Autor: Hana Kazazović

1. Alex Ferguson je čovjek koji je na klupi Manchester Uniteda proveo cijelih 27 godina i osvojio brdo trofeja i titula.
2. Manchester United je meni jedan od omiljenih fudbalskih klubova, još iz perioda kad sam aktivno pratila fudbal.
3. Omiljeni žanr za čitanje su mi biografije i autobiografije.

To su 3 razloga koja su bila presudna da njegovu autobiografiju izaberem za čitanje i nisam imala neka velika očekivanja, jer iskreno – nisam ni u periodu kad sam redovno gledala utakmice Manchester Uniteda baš obožavala Alexa Fergusona. Češće mi je išao na živce :D Međutim, knjiga mi se svidjela i mislim da je štivo iz kojeg se može puno naučiti i o stvarima koje nemaju puno veze sa fudbalom – o poslu, o životu i o ljudima.

„Kad se stvori nagli pritisak da se neki problem riješi, dešavaju se greške. Najbolje stvari su se dešavale onda kad smo radili planski, tokom godina, studiozno pratili igrače, prikupljali detaljne informacije o njima.“

Nevezano za fudbal koji je ovdje primjer, mislim da se na puno toga u životu može primijeniti ovo pravilo. Planiranje nam pokazuje gdje u stvari želimo stići nakon određenog vremena. Naravno da nije moguće sve isplanirati u detalje, ali možemo uvijek imati bar okvirni plan za ono što radimo.

U jednoj raspravi sa Roy Keaneom, na njegovu tvrdnju da se Alex promijenio, odgovorio je:

„Roy, naravno da sam se promijenio, kad danas nije jučer. Živimo u drugačijem svijetu. Misliš da sam se promijenio? Nadam se da jesam. Nikad ne bih preživio sve ove godine da se nisam mijenjao“.

Nemoguće je opstati u vremenu u kojem je glavna karakteristika promjena na način da se mi ne mijenjamo. Ne samo da se oko nas stalno sve mijenja, nego i mi rastemo, starimo, odrastamo i logično je da se prilagođavamo tome.

Promjena ne podrazumijeva uvijek promjenu na bolje, ali je na nama da se potrudimo da se mijenjamo tako.

„Fudbalska publika je u meni vjerovatno vidjela zaluđenika koji je rijetko tražio zabavu van Manchester Uniteda. Međutim, kako su se zahtjevi na poslu uvećavali, pronašao sam sklonište u brojnim interesovanjima i hobijima – u svojim policama popunjenim knjigama i svom podrumu opskrbljenom dobrim vinima – koji su mi omogućavali da proširujem vidike.“

Na nekoliko mjesta u knjizi Sir Alex Ferguson ističe važnost hobija, posebno knjiga koje je čitao. I on sam je puno čitao biografije, a posebno su ga interesovali veliki diktatori. Osim knjiga i vina opuštao se na konjičkim trkama i konji su mu takođe jedan od ventila za opuštanje i skretanje misli od posla.

Ako je trebalo Alexu, vjerovatno treba i svakom od nas – nešto što ćemo voljeti i čemu ćemo se posvetiti nakon posla.

U dijelu koji nosi naslov „Psihologija“ Alex piše o nekim pravilima koje je primjenjivao na svoje igrače. Realno, mogu se primijeniti na svaki kolektiv.

„Prvo, morate im govoriti istinu. Nema ničeg lošeg u suočavanju igrača koji je izgubio formu s bolnim činjenicama.

Kad bih se suočio s igračem čiji je učinak bio ispod naših očekivanja, nekad bih mu rekao: „To je bilo užasno, potpuno.“ Ali, onda bih dodao: „Za igrača tvojih sposobnosti.“ Time bih ih podržao nakon prvobitnog udarca. Kad kritikujete izbalansirajte to s ohrabrenjem. „Zbog čega si to uradio? Ti možeš bolje od toga.“

Kritikovanje je umjetnost. Ono što nikad ne smijete zaboraviti kad nekog kritikujete jeste poštovanje prema toj osobi. Da, svakako, posebno ako ste šef ili vođa morate ukazati na greške. Ali to uvijek radite na način da ne unizite osobu koju kritikujete.

A to je moguće ako ih poštujete i cijenite. I to im uvijek nekako treba dati do znanja.

Posebno mi je bilo zanimljivo poglavlje o medijima u kojem Alex piše o svom odnosu sa medijima. Ima tu dosta savjeta za ponašanje na konferencijama za medije, poput onog da je uvijek bolje dobiti dugačko pitanje jer dok ga novinar postavlja imaš vremena smišljati šta ćeš odgovoriti. Zatim situacije navođenja određenih rečenica koje bez cijele priče daju potpuno drugačiji kontekst izrečenom, a to svakome, ne samo fudbalskom menadžeru, može napraviti problem. Možda bi svima mogao biti od koristi savjet koji je Paul Doherty dao Fergusonu:

„Prije nego što uđeš na konferenciju, pogledaj se u ogledalo, protrljaj lice, nabaci smiješak i saberi se. Moraš da budeš siguran da nećeš pustiti da te pojedu.“

Oni koje zanima i fudbal će sigurno uživati čitajući o igračima poput Beckhama, Ronalda, Rooneya… o načinu na koji su oni dolazili u klub, odnosima sa njima, problemima i svemu onom što se u stvari nalazi iza takve mašinerije kakva je jedan veliki fudbalski klub.

Ali i mnogi drugi mogu u ovoj knjizi pronaći interesantno štivo iz kojeg će naučiti mnogo o odnosima sa ljudima, donošenju odluka pod pritiskom i dugoročnom opstajanju u svijetu u kojem se vrte basnoslovne sume novca.

Moj zaključak nakon pročitanog je da ne postoji takva suma za koju bih ja proživjela jednu njegovu godinu, a ne 27 :D Ali naravno, zato i jesmo svi različiti.

Jedan primjerak knjige imam na poklon, pa pišite komentar ako ga želite.

Komentare pišite ispod ovog teksta do četvrtka (07.04.) u 12 sati. Ja ću na osnovu komentara odabrati osobu kojoj ću knjigu poslati (a možda bude sreće i lično uručiti).

Za sve ostale koje zanima knjiga – izdanje je Buybook pa više info možete pronaći na njihovoj web stranici – buybook.ba.