Kako se to koristi internet? – 7. lekcija

Internet je jednostavan za korištenje. Ako vam to djeluje kao vrlo komplikovana stvar pogledajte koliko je djece među korisnicima. Vrlo često ne znaju ni sva slova ali bez problema se snađu u ovom, na prvi pogled komplikovanom svijetu.

Za korištenje interneta se najčešće koristi računar – kompjuter. Da li će to biti desktop ili laptop stvar je ličnog izbora. Isto tako svako sam za sebe bira koga će koristiti za snabdijevanje internetom. Malo glupo zvuči ovaj izraz, znam. Ali da li ćete koristiti ADSL, kablovski internet ili (nadam se ipak ne) Dial-up najčešće zavisi od toga šta imamo u ponudi.

Ja se još uvijek živo sjećam kako je to nekad bilo kad smo se svi spajali putem Dial-up konekcije. Zauzet telefon je bio jedna od mana, a ona druga, po živce opasnija je bila ta što ste mogli popiti kafu dok se otvori neka stranica. Gledanje Youtube videa je bila misaona imenica. A nije bilo ni Facebooka.

Sada je sve mnogo brže i (koliko znam) malo je onih koji nemaju nikakvu mogućnost za priključak.

Osim računara internet se sve više koristi na mobilnim telefonima. Idealna stvar je ako imate mogućnost bežičnog pristupa (Wi-Fi), posebno ako je besplatan. Ako ne onda možete koristiti GPRS, EDGE i 3G mrežu. Ovo su više neki tehnički pojmovi koje se ni ja ne trudim shvatiti i naučiti. Dovoljno je znati da se oni naplaćuju i to preko vašeg telefonskog računa, tako da – pazite! Može se desiti da vam policajac donese račun na vrata ako pretjerate :)

Postoje smartphones, odnosno “pametni telefoni” (iPhone, HTC, BlackBerry i ostali) i oni su prilagođeni korištenju interneta. Međutim i ovi drugi telefoni mogu obaviti veliki broj osnovnih funkcija, posebno ako niste ovisni ili poslom isključivo vezani za internet. Konkretno i sama koristim najobičniji telefon i na njemu provjeravam mailove, Facebook i Twitter. Ako nemate pametni telefon morate samo malo više sami biti pametni :)

Korisnik ili onaj koji stvara sadržaj?
Kada počnete sa korištenjem vjerovatno ćete biti samo obični korisnik. Vjerovatno ćete prvo prelistavati web stranice, čitati šta su drugi napisali, potražiti neke informacije i sl. Nakon toga ćete otvoriti svoju email adresu na nekom od besplatnih servisa (Gmail, Yahoo, Hotmail). Lično preporučujem Gmail, koristim ga i vrlo sam zadovoljna. Još uvijek ste samo korisnik ;)

Sljedeći korak će vam vrlo vjerovatno biti otvaranje Facebook profila. Registrovaćete se tamo, postaviti svoju profil sliku, povezati se sa prijateljima koje znate i – napisati status o tome šta mislite ili radite. Zapamtite ovaj momenat – pisanjem prvog statusa, najbanalnije javne rečenice koju mogu vidjeti svi vaši prijatelji postajete neko ko stvara sadržaj. Postavljanjem slika na Facebooku, prenošenjem nekih zanimljivih linkova na vijesti vaše aktivnosti rastu, a vi postajete vidljiviji.

Zvuči strašno, ali nije. Ovo sam napisala ovako da biste što prije postali svjesni činjenice da je svaka vaša aktivnost na internetu skoro ista izlasku na ulicu. Kada napišete status u kojem kritikujete nekog morate računati da je to skoro isto kao da toj osobi lično u lice kažete svoje mišljenje. Ako ne baš toj osobi a onda najdalje njenom prijatelju ili prijateljici. To što gledate u ekran i tipkate po tastaturi pa se vaše riječi ne “čuju” odmah ne znači da se neće čuti za dan, dva. Ili za sat vremena. A što je još važnije – stvari koje napišete na internetu najčešće tamo i ostanu, a vrlo ih je teško maknuti da se ne vide.

U jednom od početnih tekstova sam pisala o slikama koje se stavljaju na Facebook. Stavite svoje slike u kupaćem kostimu i to vam je kao da ste se pred svim svojim prijateljima pojavili u kupaćem. Ok, reći ćete, ništa strašno, to su moji prijatelji. Ali šta ako ih imate 800 i ne znate sve? Da li biste se pred svima njima pojavili baš u tom izdanju?

Što se tiče bilo kojih drugih društvenih mreža, blogova, foruma i sličnih stranica pravila su ista. Sve što napišete ostaje tamo, čak i ako ste anonimni ne znači da se ne može doći do vas. To je javno i stalno, zato pazite.

Anonimnost na internetu
Danica Radišić je po meni dala najbolje objašnjenje ove pojave. Rekla je (parafraziram) “Kada bi vas neko pitao šta želite da budete u životu da li bi neko od vas rekao da želi biti NIKO?”

Vjerovatno ne bi, niko ne želi biti niko. Ali kada pišete bez svog identiteta, makar se radilo samo o komentarima na nekom blogu i ostanete anonimni upravo postajete NIKO. To je moj lični stav koji ima svoje protivnike, naravno. Oni najčešće kažu da im anonimnost omogućava da kažu šta hoće a da ih se ne gleda kroz to ko su. Lično uvijek više držim do toga KO mi govori pa tek onda ŠTA tako da kod mene odmah imaju minus, ogroman.

Da ne idem od teme – ako ste ozbiljni i koristite internet zbog posla ili lične promocije onda anonimnost ili lažni nadimci nikako ne treba da budu vaš izbor. Ako nemate loše namjere onda nemate razloga ni da se skrivate. To je pravilo po kojem i sama procjenjujem ljude na internetu, a znam da imam veliki broj istomišljenika.

Autorska prava
Ovo je jedan od velikih problema sa kojim se susreće svaki korisnik interneta koji stvara bilo šta – od tekstova, fotografija ili nekog drugog sadržaja. Po zakonu je zabranjeno uzmati tuđe radove bez pitanja, prenositi ih na svoje stranice, koristiti u bilo koje svrhe. Na prostoru Balkana ovaj zakon najčešće predstavlja mrtvo slovo na papiru i skoro je nemoguće zaštititi svoja autorska djela.

Zbog toga korisnici interneta u velikoj mjeri koriste Creative Commons licencu. Sve što je objavljeno pod ovom licencom u najvećem broju slučajeva možete dalje koristiti ali pod uslovom da se naznači ko je autor tih djela. To bi u najkraćem bilo pojašnjenje ove licence.

Postoje drugi načini za zaštitu autorskih prava. Najefikasniji način jeste taj da sa svojim radovima postanete prepoznatljivi i da vas veliko broj korisnika interneta zapamti. Ako se desi da vam neko “ukrade” nešto od radova internet zajednica će ga izopćiti, popljuvati, razglasiti na sve strane da je osoba koja vas je pokrala lopov. A nakon toga će ga nastaviti čitati samo sporedni likovi.

U svakom slučaju trenutno je internet jedini medij koji raste i čiji broj korisnika raste. Vrlo je živ, tu se stalno nešto dešava. Najaktuelniji je, a njegovi korisnici su posvuda. Oslušnite oko sebe, obratite pažnju na ljude koji pričaju oko vas – garantovano ćete vrlo brzo čuti da ga neko spominje.

******************************************************************
Ovo je bio 8. dio a sedma lekcija priručnika “Internet za početnike u 13 lekcija” koji pišem.
– Uvod možete pročitati ovdje – Internet za početnike u 13 lekcija – Uvod
– Prvu lekciju možete naći ovdje – Šta je internet? – 1. lekcija
– Druga lekcija – Zašto početi koristiti internet? – 2. lekcija
– Treća lekcija – Zašto je važno koristiti internet u poslu? – 3. lekcija
– Četvrta lekcija – Lični imidž i internet – 4. lekcija
– Peta lekcija – Prvi koraci u korištenju interneta za običnu osobu – 5. lekcija
– Šesta lekcija – Kako koristiti internet za svoju malu radnju – 6. lekcija

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X