Prestala sam raspravljati o bilo čemu sa… pa uglavnom svima. Odnosno, jedino o svemu pričam s mužem jer imamo taj odnos u kojem možemo govoriti šta ko misli o bilo čemu, čak i kad se ne slažemo, bez potrebe da jedno drugog ubjeđujemo u suprotno. Prosto školski – razgovor i neslaganje, ako ga ima, ali ono od koga te ne boli glava jer nemaš taj pritisak da se složiš s nečim. Mnogo takvih razgovora se završi sa onim “složićemo se da se oko ovog ne slažemo” i tu je tačka.
Ali prestala sam raspravaljati s ljudima o temama oko kojih se ne slažemo. Na primjer, desi se da neko u mom pristustvu kaže nešto s čim se ne slažem i ja samo odšutim na to. Nekako u glavi već znam – ako kažem da se ne slažem počeće me ubjeđivati u svoj stav, onda ću ja početi iznositi svoje argumente, zategnuće se taj odnos i na kraju niti će taj neko meni promijeniti mišljenje, niti ću ja njemu. I onda mi je lakše da prosto ne ulazim u raspravu – poštedim sebi gomilu živaca.
Hoće li taj neko misliti da sam preko toga prešla zato što se slažem s njim? Moguće. Ali ni to mi nije važno. Uglavnom sve svoje bitne stavove ispišem javno i ko hoće zna šta mislim o čemu, ako je već bitno. A da ja gubim energiju i vrijeme na ubjeđivanje – zašto bih?
Puno prije ovog prestanka raspravljanja uživo sam prestala raspravljati na internetima. Vidim još uvijek mnogo njih u komentarima pokušava nekog ubijediti u to da nije u pravu. I svaki put poželim da napišem “Džaba ti to pišeš, nema šanse, nije nikad niko nekom promijenio mišljenje svađajući se u komentarima”. Naravno, ne uradim to nikad. Možda skontaju sami, a moguće i da tako sebi olakšaju teret na duši.
Jer, mišljenje i stavovi se mogu promijeniti, ali to se dešava kad sama osoba poželi da istraži nešto i sazna više. I onda čita i razmišlja i uvijek je to, sigurna sam, negdje nasamo, bez ljudi koji ti svoje stavove guraju pod nos. Svakako živimo u svijetu u kojem je milion stavova na izvol’te svuda i samo je do konzumenata hoće li ih i kako procesuirati.
A vi, raspravljate li se ili ste kao i ja, odlučili poštediti sebe?
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne 😉
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤
