Autor: Hana Kazazović
Roman “Mi” autora Dejvida Nikolsa je štivo koje me zabavilo čitajući, ali me ujedno i potaklo da razmišljam o ljudima, odnosima i vezama. Odnosno o svemu onome što nas privuče nekoj osobi, te o životu koji često ne ispadne onako kako smo mislili da će ispasti.
Ukratko o radnji knjige – Daglas Pitersen i njegova žena Koni su u suštini dvije potpuno različite osobe. Ta različitost ih nije spriječila da se zaljube jedno u drugo te da dobiju sina Albija, i da žive naizgled srećnim životom. Da je u pitanju ‘naizgled’ postaje jasno nakon što Koni objavi kako će u braku ostati samo dok Albi ne krene na fakultet.
I tu Daglas počinje svoju borbu za spas braka organizujući njihovo zajedničko putovanje sa ciljem da ožive svoju vezu i da je spase.
Neću vam reći šta će se desiti i koliko će im to sve poći za rukom. Neću jer je upravo to ono što je meni čitanje ove knjige učinilo zanimljivijim. Naravno da sam imala svoje mišljenje, da sam navijala za određenu vrstu raspleta, mada ovo uopšte nije knjiga u kojoj je bitno to kako će na kraju završiti njihova veza.
Ovo je knjiga u kojoj se prepliću dileme i razmišljanja o odgoju djece, o odnosima partnera u vezi, o tome ko koliko i kako doprinosti opstanku te veze. Ovo je knjiga u kojoj ćete sigurno prepoznati obrasce ponašanja koje vidite oko sebe, a možda čak i svoje. I moguće da ćete ih sagledati u nekom novom svjetlu, te ćete odlučiti da ih promijenite, da ne biste došli u Daglasovu situaciju, da vas vaša Koni jednog dana obavijesti kako vam je vezi istekao rok trajanja a da vi to niste ni primijetili.
Meni je posebno bilo zanimljvo čitati o Daglasovom odnosu sa sinom, koji u suštini škripi svo vrijeme i koji on bezuspješno pokušava popraviti. Dobro, otkriću vam da će na kraju naći način da se poveže sa sinom, onako kako nije nikad za cijelih 15-ak godina uspio. I to mi je bio prilično inspirativan dio.
Knjiga ima 440 strana, ali ćete ih vjerovatno iščitati u komadu, jer je pisana pitko i zanimljivo i zabavna je. Navodno je Dejvid Nikols već imao bestseler „Jedan dan“ koji nisam čitala, ali koji bih voljela pročitati nakon ove knjige, jer mi se sviđa njegov način pisanja. A nekako mi se čini da nema bolje preporuke za pisca od te kad nakon jedne njegove knjige poželiš pročitati još neku.
Naravno, neko od vas ima priliku da jedan primjerak dobije od mene na poklon. Potrebno je samo da napišete komentar ispod teksta.
Komentare pišite ispod ovog teksta do nedjelje (13.12.) u 12 sati. Ja ću na osnovu komentara odabrati osobu kojoj ću knjigu poslati (a možda bude sreće i lično uručiti).
Za sve ostale koje zanima knjiga – Lagunine knjige se mogu kupiti u knjižarama Kultura u Banja Luci, Tuzli i Sarajevu. Takođe, knjige mogu da se kupe i preko sajtova www.laguna.rs i www.delfi.rs
“Jedan dan” pod obavezno! Pogledala sam i film i to mi je jedan od najdražih ljubavnih (a opet ne ljigavo-patetično-istih) filmova ikada. Zaista vrijedna čitanja. Od tada se “mečim” da uzmem još koju njegovu u ruke, a ova me odavno doziva jer je srećem svuda na policama. A s obzirom da se pokazalo da nam je ukus sličan – sad je pogotovo želim pročitati.
Zato što ću ja uskoro postati “mi”. A i zato što sam samo jednom nešto osvojila, i to čovječe ne ljuti se kad sam imala 7 godina i riješila osmosmerku :D
hahaha. dobar ti štos, baš me zanima hocu li dobiti knjigu na poklon. ali tekst ti je kao i uvek odličan.
bok.
idem čekat poštara.
Imam jednu osobu kojoj bi ova knjiga otvorila oči i puno više pomogla nego savjeti ljudi koji žive “sretne” živote. Ne bi bilo prvi put da knjiga promijeni nečiji život i pogled na određene stvari. Ne mogu joj dati pravi savjet ali volila bih ovu knjigu pokloniti toj osobi za Božić (svakako sam u potrazi za nekom jer voli čitati) jer mislim da će joj pomoći u donošenju nekih odluka :-)
MI nije jednako Ja – naslov je ovo jedne zbirke poezije mog dobrog prijatelja. Da bi bilo MI potrebno je da bude(m) Ja. Dva Ja koja uistinu jesu tek onda to MI vrijedi, ali zaista vrijedi.
Hvala, Hana, na preporuci!
Podsetilo me i na moje roditelje i na različitosti mog, novopečenog, supruga i mene, nade da nećemo tako jednom “spašavati” brak…a bilo bi tu još zainteresovanih čitateljki/a kojima bih mogla pokloniti (dalje) knjigu. Ako me ti ne odabereš, kupiću je za Noć Knjige, a ako budem srećna dobitnica, kupiću neku dečiju tada i poslati je na dečje odeljenje onkologije u bolnici, uz neke polovne, koje već nameravam poslati. Hvala na preporuci, svakako!
Draga Hana,
Svakako si me zainteresovala svojim komentarom vezanim za knjigu i prepoznala sam NAS… Nas dvoje, različitih karaktera i temperamenata, zaljubljeni više od 25 godina… JA, koja konstantno imam potrebu da “osvježi” brak, i ON, koji je (prividno?)zadovoljan, tip kojem uvijek sve štima, i nikad se ninašta nežali i nebuni… Jedva čekam knjigu da pročitam!
Mi više nismo MI, vec samo cerka i ja. Ni jednu od knjiga koje si do sada preporucivala nisam procitala i prosto me sramota. Ovu bih voljela dobiti jer me baš zanima kako funkcionisu, a i zbog toga što me praznici vec neko vrijeme cine tužnom… Volim poklone ali ih ne dobijam, dijete mi malo pa dok poraste. A treba mi sitnica koja ce me obradovati.
Ovaj put knjiga ide Brankici :)
Svima ostalim najava da ću uskoro dijeliti nove knjige :)
sad bih ja da se ljutim, ali neću!! samo pitam,sta je bilo presudno da brankica osvoji knjigu.
eto, mene neće ni knjiga. bas nemam srece. a onda mi kažu, mnogo srece drugi pat. ma nemoj.
Iskreno – presudno je bilo to što znam da Brankica uskoro treba da uskoro postane mama, a kako je već par puta komentarisala za knjigu, ovo mi je bio momenat u kojem sam željela da je obradujem bar ovako :)
Hana, ma šalim se ja. Sve je ok. nisam se ja naljutio. daleko od toga. to je bila samo igra rečima. A Brankci želim sve naj.
:) Hvala
opet ja, preporuka Brankici da pronadje knjigu Oriane Falači ” Pisma mom nerodjenom detetu”, sjajna knjiga.