Autor: Hana Kazazović

S vremena na vrijeme mi u ruke dođe knjiga koju krenem čitati sa rezervom, a onda par sati kasnije ustajem da se umijem i razbudim jer mi se ne prestaje sa čitanjem dok ne dođem do kraja. Poznato?

Jer me knjiga natjerala na razmišljanje o hiljadu i jednoj stvari. A među tih 1001 se najviše nametnulo razmišljanje o smrti.Tako sam prije nekoliko noći u dva sata ujutro imala dilemu da li da se zaustavim ili nekako izdržim još tih pedesetak stranica do kraja. I naravno, izdržala. S tim što sam dušu istočila na kraju, pa onda zbog toga nisam mogla spavati ni ostatak večeri.

Ali da prvo objasnim zašto sam knjigu počela čitati sa rezervom.

U pitanju je knjiga „Me before you“ (Tu sam pred tobom) Jojo Moyes. Krenula sam sa čitanjem bez ikakvog prethodnog uvida u priču, i ubrzo vidjela da se radi o djevojci Lou koja ostaje bez posla u kafeu, te prihvata posao njegovateljice Willa kvadriplegičara, na 6 mjeseci.

Tu me uhvatila ta „rezerva“. Kontam nešto, nakon filma „Intouchables“ koji me oduševio, pogledala sam i film „You’re Not You“ na sličan fazon. Razlika je bila samo u tome što je u prvom momak njegovao čovjeka, a u drugom djevojka oboljelu od ALS-a. Oba su mi se svidjela i oba su me natjerala na razmišljanje. I sad tu sjedim i držim knjigu u kojoj djevojka treba da njeguje momka i naravno, na početku je on ne prihvata i ide mu na živce. A ona je drugačija, naravno, jer ne bi pisac oko čega imao isplesti priču da je u pitanju neka standardna njegovateljica. Prosto mora biti nešto po čemu će Lou biti specifična.

Ali sam nastavila sa čitanjem jer je i pored predvidljivosti knjiga napisana zanimljivo i pitko i jednostavno vam se zalijepi za prste, posebno kad je napolju magla kao tijesto i ništa vas ne vuče da se pomjerite iz udobnosti doma.

I da, znate kako to ide. Lou zaista napravi velike promjene u Willovom životu i on zaista postane vedriji, drugačiji, veseliji. I da, Lou se čak i zaljubi u Willa, a čak i on možda u nju. I sve što bih dalje rekla o samoj radnji bi vam moglo pokvariti užitak čitanja, pa neću reći ništa više. Osim da spremite veliko pakovanje maramica, ili možda bolje rolnu toalet papira – lakše je, da ne hodate stalno.Glavna kvaka u knjizi je ta što Will želi da okonča svoj život i roditeljima je obećao da će se strpiti još 6 mjeseci. Njegova majka je zaposlila Lou kao neku vrstu dadilje koja će biti stalno uz njega i koja će paziti da on ne pokuša sam nešto napraviti, jer je već jednom pokušao da se ubije.

A ja ne mogu prestati razmišljati o ljudima poput Willa koji zavise od drugih. Koji ništa u životu ne mogu uraditi sami, bez pomoći ljudi oko njih. Čak ni jednostavne stvari poput toga da sami jedu. Ili odu na WC. Ili se počešljaju.

Postoje ljudi koji prihvate takav način života i čak nađu način da uživaju u njemu i da ga zavole. Uspiju pronaći nova interesovanja, nađu način da se osjećaju korisnim i važnim, pronađu sebe i svoju svrhu i žive.

I ja im se divim, zaista. I osjećam neko posebno poštovanje jer im uopšte nije lako.

Jer koliko god ima takvih, ima i onih koji jednostavno ne mogu da podnesu činjenicu da zavise od drugih, ma koliko ih ljudi koji im pomažu voljeli. I ne mogu da prihvate sebe takvim kakvi jesu i zbog toga se jedu i nerviraju i traže način da okončaju takav život.

Postoje klinike sa takvom namjenom i to je realnost. Dobrovoljna eutanazija, blagi termin za samoubistvo. Naježim se samo i kad pomislim na očaj koji moraju osjećati ljudi koji izaberu takav način za odlazak sa ovog svijeta.

Ali ne znam kako bih se i sama osjećala da svaka moja aktivnost zavisi od nekog? Kako bih se osjećala da znam kako sam nekom, ma koliko me volio, obaveza. I da taj neko mora svoj život podrediti meni, samo da bih ja mogla funkcionisati.

Rekoh da je to knjiga koja će vas navesti da mislite i o takvim stvarima. I da ne osuđujete one koji izaberu takvu odluku. Jer ćete bar približno upoznati kakav život oni žive.

A koliko sam vidjela, iduće godine nas očekuje i film snimljen po ovoj knjizi. Već je u postprodukciji i mene baš zanima kako će izgledati.

Tekst prvobitno objavljen na citajme.com