Autor: Hana Kazazović

Sjećate se vi septembra prošle godine, kad je skoro cijela Bosna i Hercegovina na društvenim mrežama podijelila vijest o tome da je Irmela Peranović osvojila prvo zlato u BiH na Specijalnoj olimpijadi u Antwerpu? Eto, tu vijest je na Klix-u podijelilo najmanje 14.000 ljudi, sretnih i ponosnih. Ja sam tad ovdje na blogu napisala tekst o uspjesima naših takmičara u Belgiji – njih 10 se vratilo sa čak 8 medalja. To je tekst Jedino takmičenje na kojem se zaista može reći ona “Važno je učestvovati”.

Prije par dana prvo vidim vijest Idemo li na Specijalnu olimpijadu: Asmir Begović obećao više nego svi nivoi vlasti zajedno, nasikiram se ali pomislim “Ma, naći će se neko rješenje, nije valjda da čak i u ovakvoj BiH nema dovoljno normalnih ljudi koji će shvatiti da naši reprezentativci moraju biti ove godine u Los Anđelesu!” 

Juče me tekst Specijalna olimpijada BiH: 50 osvojenih medalja i bez novca za Los Anđeles dotukao – rješenje još nije pronađeno. Dvadeset momaka i djevojaka koji su do sada osvojili pedesetak medalja na takmičenjima očito nisu dovoljno važni ovoj državi. Da jesu, ne bi svake godine imali isti problem sa finansiranjima i odlascima na takmičenja. Da jesu, već odavno bi trebali imati karte u džepu za takmičenje koje se održava od 25. jula do 2. avgusta u Los Anđelesu i na kojem će učestvovati 10.000 takmičara iz 187 zemalja.

Muka mi je i plače mi se kad ovo pročitam

Kako reče drug Gordan juče – zamislite da reprezentacija BiH u fudbalu nema novca da ode na neko takmičenje. Da čujem šta vi mislite – za koliko vremena bi se skupili privatnici, odnosno za koliko vremena bi se iz budžeta stvorio neophodan iznos?

Ja mislim da su u pitanju sekunde.

Da, naravno da je više onih koji će pratiti fudbal nego sportove na Specijalnoj olimpijadi, reći će mnogi. Međutim, prava vrijednost države se ogleda u tome kako se ona odnosi prema manjinama.

A znamo, i evo stalno se podsjećamo na to kako se ova naša odnosi prema svojim. Nažalost.

Sportisti trebaju dostojanstvo

Takav odnos nije samo kod nas. U Srbiji su se u prikupljanje novca za odlazak sportista na Specijalnu olimpijadu u Los Anđeles uključile poznate ličnosti snimivši spot.

I to je divno i krasno, ali – jebemmumater, zar ne bi bilo jedino normalno da u budžetu postoje fondovi u kojima su za ovakve stvari spremna sredstva?! Nije da se takmičenja zakazuju danas za naredni mjesec, zna se bar godinu unaprijed gdje će se ići i ko treba da ide.

Nije da nešto sugerišem, ali nije da para nema. Da ih nema ne bi ni Predsjedništvo BiH moglo potrošiti preko 300.000 samo u 2014. za servisiranje svojih skupih automobila.

Da li će BiH reprezentativci otići na Specijalnu olimpijadu u Los Anđeles?

Juče sam kontaktirala izvršnu direktorica SOBiH Kadu Delić-Selimović, da čujem najnovije vijesti. Jedna od stvari koje mi je rekla mi posebno nije jasna. Kaže da su dobili dopis od ministarstva kulture i sporta FBiH da ih ne mogu podržati, ali da mogu konkurisati po javnom pozivu kad izađe za 2015.

Šta radi i čime se bavi ministarstvo kulture i SPORTA FBiH inače i koja je kod njih godina?!

Uzgajaju maćuhice, šta li?

Iskreno? Vjerujem da će se rješenje naći. Za sada im se javilo i nešto privatnih firmi sa donacijama, neki od gradova su takođe dali nešto novca, a čekaju odgovore od vlada i ostalih kojima su uputili dopis. Jedan čovjek se takođe javio i napisao da želi platiti jednu kartu. Iznosi se kreću od 500 KM, tako da nije problem da se pomogne ko koliko može.

Skupiće se, vjerujem. Pa ćemo opet čekati vijesti iz Amerike i biti srećni i ponosni kad budemo čitali o uspjesima ovih mladića i djevojaka (spisak preuzet sa diskriminacija.ba):

U disciplini atletike boje BiH trebali braniti Admir Aščerić, Vedrana Nović, Kristina Klačar i Almin Bjelica. U disciplini plivanje za BiH će nastupiti Jovana Draškić, Irmela Peranović, Adnan Pribišić i Miro Vasić. SOBiH planira poslati i ekipu za stoni tenis koju čine Irma Juhić i Damir Rimac, dok za najbrojniju žensku fudbalsku ekipu nastupaju Arnela Kujović, Nihada Buljubašić, Zorana Dukanović, Ivona Vidaković, Alma Suljkanović, Samira Selimović, Dženana Ostraković, Mejra Hodžić, Šejla Muminović i Esmeralda Mujkić.

Međutim, šta ćemo poslije?

Zar ne bi bilo normalno da se ovakve stvari riješe sistemski?

Da se stvarno u budžetu planiraju sredstva za ovakve stvari. Evo na primjer, samo jedan mjesec da se plata ministrima i savjetnicima umanji za po 500 KM i da se taj novac usmjeri ka sportistima Specijalne olimpijade. Mislim da bi bilo dovoljno, a političari ne bi ni osjetili.

Da momci i djevojke koji idu na takmičenja mogu na miru da se spremaju za njih, sigurni u to da će otići.

Da ljudi iz organizacije vrijeme prije takmičenja provode planirajući put, a ne proseći na sve strane pokušavajući obezbijediti novac. Ne smijem ni da zamislim kakav je to samo stres. Ko je bar jednom imao priliku da se druži sa ovakvim ljudima, zna da nema veće tuge nego razočarati nekog od njih.

Da ljudi iz organizacije mogu na vrijeme planirati put i kupiti karte kad su im cijene niže, jer je za ovo takmičenje na primjer cijena karte u januaru iznosila 2100 KM,  a neki dan 3200 KM, te se stalno mijenja kako se približava takmičenje.

Tek kad ovakve stvari budu riješene sistemski, možemo reći da smo bar mrvicu normalna država. Do tad me manite šuplje priče i padanja u trans od sreće kad god neku stvar uradimo onako kako bi bilo najnormalnije da se radi.