Privukla mi je pažnju zobg upečatljive žute kabanice, onakve kakvu imam na svom “zidu želja” već dugo. Da budem iskrena, nisam se udubljivala previše u istraživanje o Greti od kako se pojavila, mada mi je bilo zanimljivo pratiti svu mržnju koja se slila sa svih strana na tu tinejdžerku. S obzirom na to ko je sve pljuvao po njoj, instinktivno sam bila na njenoj strani.
Ali knjiga – e to je već materija koja mi najbolje paše, pa sam zato čim je stigla plata otišla do trafike i kupila pretposljednji primjerak koji su trenutno imali.
I moram vam reći – nakon čitanja sam konačno shvatila suštinu onog o čemu govori. I oduševila se njenom bistrinom, istrajnošću i hrabrošću.
Knjigu je najviše pisala njena mama, Malena Ernman. I nisam znala da je poznata mezzosopranistica i da je čak predstavljala Švedsku na Eurosongu 2009. Njen nastup možete pogledati ovdje. Otac Svante je glumac i imaju još mlađu kćerku Beatu.
Malena u knjizi piše o periodu prije nego što je Greta započela prvi školski štrajk – a to je bilo 2018. godine kad je sjela ispred parlamenta u Štokholmu s ciljem da skrene pažnju na neophodnost brze reakcije po pitanju klimatskih promjena. Kao majka ona iznosi svoje viđenje o odrastanju svojih kćerki i o problemima sa kojima su se suočile obje na ulasku u pubertet – i jednoj i drugoj su se tad aktivirali poremećaji izazvani spektrom – kod Grete je to Aspergerov sindrom, a kod Beate ima kombinacija nekoliko njih.
Malena piše o mukama kroz koje su prošli da bi dobili dijagnozu, te da bi se djevojčice mogle dalje školovati. I to mi je malo strašno jer ako su se oni toliko namučili u Švedskoj, onda samo mogu zamisliti koliko je teško takvoj djeci ovdje.
I u svemu tome se Greta zainteresovala za klimatske promjene i odlučila istupiti u javnost. Jer su uglavnom svi ćutali, a njoj to nikako nije bilo normalno.
“Sjećam se kada sam prvi put čula o klimi i učinku staklenika”, govori ona. “Sjećam se kako sam mislila da ništa od toga ne može biti istina. Jer da je tako, više nitko nikada ne bi razgovarao ni o čemu drugome. A o tome zbilja nitko nije govorio.”
Greta Thunberg
Upravo ovo što je rekla neki njen pokretač i ono što je već godinama tjera naprijed.
Pogledala sam nakon knjige i kratki BBC dokumentarac o njenom putu do Amerike i nazad. I fascinantno mi je kako se nosi sa negativnostima koje je prate, sa ružnim komentarima, sa svom mržnjom uperenom protiv nje. A ona stalno ponavlja da njoj nije cilj da ljudi slušaju nju, nego da slušaju nauku. I da nauka već odavno govori o problemima koji će nas zadesiti za nekoliko godina, kad dostignemo maksimum emisije CO2. Po posljednjim izvještajima, to je negdje 2027. godine, a najgore od svega je što niko ne može tačno predvidjeti sa kakvim ćemo se problemima suočiti na planeti.
I kad već govorim o tome, ako ne vjerujete Greti, evo jedan naučni tekst koji priča o istom – Kako su naučnici tako sigurni da su klimatske promjene uzrokovane ljudskom djelatnošću, a ne prirodnim procesima?
Ono što mi je posebno zanimljivo jeste kako ona objašnjava to što, kako mnogi kažu – diže paniku. Objašnjenje joj je da – kad vam gori kuća, nećete dok to traje pričati o tome kako ćete je obnoviti kasnije, nego ćete istrčati iz nje tražeći način da požar ugasite što prije. A naša kuća, naša planeta na kojoj smo je u takvoj situaciji, samo što niko ne reaguje i sve reakcije se svode na priču i obećanja. Bez nekih rezultata.
I da – često se govori kako je ona marioneta u rukama roditelja. A prava istina je da je ona njima otvorila oči o ovim problemima i uticala na njih, te da je oni samo podržavaju u tome, kao što bi je podržavali da se odlučila baviti nečim drugim. I jeste uticala na njih da prestanu letjeti i da koriste alternative i da, tako su sebi uglavnom otežali život, ali to je njihov izbor s obzirom na situaciju u kojoj bismo se svi za koju godinu mogli naći, bez naše volje.
Na kraju evo samo još nekoliko citata koje sam pokupila iz knjige, a istu možete naći u knjižarama ili na trafici.
Deset posto najbogatijih ljudi na svijetu je odgovorno za polovinu sveukupnih stopa emisija stakleničkih plinova koji upravo crpe jedno od naših najvažnijih prirodnih bogatstava: atmosferu koja je za naše potrebe uravnotežena i podobna.
Citat iz knjige “Naša kuća u plamenu”
Uz današnju stopu emisija to će prirodno bogatstvo uskoro ispariti i činjenica da nas je stvarno malo koji smo toga svjesni mora da je najveći neuspjeh Homo sapiensa.
Jer pitanje klimatskih promjena samo po sebi nije uopće previše teško ili previše veliko da bi se shvatilo. Ali ono jest previše neugodno.
Citat iz knjige “Naša kuća u plamenu”
Pomalo kao da ste u lijepom i dubokom snu, skutreni u toplom kutu velike vreće za spavanje, u šatoru namočenom kišom. Ne želite ustati i suočiti se sa problemom. Želite spavati dalje. Kao svi drugi.
“Mnogo je različitih ljudi”, odgovara Greta. “Poput onih koji govore da nas je previše na Zemlji. Djelomično zato što, ako nas zaista jest previše, moramo se riješiti određenih pripadnika jer tako stvari naprosto stoje. A onda svi pretpostavljaju da smo problem ili mi ili djeca ili ljudi u zemljama u razvoju, zato što se često spominje kako ne bismo trebali imati više djece ili da je već jako puno ljudi u Indiji, Africi i Kini. No činjenica je da velika većina ljudi na Zemlji ne živi izvan svojih mogućnosti. To čine ljudi poput nas u Švedskoj. To da nas je previše na Zemlji govorimo mi koji živimo kao da imamo četiri zemaljske kugle na raspolaganju. A kada bi svi živjeli poput nas, sam cilj od dva Celzijeva stupnja odavno bi bio prešišan. U tom slučaju općenito ne bi postojao nikakav oblik budućnosti.”
Greta Thunberg u knjizi “Naša kuća u plamenu”
