“Na-opako i po-prijeko” Mediha Selimović – čisti sevdah od knjige

Autor: Hana Kazazović

Update: Knjiga “Na-opako i po-prijeko” je doživjela svoje reizdanje u okviru izdavačke kuće Buybook, pod promijenjenim imenom. Izmjene unutar knjige su veoma male, tako da bih ja rekla da je to u stvari isto, samo se sad zove “Brodska cesta bb”.

Nemam često priliku da prisustvujem događajima koji me od samog početka dovedu u ono stanje u kojem su ti svi nervi napeti od ljepote i miline i skoro svaka izgovorena rečenica ima potencijalnu šansu da skine branu koju si nekako podigao u sebi.

To je ona brana kojom se uglavnom štitiš od svijeta oko sebe za koji sve češće kažeš da je surov, a u stvari si to možda postao premekan ili izgubio volju da ga uopšte procjenjuješ. To je ona brana koja ti daje neku sigurnost, jer misliš da bi te život bez nje oduvao ko zna gdje. I to je ista ona brana koja ti omogućava da se ne raspadneš pred svima kad te nešto ipak pogodi ili dotakne, tako da isplačeš iz sebe i onu nepravdu iz pete godine života koja te i danas žulja, pa sve do ove zadnje muke koja ti je navukla debele rezerve suza u očima.

Tako nekako sam se osjećala sinoć na Medihinoj promociji knjige. Ili da budem precizna i kažem ovako – na promociji knjige “Na-opako i po-prijeko” autorice Medihe Selimović.

Ja je onako za sebe intimno zovem Medihina promocija knjige jer Medihu znam dugo i njene tekstove i pisanje volim od kako sam pročitala prvi. A moram reći i ovo, i da je ne znam lično, nakon čitanja njenih tekstova osjetite takvu vrstu povezanosti da je jednostavno prisvojite i ona za vas postane “moja Mediha”.

Pročitala sam puno knjiga i ne znam ni sama koliko rečenica mi je u životu uspjelo izazvati različite emocije, ali sam od prvog njenog teksta osjetila to nešto što mi je priraslo srcu i reklo “Ovo je ono nešto što je toliko veliko da će sigurno ostaviti trag, i to takav da razmjere toga neće niko moći ni predvidjeti”.

Znam da mislite kako pretjerujem, ali isto tako znam da će se mnogi nakon čitanja knjige sjetiti ovog što pišem i pomisliti kako sam bila u pravu. Misliće o tome dok budu tražili idealan poklon za ljude koje vole i birali upravo ovu knjigu, onako kako ja već planiram da ću obradovati meni drage.

Ali, da se za trenutak vratim na sinoćnju promociju. Na koliko književnih večeri ste bili a da je bila takva gužva da je pola ljudi stajalo više od sat vremena? Ja ni na jednoj, priznajem. I da je red za potpisivanje knjige bio toliki da smo se Damir i ja zezali kako ni Adele nema ovoliko fanova. I da uz potpis svako od autorice dobije i zagrljaj, jer rekoh već – nakon samo jednog teksta ona postane “moja Mediha” i volite je kao da vam je rod najrođeniji.

A uz sve to sastav ljudi na promociji je takav da biste ih sve mogli komotno pozvati kod sebe kući na kafu, jer su svi nekako isti, kako reče Sanja, bar po ideji i načinu razmišljanja ili čemu već… Ne znam, ali znam da se dugo, već jako dugo u mom gradu nisam osjećala tako ugodno i sigurno i blisko sa svima.

I sve je nekako bilo lijepo osmišljeno, a glas Alme Abdagić kojim je upotpunila muzički dio sa svojim bratom Harisom mi još odzvanja u ušima.

“Čovječe, kako ta žena ima lijep glas!”

I ta rečenica mi odzvanja u ušima jer mi je Damir ponovio najmanje 6 puta u toku večeri.

I stvarno je tako. Njen glas kao završni začin koji je upotpunio savršeno veče. Kao cimet u jabukovači.

Da, važan i veliki detalj koji vam može dočarati kakva osoba i autorica Mediha jeste je i to da je na njenu promociju knjige došao i Abdulah Sidran. A njoj je to prva knjiga i recimo da je u književnim krugovima potpuno nepoznato ime.

Sve to je Mediha zaslužila svojim pisanjem. Koje je godinama objavljivala na internetu, portalima i Facebooku i zbog kojeg su mnogi postali njeni fanovi a da je i ne znaju.

A kako ona to piše? Uglavnom autobiografski, opisujući sve ono što joj se izdešavalo u životu. Sa puno emocija tako da sve o čemu piše proživljavate i sami.

Podsjeti me Damir sinoć na detalj, kad sam u početku postavljala Medihine tekstove na Zenica-Online, a ona ih slala ošišane, bez afrikata. Pa sam tako znala na svakom tekstu oplakati po nekoliko puta – dok bih ga iščitala da vidim kakav je, pa dok bih nakalemila kvačice na slova, pa onda minimum još jednom dok bih sve iskontrolisala.

Veliku količinu papirnih maramica si mi uštedila, Mediha, kad si počela kuckati sa afrikatima :)) Mada nisam sigurna koliko se taj potez svidio “Violeti” :)

Jutros, još pod utiscima sa promocije, sjedim i čitam knjigu od početka. Smijem se i plačem, u zavisnosti od ispisanih rečenica i kroz glavu mi prođe samo

“Ovo je čisti sevdah od knjige… Plačeš, a lijepo ti”

I to je možda najbolji opis Medihinog pisanja. Čak i oni dijelovi koji su tužni, toliko da ti se srce stisne a suze sakriju rečenice ispred tebe, nisu patetični. I te suze ti nekako isperu i očiste dušu i u suštini ti je lijepo. A to je upravo ono što sevdah jeste.

Zato punog srca svima koji vole čitati preporučujem ovu knjigu. Ako postoji gradacija mojih preporuka od 1 do 5, ova je minimalno 10. Ako postoji jedna knjiga koju želite pročitati,onda neka to bude ova. Shvatićete zašto čim je uzmete u ruke.