Autor: Hana Kazazović

Da ste me ovo pitali prije 51 dan rekla bih da sumnjam u to. Međutim, danas ću vam reći da može. O čemu se radi?

Ima sigurno i više od 10 godina kako sam prvi put čula za termin „lista zahvalnosti“. U nekoj od knjiga o samopomoći, naravno. Pisalo je kako trebaš svaki dan napisati par stvari zbog kojih si zahvalan i život će ti nakon toga postati savršen.

Dobro, priznajem, nije baš tako pisalo, ali sam ja tako shvatila.

Probala, naravno. Tri, četiri dana pisala i ništa. Sve isto – para nigdje, vrijeme ružno, kile niti su otišle niti prestale da smetaju… Sve kao da nikad ni slovo nisam zapisala.

Ponavljala sam ja to još par puta, kad god bih naišla na tekst koji govori o njihovoj efikasnosti i odustajala uz zaključak kako liste zahvalnosti, osim što imaju ime koje vuče na neku glupost – NE RADE.

A imala sam želju da moj mozak i misli nekako usmjerim u pozitivnom pravcu. Da budem baš pozitivna, optimista, da uspijem uvijek odvojiti žito od kukolja i pronaći zaista bitne stvari zbog kojih vrijedi uživati u životu. Jer, činjenica da toga ima, samo sam ja često znala „povući“ na sivo.

I desile su se kod mene 2 stvari koje su me ponovo potakle da pođem sa pisanjem liste.

Prva stvar je rečenica koju ste već mogli pročitati kod mene na blogu u ovom tekstu.

„A nekad sam se brinula zbog ispita…“ – Nervesa Ejupović, djevojka koja još uvijek bije svoju najtežu bitku – onu za život.

Ne znam zašto je baš ona pored toliko drugih imala ovoliki uticaj na mene. Možda zato što sam u toj rečenici prepoznala sve svoje brige i sikiracije koje svakodnevno živim a koje su, kad ih pogledaš sa bilo koje distance, totalno bezvezne.

U suštini i ne morate sebe suočavati sa tako velikim problemom kao što je njen – probajte zamisliti neku svoju veliku brigu koja vam je živce kidala prije godinu dana. Je li tako da sad izgleda smiješno? Isto kao što će ova sad koja vas trenutno žulja najvjerovatnije biti smiješna za 6 mjeseci.

Zašto onda da se brinem i sikiram? I gajim stresove i uništavam zdravlje?

Druga stvar koja mi je bila okidač jeste gledanje filma „Home“. Pisala sam o njemu ovdje. Od čitavog filma koji je veoma poučan i inspirativan meni se jedna scena urezala u pamćenje – žene u Indiji koje kopaju neke rupe da bi nahvatale kišu jer nemaju vode. Znam da sam se stresla na tu scenu i skoro mi došlo da odem u kupatilo i izljubim svoju česmu.

Pomislih – ja imam neki problem? Živa, zdrava, imam krov nad glavom, vodu, struju, Internet, laptop, pametni telefon, televizor, cipele, odjeću, biram šta ću jesti, piti, šta ću raditi…

Ja imam neki problem?!

Nemam.

Stvarno i iskreno – nemam.

I tad sam i odlučila da počnem pisati svoju listu zahvalnosti.

Kako izgleda to pisanje liste zahvalnosti?

Pišem svako jutro 3 razloga zbog kojih sam zahvalna. Sjednem i prevrtim u glavi jučerašnji dan i pronađem 3 stvari zbog kojih sam zahvalna.

Nekad je to nešto uopšteno. Nekad je nešto što se desilo juče a ostavilo pozitivan efekat – šetnja pored rijeke pod jakim suncem, lijepa riječ koju mi je neko rekao, dobar ručak kod mame, dobra knjiga koju sam pročitala…

Uvijek ima nešto zbog čega sam bila sretna i zahvalna u proteklom danu. UVIJEK.

Jer, kad pođete razmišljati na način da tražite lijepe stvari u svom životu onda više uživate u sitnicama. Kod mene je bar tako. Ono što je prije bilo „obična šolja čaja“ sad je „predivna, mirisna, opuštajuća, samozamenevrijeme šolja čaja“.

Nisam pukla, stvarno. Ozbiljno vam govorim.

Ljudski mozak je savršen i sa njim možete svašta nešto. Čak ga možete „naviti i isprogramirati“ na pozitivno. Samo je bitno da odlučite, da vas nešto potakne, dotakne, pokrene. To u vašem slučaju možda neće biti baš ovaj film. Ali hoće neki drugi ili neka druga rečenica.

Da li pisanje liste zahvalnosti utiče na mene?

Mislim da da. A muž to potvrđuje. Prije je on bio taj koji je smirivao mene u kriznim situacijama. Kad iskrsne problem uvijek je on meni govorio kako ćemo naći rješenje, kako je to sve trenutno, prolazno i slično. Sad je obrnuto. Moraću i njega nagovoriti da piše listu.

U čemu je tajna pisanja liste zahvalnosti?

U fokusiranju na pozitivne stvari u životu. Nekome to ne treba. Znam mnogo ljudi koji su sami od sebe pozitivni i vedri. Ima i onih kojima neće pomoći lista nego nešto drugo da se fokusiraju na lijepe stvari.

Meni je lista kao neka jutarnja gimnastika za mozak. Provježbam svoje, usmjerim ga kako da misli i on dalje radi sam. Sve češće sam od sebe pronalazi lijepe stvari, ugodne momente i signalizira mi „Vidi kako ti je sad fino, trebaš biti sretna“. I budem. Puno češće nego što sam ranije znala biti.

Tehnički dio pisanja liste zahvalnosti

Ja je pišem svako jutro u Evernoteu. A mogao je to biti i neki rokovnik ili neki drugi program. Odabrala sam ono što meni najviše odgovara. Svakako ujutro sjedam za računar i krećem sa listanjem aplikacija i stranica. Samo sam postavila da mi prva koju ću otvoriti ujutro bude Evernote.

Ja pišem 3 stavke dnevno. Mogu to biti i 4, a može i jedna – vi određujete pravila.

I sve čuvam na jednom mjestu. Kad mi raspoloženje ode u minus – otvorim ih i čitam. I bolje se osjećam.

[quote]Ako imate osjećaj da vam fali pozitivnog razmišljanja u životu – probajte, ništa vas ne košta. Možda ne proradi odmah ali rekoh vam već – nije ni kod mene. Treba pravi momenat, a dok ne probate ne znate je li baš sada možda vaš pravi.[/quote]