Autorica: Hana Kazazović

Knjigu “Digitalni minimalizam” koju je napisao Cal Newport sam čitala prije dvije godine na engleskom, a sada i na našem. Malo sam dopunila utiske nakon čitanja i dodala citate na kraju, ali je tekst koji sam tada pisala ono što bih rekla i sada, pa ga ostavljam samo uz male dopune i dorade.

U trenutnom vremenu ovo se zove i “plivanje uzvodno”, jer nije jednostavno othrvati se svim uticajima interneta i društvenih mreža. Ali sam ja spoznala da to moram napraviti ako želim ostati u glavi kako treba. I shvatila sam da moj način korištenja tehnologije već uveliko odgovara principima koje je Cal Newport opisao i preporučio. Neke stvari opisane u knjizi nisam koristila, ali sam ih uvela u upotrebu nakon čitanja.

Ja sam do mojih metoda došla zbog pritiska od količine informacija koje sam “upijala” putem aplikacija i društvenih mreža. Zato sam stalno radila na tome da nađem svoj optimum između koristi i štete. Ova knjiga mi je pomogla da shvatim zašto mi previše vremena na društvenim mrežama stvara problem u glavi i kako mogu poboljšati svoj pristup.

Jer, kako piše u knjizi – provjeravanje “lajkova” je novo pušenje. I zaista jeste. Stvara ovisnost i itekako utiče na ono kako naš mozak funkcioniše.

Šta je u stvari digitalni minimalizam?

Jednostavno rečeno – to je način korištenja tehnologije u kojem se fokusiramo na manji broj pažljivo odabranih aktivnosti koje podržavaju naše vrijednosti i ono što nam je važno, a izostavljaju ostalo.

Digitalni minimalizam polazi od toga da je nered skup i da zatrpavanjem našeg vremena gomilom aplikacija i društvenih mreža dobijamo negativni uticaj koji potire sve ono dobro što svaka od njih za sebe nosi. Zato je važno da razmislimo o tome kako koristiti tehnologiju, odnosno da znamo s kojom namjerom je koristimo.

Važno je da vrijeme, odnosno svaki minut koji nam je na raspolaganju tretiramo kao nešto najvrjednije što imamo. Zbog toga moramo paziti čime ćemo ga ispuniti.

Kako primijeniti digitalni minimalizam u svom životu?

Cal je proces prelaska na ovakav način korištenja tehnologije sveo na tri koraka. Ja lično nisam to uradila ovako jer, rekoh već, način na koji ja koristim tehnologiju je već uveliko minimalistički i samo sam klimala glavom na mnogo toga što je pisalo u knjizi.

Međutim, napisaću ovdje ta tri koraka za sve vas koji biste željeli pokušati promijeniti neku od svojih navika.

  1. 30-dnevni period pauze od tehnologije

U ovom periodu se ukida sve ono bez čega bukvalno možemo funkcionisati a da nam ne poremeti normalan život. To znači da se sklonimo sa svih društvenih mreža na 30 dana. Međutim, ako vam je za posao bitno da budete prisutni na Facebooku u grupi onda to ostavite, a ukinite skrolanje kroz newsfeed i čitanje statusa prijatelja.

Savjet iz iskustva – obrišite sve aplikacije s telefona, a ostavite da Facebooku pristupate s računara i obavite ono što vam treba za posao.

  1. Otkriti ponašanja i aktivnosti koja će vas ispuniti.

To znači da tokom ovih 30 dana pronađete aktivnosti koje će vam ispuniti offline vrijeme, poput – kafa uživo s prijateljima ili kuhanje ili kurs slikanja, planinarenje, čitanje knjiga – bilo šta za šta niste imali vremena a uvijek ste željeli uraditi.

  1. Vratiti od tehnologije ono što zaista služi vašem životu i vrijednostima.

Ovo je stavka u kojoj morate biti zaista iskreni prema sebi. Cal je eksperiment radio s preko 1600 učesnika i mnoga njihova iskustva su u knjizi. Puno njih je pisalo kako je shvatilo da ih na primjer više ne zanima listanje statusa na Facebooku jer su tokom pauze shvatili da su to radili iz dosade i da im u suštini nije donosilo posebno zadovoljstvo u životu. Mnogi su ukinuli društvenu mrežu za koju su shvatili da im samo troši vrijeme a ne pomaže im ni na koji način. U suštini, ovakav odmak im je pomogao da bolje sagledaju svoje vrijeme i to šta im donosi sve ono što su koristili.

Vjerujem da će tako biti i kod vas. Ja recimo koristim sve društvene mreže uglavnom, ali za svaku imam pravila kojih se držim. O tome ću na kraju.

Važnost samoće

Samoći je data velika pažnja u knjizi, a i ja sam je odavno prepoznala kao veoma bitnu u životu.

Pod samoćom se misli na ono vrijeme koje provedete sami sa svojim mislima.

Samoća je ono što se dešava u vašem mozgu, ne u okruženju oko vas. To znači da sami možete biti i u punom kafiću, ako sjedite i gledate prolaznike, ne pričate ni s kim i ne čitate i ne slušate ništa.

Kako Cal piše: “Samoća zahtijeva da se pomjerite od reagovanja na informacije koje su kreirali drugi ljudi i da se umjesto toga fokusirate na svoje vlastite misli i iskustva”.

Tri ključne koristi koje nam samoća daje su: nove ideje, razumijevanje sebe i bliskost s drugima.

Mi živimo u vremenu u kojem smo stalno izloženi informacijama. Ili pričamo ili slušamo muziku ili čitamo sve što nam je u vidokrugu – od plakata i novina do knjiga i društvenih mreža. To znači da u svoju glavu konstantno ulijevamo informacije i vrlo rijetko sebi priuštimo slobodu da ostanemo sami sa svojim mislima.

Činjenica jeste da to nije uvijek ni jednostavno jer nije lako čuti sam sebe i suočiti se s onim što ti je u glavi. Mnogi od toga svjesno bježe i izbjegavaju namjerno ovakvu vrstu samoće.

Međutim, to je jedini način da dođemo do kreativnosti i da shvatimo ko smo i šta nam treba. I da naučimo biti dobri sami sa sobom.

Zato mnogi preporučuju meditaciju, jer je to vrijeme u kojem se isključimo od svega. Ali, ne mora to biti meditacija. Možete, za početak, u wc otići a ne ponijeti telefon i ne uzeti čak ni pastu za zube da pročitate šta piše na njoj. Možete otići u šetnju ili na trčanje bez muzike, podcasta ili audio knjige u ušima. Možete popiti kafu sami sa sobom, bez gledanja u bilo kakav ekran i slušanja radija. Da ne govorim o pletenju, crtanju ili bilo kojoj drugoj kreativnoj aktivnosti koju možete raditi sami sa sobom u tišini.

Kako ja živim digitalni minimalizam?

Već sam spominjala da telefon ne gledam od 8 uveče do 8 ujutro. Na njemu godinama nemam Facebook i Messenger, tako da to dvoje koristim samo kad sam uz računar. Od oktobra ni Twitter ne koristim, a i dok sam ga koristila nije mi bio na telefonu. Notifikacije sam isključila sve – osim poziva, Vibera i WhatsAppa. Njih imam zato što želim biti dostupna ljudima za hitne stvari, a prije svega mužu, roditeljima i bratu. Instagram koristim jednom do dva puta dnevno i na njemu pratim neke ljude koji su mi inspirativni i koje zovem “mojim mentorima koji ne znaju da su mi mentori”. Na Facebooku su mi ljudi svi uglavnom na Unfollow i newsfeed mi je prazan, a povremeno odem na profile ljudi koji mi padnu na pamet da vidim šta ima novo kod njih.

Nakon ovog drugog čitanja knjige sam obrisala i pretraživač na telefonu. Ako mi padne na pamet nešto što me zanima upišem u “notes” i onda izguglam kad sjednem za računar.

Kad sam u dilemi sjetim se rečenice iz knjige u kojoj djevojka koja je primijenila digitalni minimalizam kaže “Ne mislim da bismo zaista trebali biti povezani s toliko puno ljudi ovoliko često”.

Realno je tako – broj ljudi s kojima smo bliski i povezani ne može biti prevelik. Nije realno da bude.

Vijesti ne čitam uglavnom nigdje, a ako ipak odlučim da ih pročitam, onda jednom u danu otvorim državne medije poput BHRT ili FTV. Oni nemaju naslove i priloge koji „love pažnju“ i fokusirani su više na ono što zaista jesu vijesti. Realno, meni ne treba da znam šta je koja zvijezda rekla ili uradila ili ko se oženio ili razveo. Interesuje me ono što potencijalno ima uticaj na mene i moj život, a takve vijesti puno bolje daju mediji koji još uvijek ne zavise toliko od broja čitalaca i gledalaca. Da, neka korist i od plaćanja pretplate i da, redovno je plaćam.

Uglavnom, meni ovakav način prija i moram priznati da sam u glavi mirnija. Možda sam većini čudna, jer ovo jeste nestandardno ponašanje, ali mislim da je danas najvažnije paziti šta „puštamo“ u svoju glavu.

Zato bih svima preporučila da razmisle i probaju uvesti neke od promjena u svoj način korištenja tehnologije – zbog sebe. Jer – ono čime velike firme najviše trguju i od čega najbolje zarađuju jeste naša pažnja. Stalno gledanje u telefon i provjeravanje ko nam je šta lajkao je ono što su željeli postići kad su kreirali sve te programe i aplikacije. I vrlo bitno – kreirali su ih uz veliku pomoć psihologa upravo da stvore zavisnost. I način na koji rade uglavnom radi na istom principu kao poker aparati.

A ja nekako mislim da svako od nas zaslužuje u životu puno više od toga da bude proizvod koji nekom donosi pare.

Ako imate bilo kakva pitanja na ovu temu, slobodno me kontaktirajte na email ili neku od društvenih mreža. Rado ću podijeliti svoja iskustva s vama. A ako nekog zanima knjiga, “Kontrast izdavaštvo” je konačno ima na našem i možete je naći ovdje.