Ovaj tekst sam snimila i u audio verziji, ako tako više volite. Možete ga preslušati ovdje ili pročitati ispod :)

Često razmišljam o odgovornosti i o tome koliko vodimo računa o tome kakav uticaj imamo na svijet i ljude oko sebe. Čini mi se da je malo onih koji o tome misle ili im bar nije bitno. A živimo u vremenu u kojem je taj naš uticaj često nesvjestan, odnosno puno toga o čemu pišemo, postujemo ili raspravljamo na internetu i društvenim mrežama utiče na ljude koji nas prate, a da mi nemamo pojma koliko.

Palo mi je to na pamet nedavno kad je djevojka na Instagramu podijelila poruku pratiteljice koja je gledajući nju i njene objave poželjela da ima više od jednog djeteta. Mlada majka troje djece nije nikad stavljala objave u smislu da treba imati više djece, nego je prosto slikala svoju svakodnevnicu pišući o nekim drugim stvarima, ishrani i poslu koji radi. Ali ta njena djeca su slatka i fino se igraju i druže i u toj poruci ova njoj piše (parafraziram): “Gledala sam tvoje storije sa djecom koja se skupa igraju i onda pogledala mog sina kako se igra sam i u tom momentu se u meni nešto promijenilo”. Nakon toga je rodila djevojčicu.

Ovaj primjer se meni tako često vrti u glavi jer mi najbolje ilustruje koliko sve što objavljujemo utiče na nekoga. Malo šta nam danas ostaje u naša 4 zida – dijelimo stavove, razmišljanja, preporuke za knjige, serije i filmove. Juče mi poznanica s mreža na objavu za film napisa kako jako vjeruje mojim preporukama. Odmah sam se sjetila Petera Shankmana i njegovog predavanja na Spark.me na kojem je rekao da je imati publiku danas privilegija koju vrlo lako možemo izgubiti. Često se toga sjetim jer me baš ljudi koji me prate podsjete na to komentarišući nešto što sam objavila.

Padne mi na pamet odgovornost prema svijetu oko sebe kad gledam reklame koje snimaju poznate ličnosti ili izjave koje daju. Često uz put gledam pano za jednu kladonicu i zvijezde koje su bez ustezanja stavile svoj lik i ime uz njih. Sjetila sam ih se slušajući nedavno podcast u kojem je Lazar Džamić pričao o etici u marketingu. Pokrenuo je diskusiju na tu temu i sam spomenuo kako je odbio da za velike pare uradi niz predavanja baš za jednu kladioničarsku kuću. Nekome je bitna etika, a nekom novac i to je sasvim ok. Ali me malo brine što je premalo onih koji misle o svom uticaju i porukama koje šalju.

Znam da sam idealista (ili naivna budala) ali bih voljela da je na svijetu malo više ljudi koji misle o svojim postupcima i koji su svjesni da sve što urade ili kažu javno direktno utiče na nekoga. Svaka ta izjava je mrva mozaika svijeta u kojem živimo. I onaj novinar koji svaki put bira da napiše da je nečija “kćerka usvojena” iako je to potpuno nebitno za priču koju piše utiče na nečiji odnos prema usvajanju djece. I onaj drugi novinar koji izvještava o tome kako je muž ubio ženu pa razgovara sa komšijama pokušavajući opravdati postupak muža. Da, znam, mediji su nam najveće zlo i valjda mi zato prvo ovi njihovi primjeri padaju na pamet.

Ali tu su i organizacije koje pristanu da ih sponzoriše preduzeće koje je sa svim svojim djelovanjem u suprotnosti sa onim što one promovišu, pa tako imamo da najveći zagađivači zraka sponzorišu sportska takmičenja. Tu su i autori pjesama koji svojim tekstovima podržavaju stereotipe. Ili autori filmova i serija koji se takođe nisu očešali o odgovornost pa svojim likovima pojačavaju predrasude, a mogli bi itekako raditi na njihovom razbijanju. Kao što to na primjer rade autori serije “Silent Witness” biranjem tema i likova.

Tu je i svako od nas sa svojim objavama, lajkovima, sa onim što dijelimo ili promovišemo, svjesno ili nesvjesno. Ne znam koliko nas je koji mislimo o tome i pazimo da nekog ne povrijedimo ili razmislimo prije dijeljenja kako bi to nešto moglo biti protumačeno i kako će možda uticati na one koji to vide. Ili koliko vam je to uopšte bitno? Meni jeste i zato o tome razmišljam i pišem. Jer ono što čitamo i gledamo utiče na nas i podsvjesno pa ne znamo često ni objasniti zašto nešto mislimo ili radimo ili imamo neki stav.

Pazite koga pratite i čitate. Kao što je važno šta jedete i pijete, tako je važno šta kroz oči i uši ubacujete u svoju glavu. I razmislite nekad o tome kakav uticaj imate na ljude oko sebe – o čemu pričate, šta dijelite i promovišete. Kakve riječi koristite. Znam da možda mislite da kao pojedinac nemate neki veliki uticaj na svjet oko sebe. Međutim, svaki naš djelić slagalice ovog svijeta je bitan. A u krajnjem slučaju, ako na jednu osobu utičete pozitivno – to je dobro. I obrnuto isto tako. A to je realno veliko, slažete se?