Loading

Moje zvijezde ovogodišnje Spark.me konferencije

Autor: Hana Kazazović

Photo by Sanja Gardašević

Sjedim na plaži jutro nakon prvog dana Spark.me konferencije i slušajući valove razmišljam o tome koji je moj najjači utisak do sada. Odslušala sam predavače juče i bilo je očekivano dobro.

Da, vidjela sam uživo Briana Solisa koji je bio na mojoj listi top 10 ljudi koje u životu želim poslušati uživo. I da, bio je fantastičan, upravo onakav kakav sam i mislila da će biti. I zamislite, bio je dostupan svima i slikao se i odgovarao na pitanja, a ja nisam ni prišla da napravim fotku sa njim ili da ga pitam bilo šta. U nekom momentu sam pomislila da mi je sasvim ok da on ostane u mojoj glavi baš onakav kakvim sam ga zamišljala, tako da nije bilo potrebe da mijenjam tu sliku, čak i kad pretpostavljam da bi mogla samo da bude bolja.

Dok ovo pišem dešava mi se upravo najgenijalnija lekcija o tome koliko je važno živjeti u trenutku i iskoristitit svaki momenat. Naime, pišem sa pogledom na more i na jednu ležaljku i suncobran. I prije pet minuta sam pomislila kako ću napraviti tu sliku pogleda jer je super, ali dok završim tekst. Upravo dolazi 5 bakica i zauzima mi pogled i kvari zamišljenu sliku :D Samo sam ih pogledala, nasmijala se i rekla “Ok, SveMire, shvatila sam poentu, ne ostavljati ništa za kasnije”

Tako da tu sliku nećete gledati, pustićemo bakice da se sunčaju u svojoj privatnosti :))

Da se vratim na utiske nakon prvog dana Spark.me konferencije. Predavači su super i svakako vam preporučujem njihova predavanja, biće online pa ćete ih moći i sami gledati.

Medjutim, ono što meni ove godine najviše privlači pažnju i okupira me jesu posjetioci. Ima ih sa toliko različitih mjesta i sa toliko različitim zanimanjima i interesovanjima da sam zaista oduševljena i stalno se trudim da upoznam nove i da čujem šta je to što je njih dovelo ovdje. Oduševljena sam time zato što sam još od prve konferencije govorila da može biti korisna i zanimljiva svima, a ne samo ljudima kojima su interesovanja isključivo internet, biznis i tehnologija.

I evo, par godina kasnije se ispostavilo da sam bila u pravu i da su počeli da se okupljaju ljudi koji svi imaju nešto zajedničko, a to nije ni zanimanje ni interesovanje niti mjesto iz kojeg dolaze ni bilo šta slično u vidu etikete koju možete zalijepiti na sebe.

Zajednička stvar svim posjetiocima Spark.me konferencije jeste to da vjeruju u to da može bolje, da mogu bolje i da sve to zavisi od njih, njihovog truda i rada i vjere u sebe.

Toliko njih sam od juče upoznala i slušajući ih ostajala bez teksta i sa željom da imam čarobni štapić kojim bih njihove želje mogla pogurati i pretvoriti u stvarnost. Neki od njih imaju želje i vizije koje bi velikom dijelu planete popravile život, neki bi popravljali svoju lokalnu sredinu i popravljaju je onako kako u ovom momentu znaju i mogu i ljudi, ne znam da li mi vjerujete ali niko, apsolutno niko ne sjedi i ne čeka da mu neko drugi rješava probleme. U najmanju ruku su došli ovdje da saznaju i nauče kako, a to je veliko i to je za svaku pohvalu i divljenje.

A ovdje je par stotina takvih. Tačnije, preko 500 takvih. I ako to nije velika stvar i uspjeh, na jedno mjesto dovesti 500 takvih ljudi, ja ne znam šta je.

I genijalna je stvar i privilegija biti dva, tri dana okružen takvom silom pozitivne energije. Ja prosto stalno imam problem jer me u ovakvim situacijama uvijek obuzmu emocije, a emocije mi se uvijek rastope i često bih mogla da plačem. A niko ne voli plačke, jer ljudi još uvijek češće plaču kad su tužni i ko bi mi vjerovao da od sreće cmizdrim cijeli dan.

I zato, izvinite predavači, genijalni ste kao i svake godine, a kako i ne bi bili kad vas organizatori ovdje i dovedu jer ste genijalni :) Divni ste i volim vas, ali ove godine su moje glavne zvijezde posjetioci Spark.me konferencije i njima se posvećujem ovaj tekst.

Vi ste moje zvijezde. Svih vas 500 i nešto. I došli ste na pravo mjesto u najboljem momentu. Došli ste radi sebe i svog znanja, ali ste time i meni učinili nešto veliko. Popravili ste mi prilično narušenu vjeru u ljude, taman u momentu kad sam se pitala koliko je normalnih ostalo na ovoj planeti. Sad vidim – dosta. Dovoljno da mi putovanje na ovoj planeti ponovo bude ugodno.

I zato vam hvala. Volim vas <3


Leave a Reply

X