jednako za sve nas koji živimo ovdje, bez izuzetaka.

Šta su u stvari ljudska prava?

Našla sam definiciju da su ljudska prava urođena prava svih ljudi koji ih imaju samo zato što su ljudska bića.

Univerzalna su, a to znači da pripadaju svakom ljudskom biću podjednako – bez obzira na pol, rasu, boju, jezik, vjeru, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovinu, rođenje ili drugi status.

Nedjeljiva su – sva su jednako važna i međusobno zavisna. Nerazdvojiva su od pojedinca.

E sad, po definiciji su ljudska prava uslov slobode, mira i pravde u svijetu. Zasnovana su na ideji jednakopravnosti, tolerancije i solidarnosti.

Da, da, znam, isto sam i ja pomislila. Teorija je super, praksa nam malo «škripi» u cijelom svijetu, nažalost.

Ko određuje koja su to ljudska prava?

Istražujući ovu temu, pronašla sam puno dokumenata koji se bave njima. Sve je počelo donošenjem Opšte deklaracije o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine od strane UN-a. Tada je prvi put u istoriji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika”.

«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva»,prvi je član Opšte deklaracije Ujedinjenih nacija o pravima čovjeka.

Donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je ključni datum u modernoj istoriji. Ovim dokumentom se štite građanske, političke, ekonomske, socijalne i kulturne slobode i prava čovjeka – od prava na život i slobodu do prava na dostojanstvo, privatnost, socijalnu sigurnost i udruživanje. Zbog toga se 10. decembar svake godine obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava. Ako vas zanima deklaracija, njen tekst možete pročitati ovdje – Opšta deklaracija o pravima čovjeka.

Drugi najvažniji dokument je uslijedio par godina kasnije. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih pravapotpisana je u Rimu pod okriljem Vijeća Evrope 4. novembra 1950., a na snagu je stupila 3. septembra 1953. godine. Ona je mnogo kompleksnija i obimnija i njen tekst možete pročitati ovdje – EVROPSKA KONVENCIJA o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Bosna i Hercegovina je ratificirala ovu Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 12.7.2002.

Ja sam pročitala i malo mi se zamantalo. Podsjetilo me i na to zašto sam nakon upisanog pravnog fakulteta pobjegla sa istog nakon samo 2 mjeseca predavanja. Ako ste i vi slični meni onda će vam ipak više koristiti dio koji slijedi.

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini?

Često se spominju i znala sam da smo i mi dio svega, ali priznajem nisam znala kako. Da bih to sebi u glavi razjasnila pročitala sam Mirovni sporazum (da, onaj iz Dejtona), i Ustav BiH (koji je u stvari Aneks 4 Mirovnog sporazuma), te Aneks 6 istog sporazuma koji nosi naziv – Ljudska prava. U tim dokumentima se nalazi osnova zaštite ljudskih prava u BiH.

U Ustavu BiH piše da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Koja su to prava koja su nam zagarantovana u BiH ustavom?
  1. Pravo na život;
  2. Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni;
  3. Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu;
  4. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
  5. Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;
  6. Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku;
  7. Slobodu misli, savjesti i vjere;
  8. Slobodu izražavanja;
  9. Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima;
  10. Pravo na brak i zasnivanje porodice;
  11. Pravo na imovinu;
  12. Pravo na obrazovanje;
  13. Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

Takođe piše i da se ova prava osiguravaju bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Osim ovih prava u Ustavu BiH su navedeni i dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Ima ih dosta i neću vam sad sve nabrajati, ali ako vas zanimaju možete ih naći ovdje.

Ono što je bitno još reći je da svi ti sporazumi broj ljudskih prava povećavaju u odnosu na ovih 13 gore navedenih. Za neki kratki pregled može dobro poslužiti brošura RCD-a – Kratki
vodič kroz ljudska prava za građane
.

Šta ako mislimo da su nam narušena ljudska prava? Kome se obratiti?

Prva adresa je – Ombudsmen za ljudska prava za BiH. A kontam da će on dalje znati i reći ako bude trebalo još nešto ganjati.

«Svako fizičko ili pravno lice koje tvrdi da ima izvjestan legitimni interes može podnijeti pritužbu ombudsmenu, bez ograničenja i bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Pritužba se može odnositi na bilo kakvo navodno iil očigledno kršenje zakona, koje predstavlja kršenje ljudskih prava i sloboda. Osoba koja je podnije pritužbu ombudsmenu ne može biti zbog toga sankcionisana. Rad institucije ombudsmena po pritužbi je besplatan i ne zahtijeva pomoć stručnog savjetnika ili advokata».

Zašto je sve ovo važno?

Zato što naše društvo i veliki broj ljudi u njemu ljudska prava tretira kao robu u samoposluzi. Nešto bi poštovali, a nešto ne bi. Nekome bi omogućili određena prava, drugima ne bi. I to tako prosto ne ide. Dovodi nas u situaciju da se mnogi građani, stanovnici BiH ne osjećaju svugdje ravnopravno niti sigurno.

Ako kažemo da Pravo na ličnu slobodu i sigurnost imaju svi građani BiH – onda je kršenje tog prava svaki napad na bilo koju osobu, bez obzira na njegov povod ili razlog. Niko nikoga ne smije napadati i svi trebaju biti jednako zaštićeni.

Ako je jedno od 13 ljudskih prava navedenih u Ustavu BiH – Sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima – onda se ona odnosi na sve. To znači da se jednako mogu okupljati i radnici koji traže svoja prava, građani koji žele protestom promijeniti nešto, navijači koji žele iskazati podršku svom omiljenom klubu, simpatizeri određene političke partije da iskažu ljubav prema istoj, ali i pripadnici bilo koje druge grupacije koji to žele.

Jer rekoh već – nisu ljudska prava nešto što stoji na polici pa proberete kad vam neko od njih zatreba. Sva koja postoje se odnose na svakog od nas i svako pravo jednako tretira bilo koga. Što prije to shvatimo, svima će nam biti bolje. Naravno, ako to bolje uopšte želimo.

*Konferencija «Položaj i zaštita novinarki u bosanskohercegovačkim medijma»u organizaciji Udruženja BH novinari

Sviđaju ti se moji sadržaji i želiš podržati rad Cyber Bosanka bloga? Klikom na baner saznaj kako :)




Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X