Leon Majcen – Dylan iz našeg sokaka

Autorica: Hana Kazazović

Moj muž ima običaj da ujutro uz kafu ujutro pusti neku muziku koju podijele njegovi prijatelji na Facebooku. Tako sam prvi put čula za Leona i njegove pjesme. Zazvučalo mi je zanimljivo i neobično, moderno i idealno za neka «road trip» putovanja ravnicom, kao u onim američkim filmovima. A onda mi je on objasnio da ta vrsta muzike i jeste amerikana i da je nisam slučajno smjestila baš u takav ambijent.

Ali, ko je svira, ko je to? – pitala sam ga.

Ispostavilo se da je u pitanju Leon Majcen, momak čiji su roditelji iz Zenice, a on je rođen u Pragu i odrastao u Americi gdje i sad živi.

Zanimljivo zvuče njegove pjesme, i meni nekako odudaraju od njegovih godina. Navikla sam na malo drugačiji muzički ukus današnje omladine, pa mi je zato ova njegova muzika bila iznenađenje, ali mi se baš dopala.

Leon je snimio album i trenutno radi na njegovoj promociji po Americi. Često gostuje na radio stanicama i svira uživo. Karijeru gradi pažljivo i polako i vjerujem da će biti uspješna.

Zamolili smo ga da nam odgovori na nekoliko pitanja, kako bi ga upoznali i ljudi na našim prostorima.

– Za početak da nam kažeš nešto o sebi?

Roditelji su mi rođeni i odrasli u Zenici, a ja sam se rodio u Pragu i odrastao u Americi.

Počeo sam svirati gitaru u 9. godini. Dok sam odrastao u kući se puštala naša domaća muzika, ali sam uvijek bio posebno oduševljen američkom country, folk, rock. U to vrijeme su na mene veliki uticaj ostavili Johnny Cash, Bob Dylan i Tom Waits. Tek u srednjoj školi sam malo ozbiljnije krenuo slušati i svirati našu muziku (Toma Zdravković, Đorđe Balašević, Šaban Šaulić…)

– Obitelj Majcen je u zeničkim krugovima poznata po sportu. Otac i pokojni stric su bili reprezentativci bivše države u ragbiju, otac takođe vrsni plivač. Otkud tvoje interesovanje za muziku?

Sjećam se da sam igrao nogomet. Bio sam centarfor. Volio sam davati golove. Nisam bio loš, ali isto tako nisam bio ni previše dobar. Na kraju, osjećao sam da je muzika nešto što me čini sretnim i da sa muzikom nije teško reći ono  što mislim.

– Tvoja muzika je na tragu ranog Dylana i Johnny Casha, možda malo i Tom Waitsa… malo je neobično da mladi ljudi idu u tim muzičkim pravcima?

Moj tata je uvijek volio Bob Dylana i usmjeravao me prema tom stilu muzike. A uz to su došli Johnny Cash, Tom Waits i počeo sam se zanimati za blues. Od toga je sve krenulo.

– Imao si dilemu da li sa Floride otići u Nashwill ili New York, odabrao si ovaj drugi. Da li si zadovoljan izborom?

Nashville je centar country muzike ali New York je centar svijeta. Sviđa mi se ovdje, mada mislim da bi Nashville bio bolji izbor jer se tamo sluša vrsta muzike koju ja stvaram. Oba grada su fantastična što se tiče muzičke industrije i konekcija.

– Pratiš li zbivanja na muzičkoj sceni sa ovih prostora i da li ima bar neko ime da ti je interesantno?

Naša muzika ima dosta uticaj na ono što stvaram. Mislim da su tekstovi izuzetni i da je muzika dosta melodična i zanimljiva. Volim tekstove koji me potiču na razmišljanje i ostavljaju trag.

– Singlom “Love and Misery” si na neki način skrenuo pažnju na sebe, te nakon toga i objavio EP istog imena. Nedavno si pak objavio i album “Numb” i trenutno još uvijek njega promovišeš. Često gostuješ na radio stanicama koje su u Americi veoma značajne za promociju. Možeš li nam reći koliko je teško uspjeti na ovaj način u jednoj ogromnoj zemlji kao što je USA? I koliko ti u svemu pomaže internet i društvene mreže za promociju? 

Velika je konkurencija u muzičkoj industriji. Veze dio načina na koji industrija radi i društveni mediji su ključni. Umjetniku muzika sada više služi kao posjetnica, nego kao sam proizvod. Budući da više nitko ne kupuje muziku, umjetnik većinu prihoda ostvaruje kroz turneju i prodaju robe (majice, CD-i itd.). Proizvod je zapravo umjetnik, i oni o sebi moraju razmišljati kao o biznisu. Najbolji način da se pokažu fanovima je kroz angažman na društvenim medijima.

– Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Tri stvari koje najviše volim na svijetu su pisanje pjesama, snimanje albuma i nastupanje. Sve ostalo bih osjećao kao promašaj.

– Da li se možemo nadati da ćeš u nekom sljedećem boravku u Zenici održati koncert da bi se ljudi iz rodnog grada tvojih roditelja upoznali sa tvojim radom?

Najveća želja bi mi bila da sa svojim bendom odradim turneju po prostorima bivše Jugoslavije. Bez obzira gdje živim, ja sam se uvijek osjećao da mi je Zenica grad gdje najviše pripadam i gdje imam prijatelje i rodbinu.

U nastavku pogledajte i poslušajte par Leonovih pjesama, tu je i njegova web stranica leonmajcenmusic.com sa svim informacijama, a svakako vam preporučujemo da ga zapratite na nekom od njegovih profila na društvenim mrežama – Facebook, Instagram, YouTube.