Kako riješiti problem huliganstva? Šta učiniti da se smanji ili taj riješi problem?

Šta učiniti da se smanji ili riješi problem huliganstva? Kako mladu djecu, omladinu i ostale naučiti da ne razbijaju i uništavaju sve oko sebe? To je tema o kojoj se ponovo raspravlja nakon divljanja po Beogradu uzrokovanih Paradom ponosa. Huliganstvo nije problem samo Srbije i Beograda, to je generalno problem Balkana. U Bosni i Hercegovini možda i nema ovako drastičnih i čestih primjera ali to je samo zbog toga što kod nas ima manje povoda.

Ne znam je li mana ili vrlina ali ja sve probleme nastojim pojednostaviti i pogledati na nekom manjem primjeru i manjem uzorku. Mislim da se isto može učiniti i sa ovim problemom.

Jeste li vi u osnovnoj ili srednjoj školi imali nekog nastavnika kojem su djeca mogla raditi što god su htjela?

Ja se sjećam jednog kod kojeg je uvijek vladao haos na času. Kada biste stali ispred kabineta za vrijeme trajanja časa tačno vas je bilo strah da uđete unutra. Od tolike galame i buke ste mogli pomisliti samo da će unutra do kraja časa biti mrtvih. Nastavnik je trpio razne smicalice, služio za ismijavanje i iživljavanje, posebno momčića koji su na taj način htjeli da pokažu koliko su moćni i jaki. Ta ista djeca su kod njegovog kolege bila mirna i poslušna, spremna na saradnju i učenje. Znači ista djeca a dva različita ponašanja. Kako? U čemu je razlika?

Razlika je bila u nastavnicima. Nastavnik kojem nije polazilo za rukom da uspostavi red na času je jednostavno na prvi pogled ostavljao takav utisak. Uđe u kabinet a na licu mu odmah vidiš da se i sam ne osjeća dobro u toj ulozi i da ga je strah te djece. Na njihov prvi pokušaj provokacije reaguje tako da oni vide da ispred sebe imaju nekog ko se ne snalazi u toj ulozi koja mu je povjerena i da sam ne zna šta će i kako će. I tako krene. U svemu tome najčešće se poklopi da nije dobar predavač pa i poticanje na učenje prođe katastrofalno. A iz njega uvijek izbija netrpeljivost, želja za kažnjavanjem i nemoć. Uvijek je on taj koji djeci prijeti, šalje ih direktoru i pedagozima i sl.

Nastavnik kod kojeg je sve bilo kako treba je bio sušta suprotnost. On od ulaska u učionicu ostavlja utisak osobe koja je sigurna u sebe i svoje postupke. Na provokacije reaguje sam, ne zove upomoć direktora. Pokaže djeci prvi put da ih se ne boji i da ga neće uplašiti i za ubuduće ima riješen problem – ne pokušavaju više. Imaju ispred sebe jaku osobu koja zna šta radi. Je li bio tiranin? Ne, baš suprotno, volio je djecu. Nakon uspostavljanja reda na scenu je nastupilo njegovo razumijevanje i želja da pomogne. Djeca su vrlo brzo stekla POVJERENJE pa im nije bio problem raditi ono što on kaže a naravno, on to nije zloupotrebljavao nego koristio za njihovo dobro koje su i sami prepoznali. Čak i kod kažnjavanja i loših ocjena znali su da to ne radi zato što ih mrzi nego zato što su nekim svojim postupkom to zaslužili.

Kada na vlasti imate rukovodstvo koje ima osobine ovog drugog nastavnika onda nećete imati probleme huliganstva. Ako imate vlast koja zna da radi svoj posao, vlast koja RAZUMIJE i voli svoj narod te vlast koja se ne boji lupiti šakom od sto ali ne zbog svojih ciljeva nego da narodu bude bolje onda ćete moći napraviti državu bez huligana.

Problem je što veliki broj naših država ima vlast za koju i najmlađi znaju da gleda samo sebe i da je tu zbog sebe, a svakim svojim postupkom pokazuju da više vode računa o nekim desetim stvarima nego o narodu. Ko bi im vjerovao? Ko će ih poslušati? Da li osjetite da vode računa o vama?

Na taj način nastaju huligani. Narod nema povjerenja u državu jer vidi da i sami najčešće ne znaju šta rade. Dok ih gledaju kako se bore za vlast i fotelje baš i ne ostavljaju utisak da im je stalo do naroda. Kako takva vlast onda može sprovesti bilo šta?

Kako onda riješiti problem huliganstva? Za sada i na ovaj način vjerovatno nikako. Možda izgradnja nekoliko novih zatvora i povećanje kazni može veći dio njih skloniti sa ulica i onemogućiti ih da razbijaju i uništavaju i dalje. Ali to neće spriječiti pojavu novih sve dok se ne bude radilo na uzrocima – nedostatku povjerenja između naroda i države i znanja kod državnih službenika.

18 comments

  1. Kao prvo problem je prisutan u svakoj drzavi u Evropi, jednostavno ne postoji drzava koja se ne suocava sa ovim problemom. U NL je skolstvo na takvoj razini, da se sve svodi na kakve price i pricice. Roditelji kao kljucni factor odgoja moraju o svemu brigu brinuti, samo za odgoj nemaju vremena. Tu mislim na ”quality time” da roditelji moraju provesti sa svojom djecom.Ako se mogu sjetiti ti si jednom napisala o dvije zene sa malom djecom kasno u kaficu (ili je to neko drugi bio).. U svakom slucaju extremno je u modi..Rijesenje nije 1,2,3 naci duboko je u nama svima. by the way tema je prava, ne stavljaj na ZE Online,opet ce oni hajvani davati komentare..

  2. tema je dobra kao i tekst. medjutim imam zamjerku na samom pocetku teksta.  nije bas sasvim istina da kod nas ima manje nasilja, zapravo kako velis: “U Bosni i Hercegovini možda i nema ovako drastičnih i čestih primjera ali to je samo zbog toga što kod nas ima manje povoda”. povoda kod nas ima i mnogo manjih nego je ova parada u bgd, sjeti se samo utakmice siroki-sarajevo kad je poginuo mladic vedran puljic. istina je da je narod u ovakvom stanju strahovlade i tihog terora vlasti, na ivici “pucanja zdravog razuma” i dovoljna je sitnica pa da se od muhe napravi slon. cijeli balkan jos uvijek je pod sindromom ptsp-a i uticajima proslog rata pa nije ni cudo sto se ovakve stvari desavaju.
    ova pricica o nastavniku i klincima je za 5. svaka cast, uzivao sam u tekstu. samo naprijed!

  3. @ptica-selica: Slazem se, kvalitetno provedeno vrijeme sa djecom je jedan od nacina, ali da bi to roditelji mogli priustiti svojoj djeci treba im slobodnog vremena koje nece morati potrositi na obezbjedjenje ciste egzistencije. Dobra primjedba za ZO, mogu samo zamisliti kakvi bi bili komentari :)
    @amnezic: U pravu si, mozda sam se nespretno izrazila mada pamtim i siroki i tucu u Zenici u kojoj je poginuo navijas Zeljeznicara i jos mnogo slicnih. Na Balkanu bi se stalno trebalo raditi upravo na rjesavanju ovih problema a ja imam osjecaj da to malo ko i hoce i zna :/

  4. Sjecam se nastavnika Volodera, zajePhan nastavnik, cova koji je medju osnovce doshao kao po nalogu mafije. Bio je hladan k’o led na svaku genijalnost ili glupost nas ucenika. Jedne prilike usao je u razred i zatekao dvojicu kako se marishu u ucionici, dao svima znak da se odaljimo od njih, sjeo i upisao cas. Ova dvojica zbunjeni naglom promjenom atmosfere su na trenutak stali. Nastavnik ih je zamolio da nastave i objasnio pravila igre. Ko prezivi nek’ stane pred tablu. To ti je bilo gore od smrti.
    Malo reci da im je uzeo cijelo ljeto, da im je krv cirkao na slamku. Jednog od njih dvojice cesto vidjam, pravi porodicni cova. Nedavno smo se smijali toj situaciji i rece mi da ce svom djetetu ispricati svoje pozitivno iskustvo s nastavnikom Voloderom.
    Mi, djeca, percipirali smo to kao ispijanje krvi na slamku tokom ljeta, a cini se da je profa s njima vodio neke puno ozbiljnije razgovore.
    Cinjenica je da se djeci danas pristupa metodom “Neka, djeca su to” ili “Kucni u drvo, zivo dijete” pa ti daju za poredjenje nadju neko anemicno, gluho i daleko bilo. Ono ce biti problem kad poraste, nista ga ne interesuje.
    Vrlo vjerovatno, tako etiketirano ce biti meta siledzija jer niko se nije ni potrudio shvatiti to nezainteresovano i anemicno celjade.
    Roditelji su rastrgani izmedju egzistencije i zelje za puno boljim zivotom za porodicu ostavljajuci previse vremena djeci da donose sopstvene zakljuchke. A dijete kad cip pogresno spoji… Muka je to ispraviti i dovesti u red. Tada je za to zaduzen neko drugi, pa obicno taj kojem problem dodijele bude i kriv za neuspjeh.
    Iz definicije porodice, iz onoga shto porodica jeste krece lom. Huliganstvo je posljedica koju ne treba lijeciti, a sankcionisanje te posljedice razdire porodicu, bas onu iz definicije.  Osnovnu celiju svakog drushtva.
    Upeglah ja malo, halali. Dobar je tekst pa me naceo k’o dijete omiljenu cokoladu :D

  5. @Milko: Da, nije do vlasti nego do naroda, ali ja cu se opet vratiti na ono – sta izabrati? I ako je manje zlo svakako je zlo ;)
    @Gordan: Upravo tako, sve pocinje od porodice pa se samo nadogradjuje. Problem je sto niko i ne pokusava da radi nesto na otklanjanu uzroka. Ne znam smijem li reci ali ja imam osjecaj da je vec kasno da se bilo sta uradi. :/

  6. @Deda: Upravo tako. Prije svega je potrebna volja da se stvari rijese. A sljedeci korak je pokusati cuti drugu stranu. Nevjerovatno koliko svijet izgleda drugacije kada se pogleda iz drugog ugla :)
    Inace, dobro i zanimljivo predavanje na BlogOpen, pratila sam na streamu ;)

  7. Dobro poredjenje, iako ja mislim da  je  u svakom odnosu tako. Od malog “huligana” se moras stititi tako sto ces postaviti granicu i dati do znanja dokle se moze. Kad se predje crta moras biti konsekventan i pustiti ga da osjeti posljedice. Dijete koje u srzi nije huligan ne divlja ni kod mlakog, a ni kod strogog nastavnika. “Divljak” uvijek ispipava teren, a prilika koliko ti dusa hoce, posebno danas. Zasto nekim roditeljima djeca smiju bacati predmete iznad glave, u naletu bijesa prevrtati sto, histerisati do besvijesti… a drugima bi to napravili jednom? Tako je otprilike i sa uredjenim i neuredjenim drustvom. Negdje ga odmah kazne i pokazu mu ko je jaci, negdje ga pustaju do inemoglosti dok ne zagorca zivot i sebi i drugima. Plasim se da ce nam u svakom sistemu i ispod svakog podneblja vremenom biti samo gore. Nemamo podlogu i nismo istrajni u postavljanju granice. Posebno prema malim kucnim “huliganicicima” kod kojih se uvijek za nesto iskupljujemo.
    S uzivanjem sam procitala tekst i zamislila se, a onda sam po redu i zakonu, kako i treba procitala prvo komentar ptice-selice i oplakala… :)  :)  :)  :)  :)
    Iz tog razloga odoh sad na Ze-online, da kazem “onim hajvanima” da se na Cyber Bosanci nalazi odlican tekst za komentarisanje. Nisam vam ja nicija kutija!  ;)

  8. Danas sam se sigurno vratio na ovaj tekst vise nego i na jedan tekst napisan na internetu, tema je dobra da boli glava, jedino mi zao sto Mediha oplaka, moram reci da je prije  ”u ona vremena” ”vlast” bila u kuci vise prisutna nego na ulici.Kao sto kaze Mediha nisi smio u kuci biti hadzija, jer se znalo koje u kuci bio glavni. @Mediha, nemoj nas molimte ”odavati”, na ZO su stalno prisutni ‘naki kontrasi…..

  9. mislite da ljudi sa ZO ne citaju i bosanku.Pa sve je pocelo od nje i Blentovena samo sto su se udruzili u Zo.Na tekst nemam nista dodati slazem se  u potpunosti a kako bi ja rijesio problem ne bih iznjeo,jer ne bi bio ni za citanje a kamoli da ga neko pokusa provesti u djelo.Pozdrav

  10. @Mediha: Slazem se. A i  ja se bojim da ce stalno biti samo gore jer niko ne radi na tome.
    @ptica-selica i miro: prilicno se razlikuje publika na ZO i ovdje.Tamo su samo oni sto ih zanima Zenica i nista vise :)

  11. Naša država je čisto rasulo, a samim mladima se niko ne posvećuje. Najlakše je nekoga nazvati huliganom i misliti da je tu problem rešen. Problemi se rešavaju na drugačiji način. Ako već mladi zaboravljaju na zdrav život i sport, treba obnoviti nekadašnje radne akcije, ekološke škole i svega što je bilo. Uz druženje, r…ad postaje igra, stiču se prijateljstva i što je najvažnije radne navike i uče korisne stvari. U moje vreme nisam smela da žvaćem žvaku na času, šetam se po učionici i sl. Sada se sve promenilo. Deca od samog polaska u školu znaju koja su im prava, a “koje su im obaveze” to ih niko ne uči. Slobodni su da rade šta požele a nastavnici i učitelji su nemoćni u toj situaciji. Doduše, ima i onih koji su nezainteresovani jer im je tako lakše. Pustiš dete da radi šta hoće i kako bi stara izreka rekla “lakše konju bez samara”. Šta se onda dešava, vaspitanje, učenje, jednom rečju kompletna briga, vaspitanje i učenje prepušteno je roditeljima. A da li su roditelji u stanju da sve postignu u ovoj “ludoj” državi kada se svi trude da zarade za bi preživeli i deci obezbedili bar ono najosnovnije. Ako se ovako nastavi huligana ili “huligana” biće sve više i više.

  12. sto se tice Bosanskog ‘huliganstva’ upravo sam na BHFanaticos.com prositao interesantan tekst na ovu temu,vrijedi procitati. I sam sam do juce isao na tekme reprezentacije najvise iz vida patriotizma (kako god to nekome cudno zvucalo). Sami sebe treba da zapitamo da li sam npr. navijac ili huligan tj. da li sam vjernik ili pristalica vjere. Vidite li razliku?
    U mladosti sam pravio ‘zijane’ kako napolju tako i u skoli, ali NIKAD prema ucitelji(ca)ma/profesori(ca)ma. Postivam ih i dan danas i mogu ih u oci pogledati. Strogo sam odgojen,bilo je i batina cak i od strane uciteljica (da, dobro ste procitali  uciteljica!).Vecinom moja krivica.
    Nasoj djeci treba biti objasnjeno sta su pogrijesili i sta ce biti konsekvecije. Bojim se da da po ono mstarom: dok se ne opeces….
    ALI sve dok omladina nema posla bit ce i nezadovoljstva koja ce se ispoljavati na ‘huliganski’ nacin. I sa ovimse vracamo na pocetak,jer akose zapitas ko je kriv sto je ‘onaj’ izabran za ‘onu’ stolicu….
    Idemo dalje, borba do groba!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X