Moje prvo putovanje u inostranstvo – dan 1.

Autor: Hana Kazazović

Razmišljala sam kako da što više utisaka sa mog putovanja u Ameriku zabilježim i čini mi se da je pisanje na blogu možda najbolji način jer će ostati trajno, a ima i puno ljudi koje zanima kako mi je. Ovo pišem u 7 ujutro dok je u BiH 1 popodne i proživljavam i svoj prvi ‘jat lag’.

Ali da krenem redom :)

Moj drugi let avionom u životu je takodje zanimljivo iskustvo. Sarajevo – Beč, uzlijetanje i slijetanje tokom kojih sam ponovo razmišljala kako čovjek ipak nije tica i što to meni sve u životu treba. Pa onda žurba po terminalu u Beču, hiljade ljudi i mi koji nismo nešto iskusni, a posebno ja kojoj je taj aerodrom u Beču prvi korak van teritorije bivše države :D “Eto, iskoračih iz tebe, bivša Jugoslavijo”, mislila sam, ali zaboravih da to nekako zabilježim, taj moj prvi korak u ovih skoro 40 godina.

Onda let preko oceana i gledanje na onom ekranu gdje smo. Austrian Airlines, zbog vas sam zažalila što sam od one 4 godine učenja njemačkog zapamtila samo ono ‘auf wiedersehen’ koje sam nesebično iskoristila izlazeći iz aviona i u Beču i kasnije u Washingtonu ?. Zažalila rekoh jer uvijek prvo sve pričaju na njemačkom pa smo kontali baš ako dodje do kakve frke i oni budu davali uputstva, dok predju na engleski već se ko zna šta može desiti ? Ali srećom, sve je prošlo ok koliko jedan let od 10 i po sati može biti ok.


Naime, da izvinete, ja sam se sjebala k’o da sam sama vozila i još uz to išla pkeške. Nakon sat leta me sve bolilo i o spavanju bilo kakvom nije bilo šanse, mada su ljudi oko mene uredno spavali. Marta i Slobo su popili još neke tablete za spavanje koje je ona uzela od mame i nisu takodje zaspali ni sekund. Tablete izgleda ne rade ? Ja sam gledala onaj film kad David Beckham igra 7 utakmica za 10 dana na 7 kontinenata i malo se tješila vidjevši koliko on leti u tih 10 dana. Mislim realno, sad bih orden dodijelila svima iz Australije što lete u BiH ikad, a posebno onima koji to rade svake godine.



Ali dobro, možda vremenom postane lakše ili navikneš ili nadješ tablete koje rade pa spavaš ?

Dolazak u Wahington i gužva na aerodromu prilikom koje sve funkcioniše besprijekorno i red od čini mi se par hiljada ljudi ide brzo i bez frke i nervoze. Nešto na šta nisam navikla stvarno, pa sam bila posebno zbunjena jer sam očekivala da ćemo čekati do jutra a ono sve prošli za dva sata, od pasoške kontrole do izlaza. Ljubaznost službenika na pasoškoj kontroli, koji je sa zanimanjem pogledao papire o tome ko plaća moj put i boravak u SAD (a za one koji ne znaju – pozvana sam od strane Američke ambasade i State Department sve organizuje), nivo je koji bih evo sad odmah preslikala na cijeli svijet. I ne, nije on jedini, puno je tu bilo službenika i svi su takvi prosto standard koji očito svi moraju poštovati.

Hotel Palomar u ulici kakvu sam gledala na filmovima. I uopšte je sve nekako tako meni filmski kao da sam teleportom prebačena u neku od serija i sad sam tu neki gostujući lik. Sve gledam oko sebe i čekam kad ću iza ugla ugledati Oliviu Pope ?


Onda još jedna lekcija o standardima – kupili smo u prodavnici dva adaptera za američku utičnicu kojima je na polici pisalo da su 10,99 $. Na kasi se ispostavilo da su 25$ ali sam ja to platila zbunjeno i izašla. I onda nam pratiteljica kaže da to možemo fino vratiti – jer nam je skupo, pogriješili smo, ne svidja nam se, bilo šta. I fino – uzesmo ih i vratismo bez ikakvih problema. Još se oni nama izvinjavaju jer je stajao na pogrešnoj cijeni.

Pred kraj večeri, dok smo gazili neki 23 sat nespavanja u komadu, naletimo na protest povodom posljednjih tužnih i ružnih dogadjaja u Americi. Scena kao u filmu – policijska blokada ulice sa sve rotacijama i mi, naravno, odmah poletimo da vidimo šta je i slikamo i snimimo ?

Mama, ne brini, čuvamo se, nećemo u frku uletiti ?

Mada jeste, na momenat opet imaš osjećaj da gledaš film i da to ispred tebe nije stvrna scena. Ali policija je tu u obezbjedjenju, prati ih a oni samo pjevaju izvikuju parole i sve je mirno.


Jutros sam od 4:20 budna, čekala da svane da idem kupiti vodu i da se otvori Starbucks da popijem čaj. Jeste, ne pijem kafu ? Pa sam se smorila dak sam naručila jer tražiš čaj, pa onda 6 varijanti kakav ćeš. Pa onda kažeš a onda te pita “A koju veličinu / količinu. Pa uzela najmanju i evo drugi sat kako ga pijem, a onaj najveći je valjda cjelodnevni ?


Glavni utisak mi je da svi vodaju pse svuda, u hotelu, po radnjama, a ispred hotela je posuda sa vodom i hranom. I to mi je takva razlika u odnosu na nas i to takva da mi je došlo da ih grlim od dragosti. Drugi glavni utisak. Je srdačnost i ljubaznost čak i u 15 do 6 ujutro. Treći utisak – potrebna mi je koncentracija da zapamtim da ne znaju naš jezik jer se zamislim pa kažem nešto na našem jer nemam taj utisak da nisam kod kuće. I taj dio ne kontam, ali naslućujem da ima veze sa tim što te prosto niko ne gleda kao da si stranac i jednostavno toliko se osjećaš ugodno da zaboraviš da nisi kod kuće i da je ipak puno lakše ako im se obraćaš na engleskom.

Majke mi, u svim našim državama, čak i u Zenici kod kuće sam doživljavala da me gledaju kao da sam pala sa Marsa samo zbog frizure ili neke majice ili bilo čega trećeg. A ovdje prosto ne obraćaju pažnju kakav god da si i šta god da radiš i odmah na prvu ti ugodno. To je taj neki osjećaj o kojem su mi pričali svi ali nisam vjerovala dok nisam doživjela. E sad ne znam je li svuda tako ili je to možda karakteristika Washingtona.

Danas idemo u turistički obilazak i vjerujem da ću tek danas živjeti kao u serijama, da ne kažem filmu.

Eto malo još fotkica pa se čujemo sutra možda već. Halalite štamparske propuste, pišem kao svaki pravi bloger – sa telefona ?


Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?

20 comments

  1. Fotke prave, tekst super, baš mi je drago da pišeš odmah, radujem se sljedećem tekstu baš :) Ja takođe nisam nikad iskoračila iz bivše nam države JUge, i potpuno ti vjerujem na svim osjećajima koje opisuješ. Uživaj.

  2. Super pisanje i baš se radujem za tebe!
    A fora o čaju je pobjedila! Super se provedite, da bude ljepih uspomena!

  3. Ljubaznost i srdacnost ljudi nije karakteristicna samo za Washington, tako je u skoro celoj Americi. :)

    Zelim ti odlican provod, i puno pozdrava iz Texasa.

  4. Uzivajte, i odnesite nazad, u domovinu, bar mrvu uspomena na tu toleranciju koju ste osjetili. Nije sve sjajno, ne mozemo se praviti da jeste (budala ima svbugdje i svugdje uspiju da se nadju i organizuju) ali se mogu obuci kako hocu, i ne pocesljati (nekada nemam ni vremena) i u moje, privatno vrijeme, niko zbog toga nece ni trepnuti. Cesto postoji neka predrasuda da na Zapadu ljudi ne brinu jedni za druge, moje iskustvo nije takvo: jedni drugima se ne petljaju u svakodnevicu i licne izbore, dozvoljavaju puno vise licne slobode, a to je velika razlika.

  5. Hana ba šteta što vam je svev organizovano ali možda je to i bolje. Mada bi bilo fino da imate slobodnu sedmicu dve pa se otisnete do zapadne obale. To je tek druga planeta. Ja živim u Ohaju uvjek se rdujem kad idem ka zapadu. Moja je kuća je u ulici kao iz filmova kako ti rece. Uživajte u Kapitolu, svratite do Baltimore,Phillija I obavezno NYC-ja. Zabranjeno pušenje u kafićima hahaha. Bye

  6. Ljubaznost, poštivanje na svakom mjestu osjećam iako ‘ne govorim engleski’, i to su riječi koje odmah izgovorim a upregnem sluh i oči da shvatim upute…
    Prošle godine u mojoj drugoj posjeti ovom kontinentu i Kanadi, već prvog jutra sam sama lutala nepoznatim Edmontonom i tako za mjesec dana više uzpoznala uz pomoć prospekata koje sam nalazila u šopping centrima, mapama grada na net-u i prekrasne komunikacije i objašnjenja na prospektu o svakom autobusu kojim dijelom grada vozi, na kojoj stanici je veza sa drugim brojevima busa kao i između autobusa i voza koji veže 30 km grada i naravno uz dosta mog radoznalog hodanja.
    Trenutno sam drugi put u Calgary koji bolje poznajem ali više od mjesec dana posjećujem razne manifestacije uz par instrukcija a najinteresantnije je da je dovoljno, da kada uđem u pun voz i svi odjedanput izlaze pa ja za njima i dođem na pravo mjesto (mada sam sve ranije prostudirala na net-u) tako da sam 01.07. uz nekih 250.000 hiljada posjetilaca i ja kao jedinka obilježila ‘Dan Kanade’ uz lijepe i sadržajne programe. Ni nepoznavanje engleskog jezika nije bila smetnja u osmosatnom uživanju koje se završilo spektakularnim vatrometom iza 23 sata a onda kroz veselu masu trk na voz i kako iza ponoći nije bilo autobusa kući se vratila taksijem a na kraju vožnje tamnoputi vozač je kazao ‘spasiba’ a i ja njemu konačno mogla nešto kazati na meni poznatom jeziku u 1 sat iza ponoći.
    Veliki grad ima mnogo događanja tako sam prije 3 dana posmatrala “Calgary Stampede Parade” i dok traje “Stampede” svako veče se završava vatrometom…
    Zaista, uz malo volje, mnogo radoznalost a uz veliku susretljivost ljudi u Kanadi se lijepo osjećam bez poznavanja jezika… isto sam doživjela i u Ameriki (Las Vegas).
    Draga Hana, od srca Ti želim lijepe dane i da se sa mnogo divnih iskustava vratiš sa prvog dalekog putovanja što ću pratiti. Sretno!
    Lijep pozdrav iz Calgary u kojem ću boraviti još par dana.

  7. Kad sam pocela da letim sve mi je bilo zanimljivo i nisam oka sklopila ni na jednom letu. Posle se zakucas cim udjes u avion.
    U globalu cim mrdnes iz ex yu niko ne vodi tvoju brigu niti te niko zagleda sta si obukla i kakva ti je kosa.
    Uzivaj :)

  8. Hana uzivaj, fine su fotke :). Amerika ima najbolju uslugu na svijetu. Imao sam srecu da trajno imigriramo kao dobitnici zelene karte na lutriji i mogu ti reci da smo se preporodili. Zelim tebi i tvojim prijateljima sve najbolje na ovom putovanju i da ponesete u Bosnu najljepse utiske. Lijep pozdrav iz Lexingtona KY

    1. Nagovarali su me milion puta i nisam nikad ni pomislila da igram tu lutriju. Nakon ovog putovanja mi je prvi put u glavu došla ta pomisao da je možda nekad i vrijedilo probati :)

  9. Lep nacin da izvestis druge, kako se tamo negde preko zivi.Poznat mi je taj osecaj, kad sebe naprosto gledas kao posmatrac nekog filma, prosle godine sam bila mesec dana u Sidneju.Pitaj mene kako sam prosla 24satni let, he…I ja sam izvestavala, ali vise fotkama po danima,uy usputno objasnjenje o razlicitosti jednog sveta, od prilike, druga planeta…nije mi palo na pamet da to objavim na blogu. Samo napred, pratimo vas…

    1. I ovo je kod mene počelo slučajno i nastavila sam samo zbog komentara ljudi kojima se svidjelo. I super da jesam jer sad imam divnu uspomenu i na blogu :)
      Let od 24 sata mi sad pogotovo izgleda kao podvig :)

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X