Postoji jedna predrasuda o kojoj se vrlo rijetko i skoro nikako ne govori, a prisutna je među nama možda najviše od svih predrasuda kojima smo okruženi. U pitanju je predrasuda o starosti i starenju ili kako je na engleskom zovu – ageism. Voljela bih na našem jeziku naći odgovarajuću samo jednu riječ, ali ne umijem, pa ako imate prijedlog slušam.

Ne znam da li ste možda razmišljali o njoj ili se susretali sa istom, ali kad malo zagrebete oko sebe – svuda je. 

Prje svega, cijela marketing industrija je okrenuta ka tome da nas prepada starenjem i nutkaju nas sa milion proizvoda koji će to odgoditi ili nas učiniti vječno mladim. Kod zapošljavanja se svi fokusiraju na mlade ljude i oni sa preko 40 godina već teže pronalaze zaposlenje, a kad pređeš 50 otprilike te tretiraju kao da si već umro.

Jedan od dobrih načina da testirate nekoga (ili sebe) o tome kakvo mišljenje ima o starosti je da bez razmišljanja navede 5 pojmova koji su mu asocijacija za starost. U Japanu su većini to npr. mudrost, iskustvo i slično, a u većini ostatka svijeta to su senilnost, nemoć itd.

A znate zašto je ovo posebno važno? Od toga kakav je naš stav o starosti zavisi čak i naš životni vijek. Studije su dokazale da ako imate pozitivan stav o starenju možete živjeti 7 godina duže. 

U podcastu kod Rich Rolla je Chip Conley pričao o tome kako su ga svojevremeno zaposlili kao savjetnika u “Airbnb”. Bio je značajno stariji od svih, ali ga je njihov CEO htio za savjetnika zbog Chipovog iskustva u hotelskom biznisu. I mladi tamo su ga prvo prozvali “modern elder”, jer je bio radoznao i htio saznati sve što je mogao o tom biznisu. Njegovo iskustvo i godine su im koristili na različite načine, jer je on mogao dati perspektivu o mnogim stvarima koje mladima ne bi pale na pamet. To je Chipa kasnije inspirisalo da pokrene baš “Modern Elder Academy” na kojoj ljudima daje priliku da se bolje snađu sa viškom godina (da se tako izrazim), ali to je već tema za neku drugu priču.

U knjizi koja me potakla na ovo pisanje “Breaking the Age Code” Becca Levy piše o raznim vrstama predrasuda vezanih za starenje. Jedna od onih koje smo i sami često mogli doživjeti jeste u zdravstvenom “sistemu”. Što si stariji, doktori i osoblje imaju tendenciju da se manje brinu o tebi i da ti propisuju manje tretmana, jer prosto smatraju da je normalno da budeš bolestan. Ima jedan slučaj gdje je lik od 80 i nešto godina išao doktoru zbog bola u koljenu i doktor mu je rekao kao “To je normalno u vašim godinama”. A onda ga ovaj pitao “Ako je normalno, zašto mi je drugo koljeno zdravo i ne boli me?” Becca kaže da je u nekoj bolnici naišla na termin za starije GOMERS i kad je pitala šta im to znači rekli su “Get out of my emergency room”.

Na stav o starenju puno utiču i predlošci koji nam se serviraju od malih nogu. U bajkama su stare vještice i nema puno pozitivnih starih likova. U serijama je takođe vrlo malo starijih likova svuda i o tome sam se zamislila takođe. Evo ja sam probala da se sjetim u Greys Anatomy, jer Shonda ima baš raznovrsne likove i kroz seriju se bori protiv mnogih predrasuda. I u toj seriji imamo Richarda i ženu mu Catherine Avery, i povremeno se pojavljivao neko od roditelja, od Meredith pa preko ostalih. Bude tu pacijenata starijih, ali ljekara ne baš previše. Hoću reći, i u serijama svuda ima puno prilika da se poboljša predstavljanje starijih i da se tako mijenja polako i predrasuda o starenju.

U mnogim zemljama postoji specijalizacija gerijatrije. To je otprilike suprotno od pedijatrija, da vam bude jasnije. Gerijatrija se bavi starim ljudima i njihovim specifičnostima i bolestima. U BiH nemamo takvu specijalizaciju, kao ni palijativnu, ali sam saznala da je pokrenuta takva subspecijalizacija pa u dogledno vrijeme možda to i kod nas zaživi. Jer realnost je da imamo dosta starijih ljudi i da će ih biti sve više sa ovim trendom odlaska mladih.

Elem, na temu starosti još moram reći da je u stvari poenta u tome da ne mislite o godinama kao o ograničenju za bilo šta. Ni kod sebe, ali ni kod drugih. To što neko ima malo više sijedih na glavi i koju godinu više u rodnom listu ne znači da je manje sposoban za bilo šta. Stariji ljudi su puno odgovorniji radnici – i to su pokazale studije. Imaju drugačije perspektive i načine razmišljanja koji mogu biti vrlo korisni, a posebno kad se kombinuju sa mladima. Stariji ljudi zaista mogu biti izvor mudrosti i mogu živjeti život punim plućima bez obzira na godine. Samo je prvo neophodno da i oni vjeruju u to, ali da to i svi ostali prihvate kao normalno. Jer jeste.

Jer, u suštini, jedino što nam je sigurno u životu je da ćemo, ako bude sreće, ostariti. I svi ćemo nekad biti ona baka ili dedo od kojih sad možda okrećemo glavu i smaraju nas. A mnogo ljudi se ponaša kao da će ostati vječno mladi. Pa evo da vam otkrijem tajnu – nećete, ni uz sve kreme i preparate :) Ali najbolje od svega je dalo to uopšte nije strašno.

Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.

Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje.

Drugi način je jednokratnom donacijom na Buy Me a Coffee ili na PayPal. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne ;)

A treći način je da proslijedite link na moj blog prijateljima :) 

Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od <3