“Drvo života” Kristina Kovač, savremena priča o ljubavi #čitajsamnom

Autor: Hana Kazazović

Nemam pravilo kod izbora knjiga za čitanje, a posebno nisam od onih koji stalno čitaju isti žanr. Volim pročitati svašta i zaviriti kod svakog autora, jer na taj način imam osjećaj da ja dobijam na širini, te da mogu jednostavno vremenom lakše procijeniti šta mi se sviđa a šta ne. S druge strane, izbor knjiga velikim dijelom zavisi i od mog trenutnog stanja i raspoloženja. Nekad sam raspoložena da učim, nekad čitam na engleskom, a nekad poželim nešto što će me odmoriti, nasmijati ili kako ja to kažem – propuhati mozak.

Da, s vremena na vrijeme pročitam i klasičnu ljubavnu priču, onu najprostiju u kojoj znam sigurno da će sve biti ok na kraju i da će se voljeti srećno do kraja života. Nekad sam baš u tom fazonu, neću ništa teško i neću da se brinem ni zbog čega, nemoj da me i knjiga još nasikira i optereti. Ipak, postoje i one ljubavne priče, odnosno romani koji i nisu tako ružičasti, ali i pored toga ne možete reći da nisu lijepi. Valjda zato što je ljubav uvijek nekako lijepa, makar i ne trajala do kraja života, odnosno makar i taj život ne trajao ne znam koliko.

Odoh ja od onog što sam zamislila da napišem, a tiče se knjige “Drvo života” Kristine Kovač.

Ali prije nego nastavim sa tekstom da kažem kako sam o knjizi snimila i kratki video koji možete pogledati u nastavku:

Naravno, video i tekst nisu identični i ovaj put sam puno više rekla u tekstu :)

Kad sam birala koje knjige iz Lagune da poručim, ovu sam izabrala jer volim zaviriti i u te najpopularnije, da vidim zbog čega su popularne toliko. A Kristinina jeste, već dugo je među prvih 10 najprodavanijih u Laguni i ovo je već drugo izdanje. Nekad se tim najpopularnijim iznenadim, a nekad mi se procjena prije čitanja poklopi sa utiskom nakon toga.

Uglavnom, “Drvo života” je prvi roman autorice i kako rekoh, tražila sam ga jer je bio čitan, ne obraćajući previše pažnju na to o čemu se radi i kakva je knjiga. Znam samo da sam pročitala da nije autobiografska i to mi je bilo bitno. Onda uzmem knjigu u ruku i shvatim da je to ljubavni roman.

“Ok, ljubavi nikad nije previše”, pomislih i uzeh da čitam, potpuno bez predrasuda. Ako ćemo iskreno, bilo kakve predsrasude i ne mogu da imam jer ne pratim svijet slavnih i osim činjenice da sam svojevremeno znala prvi album sestara Kovač napamet i činjenice da sam odrasla na dosta pjesama koje je njihov otac pisao, nisam znala ništa više o njoj – ni čime se bavi, a posebno ne detalje o privatnom životu. Ovo pišem zbog toga što sam nakon čitanja knjige malo guglala pa naišla na razne komentare koje se tiče svega ostalog a nevezanog za knjigu i pisanje. Nešto kontam, koliko je dobro kad si poznat zbog promocije jednog djela, toliko može biti i problematično zbog predrasuda.

Elem, knjiga. Nije loša. Neću vam je prepričavati, sažetak imate na fotografiji ispod, taman dovoljan da steknete sliku o radnji romana. Pisan je pitko, tako da sam ja u suštini vrlo brzo pročitala cijelu knjigu, a da skoro nisam ni primijetila da sam došla do kraja. Kraj mi se najviše svidio, ne zato što je kraj nego zato što je neočekivan. A ne smijem vam sad otkrivati detalje da ne biste izgubili taj efekat koji roman dobije na kraju, jer bez njega zaista nije to to.

Ima tu dosta previranja i razmišljanja o onoj vječnoj temi – da li se prepustiti osjećajima i potpuno i bespogovorno slušati srce ili dati prednost nekim drugim razlozima. Ne nužno mozgu jer ni on nije uvijek najbolja vodilja. Čak mi je Katarina sa svojim ponašanjem (zajedno sa Damjanom) išla na živce jer realno, ako već toliko držiš do ljubavi i ako se već upustiš u nešto, kako onda toliko dugo možeš živjeti dupli život. Mada mislim da taj moj osjećaj ima više veze sa mojim stavovima i razmišljanjima, a opet ne mogu i ne želim da budem isključiva, a posebno ne da prosuđujem neku situaciju u kojoj nisam bila lično.

Jooooj, kako bih ja voljela da umjesto ovakvog izbjegavanja otvorenog pisanja o radnji, a sve radi toga da ne odam previše, mogu početi otvorenu diksusiju sa vama na tu temu, mislim o knjizi prvenstveno. Ali ne bi bilo pošteno radi onih koji će je čitati. Možda da napravimo neki online “book club” pa da virtuelno diskutujemo o knjigama nakon čitanja :D

Ideja za razmišljanje.

Eto, možda sam vas i ovako šturo napisavši osvrt zainteresovala za knjigu. Naravno, jedan primjerak poklanjam, pa pozivam one koji vole ljubavne priče da ostave komentar ispod teksta.

Jednu knjigu imam na poklon, pa napišite komentar ispod teksta.

Komentare pišite ispod ovog teksta do nedjelje (10.01.) u 12 sati. Ja ću na osnovu komentara odabrati osobu kojoj ću knjigu poslati (a možda bude sreće i lično uručiti).

Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs i www.delfi.rs