Autor: Hana Kazazović

Razmišljala sam kako da što više utisaka sa mog putovanja u Ameriku zabilježim i čini mi se da je pisanje na blogu možda najbolji način jer će ostati trajno, a ima i puno ljudi koje zanima kako mi je. Ovo pišem u 7 ujutro dok je u BiH 1 popodne i proživljavam i svoj prvi ‘jat lag’.

Ali da krenem redom :)

Moj drugi let avionom u životu je takodje zanimljivo iskustvo. Sarajevo – Beč, uzlijetanje i slijetanje tokom kojih sam ponovo razmišljala kako čovjek ipak nije tica i što to meni sve u životu treba. Pa onda žurba po terminalu u Beču, hiljade ljudi i mi koji nismo nešto iskusni, a posebno ja kojoj je taj aerodrom u Beču prvi korak van teritorije bivše države :D “Eto, iskoračih iz tebe, bivša Jugoslavijo”, mislila sam, ali zaboravih da to nekako zabilježim, taj moj prvi korak u ovih skoro 40 godina.

Onda let preko oceana i gledanje na onom ekranu gdje smo. Austrian Airlines, zbog vas sam zažalila što sam od one 4 godine učenja njemačkog zapamtila samo ono ‘auf wiedersehen’ koje sam nesebično iskoristila izlazeći iz aviona i u Beču i kasnije u Washingtonu ?. Zažalila rekoh jer uvijek prvo sve pričaju na njemačkom pa smo kontali baš ako dodje do kakve frke i oni budu davali uputstva, dok predju na engleski već se ko zna šta može desiti ? Ali srećom, sve je prošlo ok koliko jedan let od 10 i po sati može biti ok.


Naime, da izvinete, ja sam se sjebala k’o da sam sama vozila i još uz to išla pkeške. Nakon sat leta me sve bolilo i o spavanju bilo kakvom nije bilo šanse, mada su ljudi oko mene uredno spavali. Marta i Slobo su popili još neke tablete za spavanje koje je ona uzela od mame i nisu takodje zaspali ni sekund. Tablete izgleda ne rade ? Ja sam gledala onaj film kad David Beckham igra 7 utakmica za 10 dana na 7 kontinenata i malo se tješila vidjevši koliko on leti u tih 10 dana. Mislim realno, sad bih orden dodijelila svima iz Australije što lete u BiH ikad, a posebno onima koji to rade svake godine.



Ali dobro, možda vremenom postane lakše ili navikneš ili nadješ tablete koje rade pa spavaš ?

Dolazak u Wahington i gužva na aerodromu prilikom koje sve funkcioniše besprijekorno i red od čini mi se par hiljada ljudi ide brzo i bez frke i nervoze. Nešto na šta nisam navikla stvarno, pa sam bila posebno zbunjena jer sam očekivala da ćemo čekati do jutra a ono sve prošli za dva sata, od pasoške kontrole do izlaza. Ljubaznost službenika na pasoškoj kontroli, koji je sa zanimanjem pogledao papire o tome ko plaća moj put i boravak u SAD (a za one koji ne znaju – pozvana sam od strane Američke ambasade i State Department sve organizuje), nivo je koji bih evo sad odmah preslikala na cijeli svijet. I ne, nije on jedini, puno je tu bilo službenika i svi su takvi prosto standard koji očito svi moraju poštovati.

Hotel Palomar u ulici kakvu sam gledala na filmovima. I uopšte je sve nekako tako meni filmski kao da sam teleportom prebačena u neku od serija i sad sam tu neki gostujući lik. Sve gledam oko sebe i čekam kad ću iza ugla ugledati Oliviu Pope ?


Onda još jedna lekcija o standardima – kupili smo u prodavnici dva adaptera za američku utičnicu kojima je na polici pisalo da su 10,99 $. Na kasi se ispostavilo da su 25$ ali sam ja to platila zbunjeno i izašla. I onda nam pratiteljica kaže da to možemo fino vratiti – jer nam je skupo, pogriješili smo, ne svidja nam se, bilo šta. I fino – uzesmo ih i vratismo bez ikakvih problema. Još se oni nama izvinjavaju jer je stajao na pogrešnoj cijeni.

Pred kraj večeri, dok smo gazili neki 23 sat nespavanja u komadu, naletimo na protest povodom posljednjih tužnih i ružnih dogadjaja u Americi. Scena kao u filmu – policijska blokada ulice sa sve rotacijama i mi, naravno, odmah poletimo da vidimo šta je i slikamo i snimimo ?

Mama, ne brini, čuvamo se, nećemo u frku uletiti ?

Mada jeste, na momenat opet imaš osjećaj da gledaš film i da to ispred tebe nije stvrna scena. Ali policija je tu u obezbjedjenju, prati ih a oni samo pjevaju izvikuju parole i sve je mirno.


Jutros sam od 4:20 budna, čekala da svane da idem kupiti vodu i da se otvori Starbucks da popijem čaj. Jeste, ne pijem kafu ? Pa sam se smorila dak sam naručila jer tražiš čaj, pa onda 6 varijanti kakav ćeš. Pa onda kažeš a onda te pita “A koju veličinu / količinu. Pa uzela najmanju i evo drugi sat kako ga pijem, a onaj najveći je valjda cjelodnevni ?


Glavni utisak mi je da svi vodaju pse svuda, u hotelu, po radnjama, a ispred hotela je posuda sa vodom i hranom. I to mi je takva razlika u odnosu na nas i to takva da mi je došlo da ih grlim od dragosti. Drugi glavni utisak. Je srdačnost i ljubaznost čak i u 15 do 6 ujutro. Treći utisak – potrebna mi je koncentracija da zapamtim da ne znaju naš jezik jer se zamislim pa kažem nešto na našem jer nemam taj utisak da nisam kod kuće. I taj dio ne kontam, ali naslućujem da ima veze sa tim što te prosto niko ne gleda kao da si stranac i jednostavno toliko se osjećaš ugodno da zaboraviš da nisi kod kuće i da je ipak puno lakše ako im se obraćaš na engleskom.

Majke mi, u svim našim državama, čak i u Zenici kod kuće sam doživljavala da me gledaju kao da sam pala sa Marsa samo zbog frizure ili neke majice ili bilo čega trećeg. A ovdje prosto ne obraćaju pažnju kakav god da si i šta god da radiš i odmah na prvu ti ugodno. To je taj neki osjećaj o kojem su mi pričali svi ali nisam vjerovala dok nisam doživjela. E sad ne znam je li svuda tako ili je to možda karakteristika Washingtona.

Danas idemo u turistički obilazak i vjerujem da ću tek danas živjeti kao u serijama, da ne kažem filmu.

Eto malo još fotkica pa se čujemo sutra možda već. Halalite štamparske propuste, pišem kao svaki pravi bloger – sa telefona ?


Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?

Kako vam mogu pomoći?

20 COMMENTS

  1. Fotke prave, tekst super, baš mi je drago da pišeš odmah, radujem se sljedećem tekstu baš :) Ja takođe nisam nikad iskoračila iz bivše nam države JUge, i potpuno ti vjerujem na svim osjećajima koje opisuješ. Uživaj.

  2. Ljubaznost i srdacnost ljudi nije karakteristicna samo za Washington, tako je u skoro celoj Americi. :)

    Zelim ti odlican provod, i puno pozdrava iz Texasa.

  3. Uzivajte, i odnesite nazad, u domovinu, bar mrvu uspomena na tu toleranciju koju ste osjetili. Nije sve sjajno, ne mozemo se praviti da jeste (budala ima svbugdje i svugdje uspiju da se nadju i organizuju) ali se mogu obuci kako hocu, i ne pocesljati (nekada nemam ni vremena) i u moje, privatno vrijeme, niko zbog toga nece ni trepnuti. Cesto postoji neka predrasuda da na Zapadu ljudi ne brinu jedni za druge, moje iskustvo nije takvo: jedni drugima se ne petljaju u svakodnevicu i licne izbore, dozvoljavaju puno vise licne slobode, a to je velika razlika.

  4. Hana ba šteta što vam je svev organizovano ali možda je to i bolje. Mada bi bilo fino da imate slobodnu sedmicu dve pa se otisnete do zapadne obale. To je tek druga planeta. Ja živim u Ohaju uvjek se rdujem kad idem ka zapadu. Moja je kuća je u ulici kao iz filmova kako ti rece. Uživajte u Kapitolu, svratite do Baltimore,Phillija I obavezno NYC-ja. Zabranjeno pušenje u kafićima hahaha. Bye

  5. Ljubaznost, poštivanje na svakom mjestu osjećam iako ‘ne govorim engleski’, i to su riječi koje odmah izgovorim a upregnem sluh i oči da shvatim upute…
    Prošle godine u mojoj drugoj posjeti ovom kontinentu i Kanadi, već prvog jutra sam sama lutala nepoznatim Edmontonom i tako za mjesec dana više uzpoznala uz pomoć prospekata koje sam nalazila u šopping centrima, mapama grada na net-u i prekrasne komunikacije i objašnjenja na prospektu o svakom autobusu kojim dijelom grada vozi, na kojoj stanici je veza sa drugim brojevima busa kao i između autobusa i voza koji veže 30 km grada i naravno uz dosta mog radoznalog hodanja.
    Trenutno sam drugi put u Calgary koji bolje poznajem ali više od mjesec dana posjećujem razne manifestacije uz par instrukcija a najinteresantnije je da je dovoljno, da kada uđem u pun voz i svi odjedanput izlaze pa ja za njima i dođem na pravo mjesto (mada sam sve ranije prostudirala na net-u) tako da sam 01.07. uz nekih 250.000 hiljada posjetilaca i ja kao jedinka obilježila ‘Dan Kanade’ uz lijepe i sadržajne programe. Ni nepoznavanje engleskog jezika nije bila smetnja u osmosatnom uživanju koje se završilo spektakularnim vatrometom iza 23 sata a onda kroz veselu masu trk na voz i kako iza ponoći nije bilo autobusa kući se vratila taksijem a na kraju vožnje tamnoputi vozač je kazao ‘spasiba’ a i ja njemu konačno mogla nešto kazati na meni poznatom jeziku u 1 sat iza ponoći.
    Veliki grad ima mnogo događanja tako sam prije 3 dana posmatrala “Calgary Stampede Parade” i dok traje “Stampede” svako veče se završava vatrometom…
    Zaista, uz malo volje, mnogo radoznalost a uz veliku susretljivost ljudi u Kanadi se lijepo osjećam bez poznavanja jezika… isto sam doživjela i u Ameriki (Las Vegas).
    Draga Hana, od srca Ti želim lijepe dane i da se sa mnogo divnih iskustava vratiš sa prvog dalekog putovanja što ću pratiti. Sretno!
    Lijep pozdrav iz Calgary u kojem ću boraviti još par dana.

  6. Kad sam pocela da letim sve mi je bilo zanimljivo i nisam oka sklopila ni na jednom letu. Posle se zakucas cim udjes u avion.
    U globalu cim mrdnes iz ex yu niko ne vodi tvoju brigu niti te niko zagleda sta si obukla i kakva ti je kosa.
    Uzivaj :)

  7. Hana uzivaj, fine su fotke :). Amerika ima najbolju uslugu na svijetu. Imao sam srecu da trajno imigriramo kao dobitnici zelene karte na lutriji i mogu ti reci da smo se preporodili. Zelim tebi i tvojim prijateljima sve najbolje na ovom putovanju i da ponesete u Bosnu najljepse utiske. Lijep pozdrav iz Lexingtona KY

    • Nagovarali su me milion puta i nisam nikad ni pomislila da igram tu lutriju. Nakon ovog putovanja mi je prvi put u glavu došla ta pomisao da je možda nekad i vrijedilo probati :)

  8. Lep nacin da izvestis druge, kako se tamo negde preko zivi.Poznat mi je taj osecaj, kad sebe naprosto gledas kao posmatrac nekog filma, prosle godine sam bila mesec dana u Sidneju.Pitaj mene kako sam prosla 24satni let, he…I ja sam izvestavala, ali vise fotkama po danima,uy usputno objasnjenje o razlicitosti jednog sveta, od prilike, druga planeta…nije mi palo na pamet da to objavim na blogu. Samo napred, pratimo vas…

    • I ovo je kod mene počelo slučajno i nastavila sam samo zbog komentara ljudi kojima se svidjelo. I super da jesam jer sad imam divnu uspomenu i na blogu :)
      Let od 24 sata mi sad pogotovo izgleda kao podvig :)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.