Autor: Hana Kazazović
Nedavno mi zvoni neko na vrata. Muž izađe i vraća se sa velikom žutom kovertom. Kaže stiglo za mene nešto iz Amerike.
‘Šta je moglo stići’, pitam se u sebi dok nestrpljivo kidam omot. ‘Nisam ništa ni kupovala ni naručivala, ne očekujem ništa’.
Otvorim konačno i iz paketića ispade knjiga “The Happinnes of Pursuit” Chrisa Guillebeauea. Tek sam tu zbunjena, jer jesam imala u planu da knjigu kupim kada izađe, ali još nije bila zvanično izašla ni puštena u prodaju. Dok me polako hvata panika jer već počinjem misliti o tome kako sam poludila, uzmem papir koji je stigao uz knjigu i pročitavši ga saznam o čemu je riječ. Odnosno u prevodu saznam kako se tamo negdje radi biznis.
Naime, čitam Chrisov blog AONC i na njemu sam pročitala obavijest za knjigu te poziv da se prijavimo i postanemo neka vrsta grupe za podršku knjizi. Unijela sam svoje podatke, adresu i elektronsku i fizičku, jer sam željela dobiti informaciju o tome da je knjiga puštena u prodaju čim se to desi. Zahvaljujući tome sam dobila primjerak knjige koji nije za prodaju nego je to testna verzija, da bih je mogla pročitati i podržati na dan izlaska blog postom, ocjenom na Amazonu ili tvitovima.
Trebam li reći da sam ostala bez teksta? Naime, knjigu su dobili svi koji su se prijavili u toj grupi za podršku i svi će na svoj način vjerovatno doprinijeti ako budu željeli, jer ništa od svega toga nije obavezno.
A sad ono najvažnije – o knjizi – kakva je i kako mi se svidjela?
Cijelo vrijeme čitanja knjige ja imam problem da kvalitetno prevedem sintagmu “Find the Quest” koja je osnova knjige. U suštini se radi o pronalaženju i ispunjenju nekog svog velikog sna, odnosno misije.
Autor knjige je lično ispunio svoj cilj, a to je da posjeti svaku zemlju na planeti, njih 193. Takođe je upoznao mnogo ljudi koji takođe ispunjavaju ili su ispunili svoje misije i ciljeve. O tome je napisao ovu knjigu koja bi u suštini mogla biti nešto kao vodič svima onima koji takođe žele pronaći svoju misiju i ostvariti je.
Kroz primjere Chris razrađuje sve probleme sa kojima se možete sresti tokom tog procesa, te daje mnoštvo savjeta iz svog i iskustava drugih koji su prošli kroz taj proces.
Knjiga je vrlo inspirativna. Ako vam se ikad u životu desilo da razmišljate o nekoj svojoj želji, ma koliko ona izgledala blesava svima pa možda čak i vama, ova knjiga će vam pomoći da shvatite da tu nema ništa neobično i da niste sami na planeti. Mnogo je ljudi koji su se osjećali isto i koji su ipak krenuli i pokušali ispuniti svoj cilj.
U knjizi ćete pročitati o djevojci koja je ostala bez posla i umjesto da zbog toga očajava odlučila krenuti na put rutom 66 i dokumentovati ga mnoštvom fotografija. Pročitaćete o momku koji je iz protesta prema naftnoj industriji odlučio prestati koristiti prevozna sredstva, a nešto kasnije i govoriti, pa je preko 20 godina svuda išao pješke i ćutao. Čitaćete i o momku koji je odlučio prepješačiti Tursku, sve do granice sa Iranom, te o djevojci koja je nakon neuspjelih veza odlučila izaći sa 50 momaka iz 50 američkih država. Čitaćete i o ženi koja je kuhala jela iz svih država na svijetu, abecednim redom, da bi proširila svoje vidike i obogatila svoju kuhinju. I još o mnogima koji su poslušali neki svoj unutrašnji glas i želju i krenuli za njom.
Ono što je meni bilo zanimljivo je čitati o njjhovim utiscima i iskustvima u svom ličnom razvoju tokom i nakon ispunjenja njihovih ciljeva. Da, definitivno mi fali prevod za “quest” jer to nije cilj u klasičnom obliku :/ Chris je to opisao rekavši da se osjeća kao da je lično prešao na viši nivo svoje ličnosti, odnosno kao da se apgrejdovao na novu verziju svog ličnog softvera.
Svi koji su imali neku svoju misiju i ostvarili je kažu da im je ona pomogla u velikoj izgradnji samopouzdanja i da je to nemjerljiva korist zbog koje se sve isplatilo. A osnovna karakteristika njihovih misija jeste da su krenuli da ih rade zbog sebe i svog ličnog zadovoljstva, čak i onda kad nisu nailazili na razumijevanje od strane njihovih najbližih.
Lično nemam nešto što mi ne da mira i što žarko želim ispuniti, toliko da sve ostavim i krenem u to, ali mi je bilo zanimljivo čitati o iskustvima drugih. Knjiga je veoma zanimljivo napisana jer Chris inače ima stil pisanja koji se meni sviđa, tako da sam uživala.
Dok sam čitala nju, kod Dare sam čitala i putopise momaka koji su krenuli biciklom od Gradiške do Barcelone. To je klasični primjer misije o kakvoj govori Chrisova knjiga i bilo mi je jako drago čitati o domaćem primjeru. Drugi takav domaći primjer je Snežana Radojičić koja je proputovala svijet na biciklu. Zahvaljujući ponovo Dari imam od neki dan i njenu knjigu i jedva čekam da je pročitam :D
Ima vjerovatno još takvih primjera oko nas, samo možda na obraćamo pažnju ili ne znamo. Ali takvim ljudima treba odati priznanje na upornosti i požrtvovanosti, te svakako petlji da urade ono što žele, ma kako šašavo izgledalo drugima.
A ako neko od vas ima tako neku misao u glavi i još uvijek nema hrabrosti da je ostvari preporučujem knjigu “The Happiness of Pursuit: Finding the Quest That Will Bring Purpose to Your Life”. Ona bi vas, ako ništa drugo, mogla uvjeriti u to da niste sami i da zbog svojih želja uopšte niste čudni.
Nemoj, molim te, više da ištaviše preporučuješ jer ne znam kad ću to sve stići pročitati. :)
Hahahahaha, polako, dug život :D