Autor: Hana Kazazović, Foto – Mame HNK / Studio Flash Neum

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 64. koje imate priliku čuti su Mame HNK Neum iz Neuma.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

O onome što su napravile sam čitala u medijima pa me to potaklo da ih kontaktiram i upoznam. Međutim, pričati s njima i iz prve ruke čuti o tome kako se rodila ideja i kako je u roku od 7 dana realizovana je bila privilegija na kojoj sam zaista zahvalna. Tu kafu ću pamtiti dok sam živa. Naime, Mame HNK Neum su u martu ove godine došle na ideju da odigraju humanitarnu utakmicu. Poznavale su se jer sve svoje sinove dovode na treninge i prate na utakmicama. Tako su i zavoljele nogomet i to ih je i potaklo da to upravo bude nogomet.

Njih 30 potpuno različitih žena se organizovalo i za 7 dana, nakon 2 treninga odigralo utakmicu koja je završena neriješeno – dva penala zbog igranja rukom. Pričale su mi kako je tih 7 dana bilo ispunjeno smijehom i suzama – ali od smijeha. Jer, uglavnom nijedna od njih se ne bavi sportom, a neke čak nisu imale ni patike, pa su treninge odradile u štiklama ili cipelama s punom petom. Smijala sam se dok su mi prepričavale kako su se muževi sludili u tih 7 dana jer su napravile chat na Facebook Messengeru, pa su svima notifikacije zvrčale 24 sata.

Pričale su mi kako su ih došli podržati i gledati svi – od djece koja su na poluvremenu skandirala “Mama, mi smo gladni”, do svekrva s natpisima podrške, te svih susjeda, poznanika i onih koji su u njihovom organizovanju prepoznali tu iskrenu želju da se napravi nešto drugačije i nešto za drugog.

Pričale su mi kako su se iznenadile veličinom gola i kako su tokom utakmice morale suigračicu vraćati jer je s loptom krenula na vlastiti gol :D I kako su slučajno spomenule kolače pa su onda za publiku pravile i kolače koje su na poluvremenu dijelila njihova djeca.

I kako im je najveći problem u stvari bio to što su zbog stalnog smijeha gubile kondiciju potrebnu za trčanje. I kako su umalo sludile trenera koji ih je trebao trenirati dok njih 30 priča u isto vrijeme :D

I kako su muževi i djeca bili ponosni. Doduše, kažu da su starija djeca u početku bila sumnjičava, ponos je stigao nakon utakmice.

Ono što je njima najznačajnije je činjenica da su sve različite, od godina do interesovanja, ali ih je ova ideja i želja da se napravi nešto ujedinila i sve te razlike su ostavljene negdje po strani. Skupile su i sredstva koja koriste da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. A najbolje od svega je što se u njima probudila volja da nastave sa svojim aktivnostima, jer su shvatile da mogu puno i da su zajedno jake i sposobne za napraviti mala čuda. Zbog toga organizuju udrugu koja će vjerujem uraditi puno dobrih stvari za Neum, da im svima bude bolje.

Na pitanje koje su mi postavile nekoliko puta – zašto su mi zanimljive za predstavljanje evo da odgovorim i ovako – zato što su najbolji dokaz koliko malo je potrebno da se napravi super stvar, samo kad se radi srcem. A to je suština onog što pokušavam stalno promovisati i pokazivati i neizmjerno sam sretna što sam ih imala priliku upoznati.

One su: Andrijana Pijević, Višnja Krmek, Dražena Previšić, Danijela Sentić, Irena Katić, Marijana Buntić, Snežana Putica, Marina Vujnović, Senka Previšić, Anka Raguž, Ankica Maslać, Anita Krmek, Mara Marić, Marijana Bulić, Kristina Njavro, Marija Lovrić, Violeta Jogunica, Sanja Đevenica, Danijela Butigan, Matilda Mustapić, Gordana Krešić, Monika Vuletić, Zrinka Matić, Katarina Leženić, Marijana Glavinić, Angelina Bačić, Božana Butigan i Marija Pavić Krmek.

Organizovale ste utakmicu humanitarnog karaktera. Možete mi reći kako je uopšte došlo do te ideje da napravite nešto takvo?

Ideja se rodila na treninzima naše djece, kroz razgovor da bi i mame mogle nešto učiniti. To se čisto sazvalo “Hajmo popit kavu, šta možemo napraviti, kako možemo napraviti”, nevjerica hoćemo li uspjeti. Međutim, zaista se odazvao veliki broj mama – 30 žena na jednom mjestu. Utakmica je za kratak period dogovorena, odigrana, veliki broj gledatelja, podržala nas naša djeca, muževi, rodbina, roditelji, građani… što nismo iskreno baš očekivali da će tako biti ali zaista je bilo predivno. Skupila su se neka određena sredstva za šta nismo očekivali ni to jer nekako je bilo kao ono “Gdje ćemo mi, kako ćemo mi, šta ćemo”, ali evo iskreno, srce nam je puno.

Vi ste vrlo ozbiljno pristupile utakmici, imale ste i treninge i podršku trenera?

Od strane trenera je bila velika podrška. On je od početka vjerovao da to može tako ispasti super. Treninzi su bili tjedan dana prije toga jer kažem vam, ne znam sad točno ali mislim da je sve u 7 dana bilo, od ideje do realizacije. Mame prvi put u tenisicama, ne u kopačkama. Prvi put s loptom. Daleko od toga da ne gledamo i da ne pratimo djecu, ali niti jedna nije igrala mislim do sada.

Kakve su bile reakcije djece?

Manji uzrast djece je bio oduševljen. Ovi u pubertetu su se bojali da ih mame ne osramote ali nisu. Djeca su bila zaista oduševljena. Taj dan su bila u klupskim dresovima, navijali su za mame, ponosni su bili na mame. Mislim da ih nismo osramotili, da su bili zaista sretni.

Neće imati ništa protiv da ponovite utakmicu?

Ne, ja mislim da oni čekaju.

U planu vam je da nastavite da djelujete humanitarno, da se aktivirate malo više?

Jeste. U planu nam je da osnujemo udrugu koja će biti isključivo humanitarnog karaktera. Neum je malo mjesto. Ne kažemo mi da možda sad idemo pomagati samo nekome ko je u Neumu. Ima i ovdje socijalno ugroženih i starijih i mlađih obitelji. Zaista ćemo pokušati pomoći na bilo kakav način kakav budemo u mogućnosti prvo našim sugrađanima. A naravno tu smo i za pomoć za bilo koga drugog kome je pomoć potrebna. Istinski, daćemo sve od sebe.

U principu nećete igrati samo fudbal, biće tu i drugih aktivnosti?

U planu su i druge aktivnosti. Ja sad ne bih otkrivala, neka ostanu to male tajne. Imamo u planu nešto. Prvi nam je korak da se osnuje udruga i da zaista ozbiljno to sve izgleda. A onda, ide sada i Božić, Nova godina, valjda će se još nešto desiti prije baš zime.