Autor: Hana Kazazović

Kad bih imao i sto godina, moj najbolji dan uvijek bi bio sutra – Neruda

Da vas pitam nešto.

Ko je za vas star čovjek?

U kojoj godini tačno počinje starost?

I da li se vi osjećate starim?

Hrvoje je nedavno napisao tvit (modifikacija citata Francisa Bacona) u kojem sam se pronašla 100%.

I ja upravo ovako razmišljam. I osim toga mislim da je starost stvar stava a ne godina. Lično sam upoznala mnoge starce od 30, te mnoge mladiće i djevojke od 60, 70 godina. Kako?

Zar čovjek od 65 godina koji ima volje za puno stvari i mnogo planova i ciljeva na kojima radi nije mlađi od tridesetogodišnjaka koji ne vidi smisao života i koji dane provodi po određenom šablonu, bez svojih želja i ciljeva?

Imala sam priliku sretati i jedne i druge. Da nema eventualne sijede kose i nekih neizbježnih fizičkih znakova starenja, nikad ne bih mogla procijeniti ko tu ima koliko godina.

Rano ostare ljudi koji imaju određeno vrijeme u životu za sve stvari koje rade, propisano nekim društvenim normama iz ko zna kojih razloga. Odličan tekst na tu temu je Gde je tačno ta granica zvana „Sve u svoje vreme“?. Ako su oni u svojoj glavi odredili da je njihovo vrijeme prošlo i da je kasno da na primjer krenu na časove plesa, nema šanse da ih na njih odvedete. Bez obzira što za njih sada imaju vremena kojeg ranije možda nisu imali i što bi im ta aktivnost obogatila život jer bi konačno mogli da uživaju u nečem što vole.

Ja se lično oduševim svaki put kad naiđem na nekog ko ne obraća pažnju na svoje godine, nego živi u skladu sa svojim željama, ciljevima i mogućnostima. Takvi ljudi mi uvijek samo potvrde ono što znam – da naš život zavisi samo od nas. Nema tih normi i pravila koja mogu zabraniti ili spriječiti nekog da nešto uradi, samo ako on želi i osjeća da može.

Godine su zaista relativan pojam. Recimo, pogledajte samo svojih zadnjih 10 godina. Šta ste sve uradili za to vrijeme? Koliko ste stvari promijenili? Koliko je u tih 10 godina stalo odluka, uspješnih i neuspješnih planova?

A pogledajte sada 10 godina unaprijed. Gdje ćete biti za to vrijeme? Koliko će se toga promijeniti u vašem životu?

Zašto neko u pedesetoj godini ne bi mogao krenuti na fakultet? Možda će živjeti najmanje 70 godina, što uopšte nisu neke godine. Neka za 4 godine završi fakultet – ostaje mu još najmanje 16 godina da uživa u tome. A 16 godina je zaista puno. Sjetite se gdje ste i kakvi ste vi bili prije 16 godina.

Zašto neko sa 60 ne bi krenuo u plesnu školu? Ako bude živio 70 godina – opet ima na raspolaganju čitavu deceniju da uživa u plesu. A mnogi možda ni ne pokušaju zato što misle da su stari i da ples u tim godinama nije za njih.

Mislim da je naš region nekako specifično zatucan po pitanju stava o starosti i godinama. Kod nas ljudi odlazak u penziju gledaju kao na neki kraj života, bez obzira što su zdravi i što ih ništa ne sprečava da rade bilo šta što vole i u čemu uživaju. Samo što sada za sve to imaju više vremena. A mogu i spavati koliko hoće ujutro ;) I naravno da onda sa takvim stavom u glavi izgube volju i ostare.

Zato vas molim – sakrijte negdje svoj rodni list. Ili ako vam treba pa ne možete bez njega – izbrišite u svojoj glavi pojam o tome koliko vam je godina. Neka vas u svakoj daljoj odluci u životu vodi samo osjećaj – da li nešto želite i možete. To je sasvim dovoljno, a i jedino važno.