Autor: Hana Kazazović
Vraćam se neki dan od mojih i po običaju gledam u nebo. Sivo, natuštilo se sa tri strane, a sa četvrte oblaci napravili rupu i vidim svjetlo. Došla sam do kuće tako gledajući tu igru svjetla, sunca i oblaka ignorišući sve ostalo što se nebom valjalo.
Usput postavim i ove 2 fotke (slika dole desno) na Facebook stranicu i Jelena Pantić mi odmah napisa kako su one idealan primjer za to kako mi biramo na šta ćemo da usmjerimo pažnju.
Definitivno je tako i ja sam očito već dobro izvježbala sebe da se fokusiram na pozitivne i lijepe stvari. Jer ako ćemo iskreno, da ste me pitali nakon ove šetnje kakvo je vrijeme bilo napolju rekla bih vam “Divno, sunce je farbalo nebo i oblake i baš sam uživala!”
Da, uspjela sam da ignorišem 3 strane svijeta i da uživam u ovoj lijepoj četvrtoj.
Možda vam to zvuči blesavo ili mislite da je to neka vrsta bijega od stvarnosti. Međutim, nije.
Hajde da to posmatramo ovako. Svaki dan svako od vas najčešće donosi važnu odluku i to ko zna koliko puta. Ta odluka je odluka o tome na šta ćemo se fokusirati.
Šta je to na šta ćemo obratiti pažnju, odnosno šta je ono što će nama u svemu što vidimo i doživljavamo biti najvažnije?
Realno, malo ko od nas ima mogućnost da utiče na puno onog što se dešava.
Jedina stvar koju možemo jeste da biramo šta će biti naš fokus – šta je to čemu ćemo posvetiti svoju pažnju.
Fokus je meni posebno bitan kad se borim sa nekim problemima. Kad imam nešto što me muči, nešto što želim riješiti, obično o tome razmišljam toliko da čak ne prestanem ni kad odem na spavanje. Znate takve situacije sigurno.
Kad god sam u takvim razmišljanjima vrtila misli poput “Joj, ne znam kako ću to, nisam sigurna da li ja to mogu riješiti, to je baš veliki problem i daću sve od sebe ali nisam sigurna da li ću uspjeti…” – nisam uspijevala. Jednostavno – sve što sam mislila, sve te sumnje koje sam vrtila u glavi su se realizovale.
Realno, kako i ne bi kad sam toliko mislila o njima.
Međutim, kad problemu pristupim na način da mislim “Ok, to je veliki problem i ne znam kako ću ga riješiti, ali će biti riješen ne zvala se ja Hana” i onda nastavim samo misliti o načinima za rješavanje, vrteći po glavi sve moguće opcije – uspijevala sam.
Obično mi se u takvim situacijama dešavaju neke stvari koje ni sama sebi ne znam objasniti, osim da kažem “Eto opet mi je Svemir pomogao, čuo kako se patim sa ovim pa mu dosadilo slušati”.
Vremenom sam naučila da sebi više ne dopuštam sumnju, čim se pojavi napucam je nogom, što dalje.
Daleko od tog da je to sve lako i da mi uvijek uspije. Da je tako ja bih sad ovo pisala na nekoj pješčanoj plaži pijuckajući koktel, a ne u stanu u gradu u kojem se preporučuje nošenje šala preko usta kao efikasna zaštita od zagađenja.
Međutim, ono što sigurno znam da bi mi bez ovog bilo mnogo teže i da dosta toga ne bih ni uspjela riješiti.
U svakom slučaju ne košta ništa da probate.
– Zastanite nekoliko puta u toku dana i osvrnite se oko sebe – potražite nešto lijepo na šta ćete usmjeriti pogled i pažnju.
– Zastanite nekoliko puta u toku dana i preslušajte svoje misli – šta je to što vrtite u glavi i na koji način mislite – da li ste fokusirani na probleme ili rješenja?
– Odbacite sumnju od sebe, nemojte je uopšte uzimati u kalkulaciju. Neka ode kod nekog ko ima viška vremena i para u životu.
– Ako vam je teško da ovo sve uradite napamet – navijte sebi podsjetnik – na telefonu, na emailu, zalijepite post-it papiriće po stanu – na ogledalo, na frižider, na vrata od kupatila. Napišite sebi fino “O čemu razmišljaš? Jesi li fokusiran(a) na dobre i pozitivne stvari?” Pa kad to pročitate stanite i obratite pažnju na ono o čemu mislite. Ako je ružno ili negativno recite sebi “Ok, dosta – sad ja preuzimam” – i svjesno krenite razmišljati o onome što je vaš željeni fokus.
Nije ovo glupo uopšte. Ovo je samo neka vrsta treninga koji će vam pomoći da steknete naviku da se što češće fokusirate na ono što želite i što će vam koristiti.
A to je neophodno ako želite držati konce svog života u vlastitim rukama i živjeti ga onako kako vi želite.
Generalno, ja sam usmeren na negativnu stranu, mislim da je to bolji način da se pronađu problemi i da je tako lakše fokusirati se u njihovom rešavanju. Naravno ovo se odnosi samo na probleme, ne na generalan pogled na svet :) Doduše nisam preterano pozitivna ličnost.
Čuj, ne bih rekla da je nešto posebno teško uočiti probleme u životu, bar meni nije :)) Sve i da to hoću ne mogu, džaba. Samo je stvar u stavu kako ih posmatramo – da li kukamo nad njima i ono, mislimo samo o njima, ili ih pogledamo, konstatujemo i onda se fokusiramo na rješenja. To je ta neka razlika :)
E pa ja sam upravo na to drugo mislimo, fokusiranje kako bi ih rešioli.
:)
Odličan tekst, poučan :)