Autorica: Hana Kazazović

Ovdje možete poslušati i audio snimak teksta:

Volim razgovarati s mladim ljudima i čuti kakvi su njihovi planovi, želje i mišljenja o našoj svakodnevnici. Razgovor s Natalijom Vidaković iz Rudog se trebao desiti prije dvije godine, dok je ona još bila srednjoškolka. Nismo se uspjele tad uvezati, pa smo to uradile sada, kad je Natalija već u Sarajevu gdje studira na Fakultetu političkih nauka – odsjek za socijalni rad.

Natalija ima 20 godina i završila je gimnaziju u Rudom. U slobodno vrijeme se bavi planinarenjem i pjeva u horu «Sloga». Prije fakulteta se takođe bavila folklorom i pjevanjem. Aktivna je polaznica Kultove obuke za omladinske lidere i liderice u društvu  “UMID 14”. Kaže da je njen životni put od 17-te godine ispunjen aktivizmom. Prve korake je napravila u fondaciji SHL kao polaznica njihovih seminara za mlade i danas radi kao facilitator za omladinske razmjene.

Prva stvar koja me zanimala je bila kako je krenula putem aktivizma, kad znamo da mladima to nije najčešća opcija koju biraju. Na to Natalija kaže da je Rudo mala i izrazito nerazvijena opština u kojoj se svi znaju. Mladi su nezainteresovani za aktivizam i vrti se tu jedna grupa ljudi koja radi na tome da se uvedu promjene.

«Koliko znam ovakva situaciju je oduvijek u Rudom i ja Rudo volim povezati sa pripovijetkom «Mrtvo more» (pisac Radoje Domanović). U toj se pripovijetci se govori kako ljudi nisu prihvatali novine koje su im dolazile. Tako je to i u Rudom!»

Natalija je kao mala željela raditi nešto zanimljivo u životu i uvijek je interesovalo kako da se nekom priključi, sve dok nije krenula u srednju školu.

«Željela sam da činim promjene, da skupljam smeće ako je trebalo, meni to nije bilo teško niti strano».

Srednja škola je za Nataliju bila otkriće jer se priključila fotografskoj sekciji i ona je i bila ključ za aktivizam. U aprilu 2016. godine su u njenu školu dolazili predstavnici Fondacije SHL. Biralo se po dva predstavnika iz svakog razreda i nju su izabrali zato što je u fotografskoj sekciji. Na predstavljanju Fondacije imali su neformalno druženje gdje su otvoreno pričali o svemu i gdje je predstavljen jedan od njihovih seminara. Prijavila se iako nije očekivala da će proći, a kad je dobila pozitivan odgovor to je bio početak lijepih dešavanja. Nakon jednog seminara su slijedili drugi i svaki joj je davao dodatnu motivaciju da radi dalje.

Na pitanje šta je najveća korist koju je dobila od aktivizma Natalija kaže da je najbitnije to što je izgradila sebe u osobu kakva je danas. Oslobodila se povučenosti, a osim toga je proputovala BiH i upoznala mnoge mlade ljude koji su joj bili uzor. Kroz aktivizam su je i ljudi u Rudom upoznali i pružili joj nove mogućnosti. Na primjer, bivša predsjednica Savjeta mladih je prepoznala kao potencijalnu nasljednicu i pružila joj mogućnost da dodatno uči i dobije poziciju koju danas ima. Danas je ona predsjednica Savjeta mladih u Rudom i on uspješno funkcioniše i radi. Takođe je oformila tim ljudi koji je mijenjaju dok je na fakultetu, a sve je to bilo moguće upravo zbog osnove koju je dobila u početnim fazama aktivizma i rada na sebi.

Natalija kaže da joj i na fakultetu znači puno to bavljenje aktivizmom jer je to uticalo na sposobnosti koje pokazuje kroz predavanja. I potencijalni poslodavci gledaju gdje si sve bio aktivan prije nego si aplicirao za posao i to je uvijek dodatni plus.

«Trebam reći da je Kultova obuka za mlade lidere i liderice u društvu UMID 14 kod mene napravila ogromnu promjenu . Tek kroz nju sam uvidjela mnoge nedostatke za koje sam mislila da sam ih prešla i ona me naučila novim činiocima koje trebam iskoristiti u radu sa samom sobom. Prosto me psihički osnažila.»

Sa Natalijom sam pričala i o tome šta misli o Bosni i Hercegovini. Ona kaže da je BiH za nju posebna država. Kada je krenula koracima aktivizma tek tad je počela uviđati ljepote BiH, te se oduševila i iznenadila koliko ne zna o državi u kojoj  živi.

Natalija u BiH voli prirodu, a posebno joj se sviđa što su ljudi darežljivi i dobri domaćini. Ne sviđa joj se uređenje države koje je veoma komplikovano, te mržnja koja se stvara među ljudima koju stalno potiče politika. Ne sviđa joj se ni što narod u BiH ne koristi sve resurse koje ima da pokrene promjene na bolje.

Pričale smo i o velikom odlasku mladih iz BiH. Natalija kaže da joj se to ne sviđa i da mi, ako se potrudimo, možemo napraviti promjene ovdje. Smatra da jesmo zaostala država ali i da nećemo nikad biti bolji ako je ne počnemo sami sređivati. Mladi odlaze jer misle da će u drugim zemljama Evrope zaraditi više. Činjenica je da hoće, ali će se i više naraditi.

Ona voli ovu državu i želi tu ostati, ali se i lomi oko toga jer želi živjeti i negdje drugo zbog radoznalosti – da vidi kakav je život tamo negdje. Nije sigurna šta će uraditi u budućnosti. Moguće da će joj neka od opcija biti master u nekoj državi u Evropi, te da će na taj način zadovoljiti svoje želje.

Pitala sam je i o obrazovanju u BiH. Kaže da je jako zastarjelo. Na primjer, ona na fakultetu uči iz knjiga koja su napisane prije 20 godina. Osim toga, predavanja se kod nas svode na «ja pričam – ti slušaš» i to nema velikog efekta. Uvijek primijeti napredak kada se radi u grupama i kad imaju interaktivne vježbe – tad najbolje zapamti ono o čemu se govori.

Ono što bi rado promijenila u obrazovanju je spoj praktičnog sa teorijom i uvela bi kvalitetniju praksu, jer se na taj način učenici motivišu za sticanje novih znanja i istraživanje. Takođe je važno da u školskim ustanovama postoji oprema koja će omogućiti da se sve praktičnije odradi, ali i da se uvedu predmeti na kojima će se obrađivati teme poput «kako naći posao» ili «kako da govornik ima bolje komunikacijske vještine».

Na kraju sam zamolila Nataliju da mi kaže nešto više o Rudom, možda kao inspiracija drugima da ga posjete.

«Za Rudo nije čulo pola države . Kada kažem ljudima gdje živim oni me pitaju gdje je to. Isto ko da živim u Americi, a ne u BiH.

Rudo je mali gradić i sve je grupisano. Ono što bih ja izdvojila jeste bogata istorija, prelijepe planine koje ga okružuju, dobra hrana, vožnja Vodenim Ćirom koja je prava atrakcija za sve, planinarenje do mjesta gdje je živio Mehmed paša Sokolović. Ljudi u Rudom su gostoprimljivi i uradiće sve da se gost koji dođe osjeća kao kod svoje kuće.

Ono što bih voljela istaći jeste planinarenje do planinskog doma i spavanje pod vedrim nebom ljeti – to je pravi užitak i prelijep osjećaj koji se dugo pamti.»