Dugo neka knjiga nije na mene ostavila utisak kao ova. Uplovila sam u nju ne znajući šta me čeka, jer nisam razmišljala. A da sam samo zastala na trenutak spremila bih se bolje, jer znam Sanju, čitala sam neke njene priče i nije baš da nisam mogla znati šta me očekuje.
I onda sam tako naglavačke uletila u priče koje nisam propuštala kroz mozak, nego kroz dušu i srce. Jer u Sanjinim pričama nema puno mjesta za razmišljanje – sve se osjeća. Posebno ako imate mrvu više godina pa pamtite puno onog o čemu ona piše, poput ljetovanja u fići sa kompletnom opremom za kampovanje ili klofanje tepiha ili šiš. Da, ja ga se itekako sjećam i negdje mi je u nozdrvama ostao miris tako ispržene kafe.
Sanja je sve svoje priče podijelila u 3 cjeline. Jedna govori o Fatmi i ostala sma bez teksta zbog te žene, njenih svjetonazora, i njene nepregledne ljubavi kojom je odgajala svoju i bratovu djecu ne dijeleći ih ni sekundu. Drugi dio su priče o majci i ja bih voljela vidjeti nekoga ko ih može pročitati, a da se ne zaroza u suzama. I treći dio je o Neni, ženi koju upoznate ovako čitajući o njoj i onda vam je žao ako niste u svom životu imali jednu takvu. Jer ostavi takav utisak da znate sigurno da bi svakom u životu bilo bolje ako bi imao jednu Nenu. Tu je još par priča na kraju koje su kao posebno, ali taman dođu kao ona višnja na kraju, da vam iscijede ako je još ostala neka suza neisplakana.
I nije ovo tužna knjiga, da se razumijemo. Ovo je život u svom najljepšem izdanju, opisan od strane nekog ko itekako zna s riječima. I ovo je ujedno i plovidba kroz našu prošlost i nostalgiju, ali onu od koje ti je toplo oko srca. I sretna sam baš što nisam razmišljala o tome šta me čeka u knjizi pa nisam na sebe navukla nikakav štit od emocija. Upravo zbog toga što ove rečenice treba propustiti kroz sebe, nešto kao detoksikaciju duše.
Na kraju samo jednu rečenicu pišem iz knjige, o tome kako Sanja objašnjava zašto prije nije bilo tijesno sa puno ljudi u kućama:
“I tad sam shvatila da ljubav uvijek nadvisi tjeskobu. Tamo gdje je malo prostora u srcu, tu se kućna tjeskoba jače osjeti. Tijesno je tamo gdje ne voliš dovoljno”.
Knjigu preporučujem od srca. Ja sam svoju dobila, a vidim da je ima kupiti na knjiga.ba. I jedva čekam Sanjinu drugu knjigu, jer vidjeh da je najavila. Biću prva u redu za nju definitivno.
