Autor: Hana Kazazović
Imala sam ponovo neka tumbanja u glavi koja nisu ostavljala prostor za pisanje. Kao kad bi u pola krečenja i generalke u stanu uzeo da praviš gozbu za 12 osoba, a nemaš ni prostora ni vremena.
I jutros pod tušem razmišljam o tim mojim tumbanjima, pa skontah da su ona nešto o čemu bih mogla napisati tekst jer sam sigurna da nisam sama koja se muči(la) sa ovim stvarima.
Počelo je čitanjem jedne knjige koja sad i nije nešto posebno bitna jer sam joj i ime zaboravila. Ali sam u njoj ponovo pročitala nekoliko rečenica o tome koliko su važna uvjerenja koja nosimo u sebi. To su one stvari u koje vjerujete toliko duboko, na nivou podsvijesti. Toliko duboko da čak i kad sebi racionalno i svjesno govorite kako to nije tako, i dalje to ne dopire do vas jer je valjda najteže uticati na podsvijest.
Pročitala sam te rečenice i onda su one pokrenule neke procese u mojoj glavi. Isplivali su na površinu neki muljevi koji su me pritiskali i uspjela sam da prepoznam jedno moje prilično ograničavajuće uvjerenje. A to je da je
zabavno = neodgovorno. A ponekad i razuzdano.
I da su osobe koje se zabavljaju u stvari osobe koje su neodgovorne, nepouzdane, neprofesionalne.
To bi onda značilo da su sve te profesionalne i pametne i odgovorne osobe ozbiljne.
A ozbiljno je dosadno.
I tu sam shvatila da sam zbog tog uvjerenja često sama sebi dosadna. I da često, prečesto u životu sebe sustežem i ograničavam da se uklopim u ono što sam nekad u glavi ukodirala kao ispravno. I da sam često i partibrejker i ona koja sve gleda sa strane jer me u okovima drži to moje glupavo, nedoraslo, nenormalno i ograničavajuće uvjerenje.
Uhvati me za ruke i noge i ukopa u mjestu. Ubijedi me da ja to ne mogu, da ja nisam taj tip, da to meni ne stoji ili ne priliči. I ja šta ću, poslušam ga iako se svaki atom mog tijela sa tim ne slaže. Poslušam ga jer nemam objašnjenje zašto ga slušam.
I tako sve do neki dan. Dok nisam sama sa sobom sjela i poredala u glavi sve osobe koje su meni zabavne i za koje vidim da se dobro zabavljaju u životu, pa pitala sebe:
“Ok, Hana, a da li misliš da su one neodgovorne? Da li misliš da su nepouzdane?”
– Ne, ne mislim. Čak o njima mislim suprotno, možeš se osloniti na njih, poslovne su, pouzdane. Samo su zabavne i zabavljaju se u životu i…
“Onda to znači da tvoja teza kako je zabavno = neodgovorno ne drži vodu?”
– Ne, ne drži. Nije istinita i jedno sa drugim nema nikakve veze.
I trebalo mi je samo par decenija da to shvatim.
Ne znam koliko će mi trebati da to kod sebe promijenim, jer promjena uvjerenja nema prekidač koji okreneš i odjednom si novi ti. Ali nešto mislim da će mi bar sada biti nešto lakše jer sam ga osvijestila i prepoznala i znam šta me koči.
Draga Hana,
Bas vam hvala sto ste “napravili pauzu u velikom spremanju kuce” i podijelili ovo. Potpuno sam se prepoznala u ovome i pravo je olaksanje znati da ima jos neko ko se nosi s ovakvim stvarima. Ja sam skoro pocela sa Izazovima radosti Jelene Pantic. Nisam jos ni stigla do kraja, stvari su se izmijenile iz korijena. Kao sto rekoste, ima tu jos dosta posla, ali samo to saznanje da mogu da se zabavljam i radujem, a da istovremeno budem ozbiljna i odgovorna je za mene bilo, pa ne novo, nego nesto sto sam negdje usput zaboravila. Sad se prisjecam polako. Mozda se u ovom momentu malo vise vremena posvecujem za zabavljanje i radovanje, ali osjecam da mi je to sad poterbno, dok se ne uspostavi neka ravnoteza. Jos da vam kazem, pisanje me silno raduje, i to sam otkrila kad sam zavirila u sebe. Vi i Jelena Pantic ste mi bile prava inspiracija u tome. Hvala vam.
Draga Ljiljana, hvala što ste i vi ovo svoje iskustvo podijelili sa mnom. Lijepo je znati da u svojim ‘mukama’ nismo sami :)
Jelena je i meni velika inspiracija i u samo par razgovora sa njom sam mnoge stvari u glavi presložila, tako da znam u potpunosti kako se osjećate :)
Pre godinu dana sam baš imala veliko spremanje u glavi. Bila sam svesna i pre toga da mnoge stvari treba da menjam, ali podsvest nije slušala. Onda sam izašla iz veze u čijem kontekstu nisam uspevala da se menjam, otišla 1 kod psihologa i dosta čitala i bila sa sobom i to je dalo rezultate kojima sam zadovoljna :).
Super :) To sa ograničavajućom vezom sam prošla do 2003. i ostavila iza sebe i znam tačno šta govoriš. Ogromne korake sam napravila od tada. Ovo je u odnosu na ono tad što sam prošla takoreći sića i kozmetičke prepravke :))
Hana, baš se radujem tvom uspjehu- Jer, sam uvid i spoznaja uvjerenja koja nam ne služe jeste uspjeh. Nebitno, kako ga karakteriziramo – veliki ili mali. prošla sam i ja kroz ”pakao” mijenjanja uvjerenja, i još uvijek mijenjam. No, iako u početku nije bilo prijatno, naprosto osvijestiš, prihvatiš i uživaš. Čovjek po prirodi voli ono što je novo. Slijedom toga, oslučila sam da sa uživanjem izgrađujem nova uvjerenja koji mi služe, koriste. I, postalo je zabavno.
Hvala ti na iskrenosti!
Namaste!
Nema na čemu, hvala tebi na komentaru :) Nadam se da će i meni postati zabavno i da ću to prihvatiti kao dio nove mene