Autor: Hana Kazazović

Mislim da su mi julski izazov i 3 knjige koje sam pročitala o ishrani konačno pomogli u formiranju ritma i prehrambenih navika koje mi omogućavaju da uživam u jelu i da se osjećam dobro, punom energije, te da mi sve to ne predstavlja nikakvo opterećenje.

Zanimaju vas detalji?

Julski izazov mi je pomogao da se «skinem» sa šećera i ugljikohidrata koji dolaze iz brašna i tijesta. Okrenula sam ishranu na LCHF način, o čemu možete sve pročitati na blogovima kod Maje i Anite. Jedem puno povrća, nešto manje voća, te meso i jaja.

Ono HF u skraćenici LCHF znači «high fat» i u principu to znači da ne jedem ništa sa oznakom «light». Najbanalniji primjer – ako ću uzeti mlijeko, onda će to biti ono punomasno. Ne nalijevam se mastima, iako znam povremeno pojesti kašičicu kokosovog ulja :)

Pitaju me ljudi šta jedem na primjer za doručak. Jaja, na razne načine a uz njih salatu – kupus, paradajz, miješano nešto, šta već imam kod sebe. Uz to sir, eventualno komad mesa. E sad, ovo mesa može značiti i komad salame ili čajne ili slanine. Idealno je kad to može biti nešto domaće, kvalitetno. Ja se trudim da bude tako. I da, desi se i druga polovina mjeseca kad se budžet istanji, pa onda bude i obična salama, da se ne lažemo.

Uz doručak i ručak obavezno, odmah na kraju pojedem i desert, ako imam. Šta? Sladoled od banane koji se pravi ovako. Neku voćku, dinju na primjer. Kod Miloja sam u nekom tvitu vidjela da ide jesti dinju sa slanim sirom i biberom. Da, probala sam i oduševila se i vjerujte mi da i to znam povremeno pojesti kao desert. Kad su u pitanju klasični slatkiši, pojedem i kolač koji sama napravim. Imala sam nedavno neki sa jabukama. Iako je bio sa brašnom i ne previše šećera, jela sam ga kao desert poslije obroka. Ne ogromno parče i uvijek samo jedno. Ali sam jela bez griže savjesti.

Zašto se Francuskinje ne debljaju

Knjiga – French Women Don’t Get Fat

Tu dolazimo do prve knjige koja je uticala na moje prehrambene navike, a već sam je spominjala na mom blogu. Knjiga «Zašto se Francuskinje ne debljaju» govori o osnovnim principima koje primjenjuju ove žene i ostaju vitke. Radi se o tome da one zaista uživaju u hrani i ne odriču se ničega. Jedu i hljeb, kroasane, slatkiše, sve što vole. Ali – ključ je u umjerenosti i uživanju. Uvijek jedu za stolom, polako, onda kad im je vrijeme za jelo. Ne jedu hodajući ili na brzinu. Pojedu i predjelo, glavno jelo i desert vodeći računa o količinama. Piju puno vode i puno se kreću. Posebno paze na količinu tijesta i slatkog koje unesu u organizam – ne odriču se toga ali vode računa o količini i kvalitetu. I jedu samo 3 obroka dnevno – ne grickaju ništa između.

Čitala sam ranije ovu knjigu a nedavno sam se samo podsjetila ovih principa. I odlučila da se prilagodim tome. Uvela sam pravilo da serviram sve sebi na manje tanjire i da jedem polako. Čak i kad je u pitanju supa naspem je u manju zdjelicu a ne u duboki tanjir do vrha. Prije mi se znalo desiti da nakon supe nemam mjesta ni za šta više ali sam ipak jela, naravno. Sad naspem manje, odmjerim porciju i kod glavnog jela i ne dosipam. I trudim se da jedem polako. Vodu svakako pijem inače, tako da mi to nije bio problem.

Konačno sam našla sistem i za hodanje – poslije posla, u pola 5 izađem iz kuće kao da idem kući. Hodam minimalno sat vremena, obiđem krug po gradu, kupim šta mi treba od namirnica i onda se vratim kući. Dugo mi je trebalo da nađem sistem koji mi odgovara, ali sam razmišljajući o tome koji mi je najkritičniji dio dana skontala da je to baš tad, poslije posla. Sjedim za računarom od 8 do pola 5 i onda najčešće nisam ni za šta. Mozak pun, umoran, niti mogu dalje šta čitati ili gledati, niti sam za spavanje popodne jer me ono samo dodatno umrtvi. Kad izađem i hodam, mozak se propuše, a tijelo odmori. Pređem 5-8 km, zavisno od vrućine i brzine i kad se vratim kući kao nova sam.

Ključ tela – knjiga

Ova knjiga mi je pomogla da shvatim zašto je dobro jesti 3 obroka dnevno. Pisala sam o njoj u ovom tekstu. Radi se o sistemu varenja kojem treba par sati da završi sve što treba i hranu od želudca otpremi kroz crijeva, te sve počisti kad se posao završi. Nekih 5-6 sati je optimum vremena u kojem su organi za varenje zabavljeni onim što smo unijeli u sebe. Kad jedemo 2-3 sata nakon što smo jeli, makar to bila i samo jabuka, bukvalno zaposlimo želudac dok tanko crijevo još nije završilo svoj posao. U tom slučaju organizam radi sa pojačanim kapacitetom. Ima tu još detalja, ovo je banalizovano objašnjenje, ali sam ja odlučila da probam i da u ta 3 obroka strpam i te deserte u vidu voća koje sam najčešće jela između obroka. A i Francuskinje jedu samo 3 puta :)) Par dana mi je trebalo da se naviknem, ali kad sam uhvatila ritam sad mi je lako. I da, uveče najkasnije u 9 večeram, a trudim se da to bude oko 8, tako da organizam ima 11 – 12 sati vremena da odmara od hrane i varenja, do ujutro.

Neprerađena hrana

Knjiga: Unprocessed: My City-Dwelling Year of Reclaiming Real Food

Pročitala sam i ovu knjigu. Žena je godinu dana jela samo neprocesiranu, odnosno neprerađenu hranu i opisala svoja iskustva. Knjiga je onako, nekad i previše banalna, ali je njena poenta važna.

Poenta je da se idealna ishrana vrti oko vašeg vlastitog šporeta. To je suština – spremati sam sebi obroke od pravih namirnica – od povrća, voća i mesa koje sami kupimo. Idealno je ako su zdravi, a danas su to uglavnom oni koje nije napravila fabrika za preradu hrane. Prednost života na ovim prostorima jeste u tome što još uvijek imamo prilično izbora i možemo bez puno muke naći takvu hranu. Naše pijace su bogate i uvijek ima i onih tetica što donose svoje domaće proizvode.

Neobrađena hrana je sve ono što nije u kesicama, konzervama i sl. Rjeđe postoji kombinacija zdravo i «prošlo kroz fabriku». Sve što prođe kroz industriju ima cilj povećanje profita. Tako imamo ogromne količine «hrane» koja je jeftina i da, nekad smo primorani da je kupujemo jer su nam budžeti nikakvi. Međutim, dobra stvar je da vam normalne i zdrave hrane treba manje da se najedete. Kad se skinete sa vještačkih pojačivača ukusa, velike količine šećera i gomile tijesta, ješćete manje. Zato je dobro voditi računa o tome šta i kako jesti.

Eto, tako ja. Pri tome moram još jednom naglasiti – ja sam prilično neaktivna osoba. Osim tih šetnji od maksimalno 8 km dnevno, uglavnom sjedim i ili malo radim yogu. Naravno da ćete ukoliko idete u teretanu ili vozite bicikl jesti više i češće.

Ali ono što svakako možete primijeniti iz ovog teksta i što je ujedno i njegova poenta jeste stavljanje vaše ishrane pod vašu kontrolu. A to znači da vodite računa o tome šta, kad i koliko unosite u sebe. Ako je to i super kremasti, čokoladni kolač, nemojte ga pojesti u neznanju pred TV-om. Sjedite i koncentrišite se na njega, uživajući u potpunosti u svakom zalogaju. I pojedite jedan.

Hrana je previše dobra i ukusna da joj se ne bismo posvetili svim svojim čulima i u potpunosti, onda kad jedemo. A mi smo previše važni da bismo u sebe unosili smeće.