Autor: Hana Kazazović

Prije par dana sam završila sa čitanjem knjige “The Happiness Project” i moram priznati da je na mene ostavila veći utisak nego što sam u početku mislila da će. Knjigu je napisala Gretchen Rubin čiji sam blog pratila, pa me to i dovelo do knjige.

Šta je u stvari taj “projekat sreća”? Gretchen je odlučila čitavu godinu posvetiti radu i trudu sa ciljem da bude sretnija. Za svaki mjesec je odredila jednu oblast na kojoj će raditi, postavila specifične zadatke unutar toga i onda pratila kako će se svaka od tih oblasti razvijati i da li će to njoj pomoći da bude sretnija.

U početku mi je kompletna zamisao zvučala bezveze. Razmišljala sam ‘šta sad ona ima tu da forsira sreću, sretan si ili nisi, valjda znaš šta te usrećuje i kao da to možeš povećati svjesno’. Međutim, odlučila sam da ne poslušam taj svoj unutrašnji glas i da iščitam knjigu do kraja. I iskreno, malo mi sad fali da i sama pokrenem tako neki projekat sreće :D

Posebno mi se svidjela formula sreće do koje je Gretchen došla tokom projekta:

“Da bi bio sretan potrebno je da razmišljaš o tome šta čini da se osjećaš dobro, šta čini da se osjećaš loše ili da se ne osjećaš ispravno, i sve to u atmosferi rasta”.

Kroz knjigu se ona često dotiče ove formule jer je važna. Ne možemo biti sretni ukoliko ne znamo šta nas usrećuje, zar ne? Ali isto tako je važno znati šta je ono što nas čini nesretnim, jer tako možemo raditi na tome da takve situacije izbjegnemo ili bar umanjimo.

Osjećati se ispravno znači biti u skladu sa svojim principima i stavovima. Tu sam je jako dobro razumjela jer sam prilično davno shvatila da na primjer ja ne bih mogla ni po koju cijenu i ni za kakve pare biti dio nečega sa čim se dijelim iste stavove. Zato me i nema u politici :))

Atmosfera rasta? Itekako važna, bar onima koji stalno rade na tome da budu bolji i da svaki dan nešto nauče ili napreduju. I ne samo to – svaki čovjek se osjeća bolje kada ide naprijed u bilo kom pogledu.

Tu se krije odgovor na pitanje iz razgovora kojem sam nedavno prisustvovala. Pitanje je bilo – zašto ljudi na primjer trče polumaratone ili maratone? Šta ih tu privlači? Rast, odnosno mogućnost da pratiš svoj napredak je ono što ljudima daje motivaciju. Kreneš sa trčanjem na primjer i jedva istrčiš 200 m a da ne završiš u hitnoj. Svaki dan povećavaš razdaljinu i nekako doguraš do 5 km. Ko ne bi probao može li dalje? Ko ne bi bio sretan kad dostigne 22 km, sjetivši se gdje je bio na početku.

Zato svako od nas treba da nađe nešto u čemu će rasti, što će osvajati mic po mic, da bi se osjećao sretnijim i ispunjenijim. Po mogućnosti nešto što nije video igrica, mada i tu imamo isti princip :D

Gretchen je svoj život podijelila u 12 oblasti. Neke od njih su bile “roditeljstvo”, “prijateljstvo”, “posao i novac”, “brak”, “zabava”… Svakoj se posvetila i našla modele i principe koji su joj pomogli da napreduje. Na primjer, kada se fokusirala na roditeljstvo, posmatrala je šta je ono što je nervira, šta može popraviti da bi njene kćerke imale više zabave, bile vedrije i sretnije, jer je sve to povećavalo i njenu sreću. U mjesecu u kojem joj je bio fokus zabava trudila se naći nešto što će joj zaista biti zabavno, jer tu oblast u svom životu inače nije njegovala. Meni je zanimljivo njeno rješenje jer je tada pokrenula klub čitalaca dječijih knjiga i tako objedinila svoju strast prema čitanju takve literature i druženje sa ljudima koji je takođe imaju.

U cijeloj knjizi sam našla dosta sitnih fazona koji su me natjerali da počnem razmišljati o tome da li bih ja mogla tako nešto primijeniti kod sebe, odnosno kako unaprijediti nešto u svom životu.

Biti sretan je poenta življenja. I biti sretan za svakog od nas znači različito. Svakog od nas različite stvari čine srećnim i ja vjerujem da možemo raditi na tome da taj osjećaj sreće povećamo.

Nisam još uvijek donijela odluku da sama pokrenem ovakav projekat, ali ako to uradim, sigurno ću o tome pisati na blogu. Do tada, ako vam se ova tema čini zanimljivom možete baciti pogled na njen blog, ili eventualno pročitati knjigu čiji je puni naziv – The Happiness Project: Or, Why I Spent a Year Trying to Sing in the Morning, Clean My Closets, Fight Right, Read Aristotle, and Generally Have More Fun.