Na nedavno održanoj konferenciji u Sarajevu slušala sam prezentaciju profesorice Sanje Podunavac-Kuzmanović. Spominjala sam to predavanje u tekstu o konferenciji, toliko mi je bilo upečatljivo, ne samo zbog podataka koje sam čula, nego i zbog zarazne energije koju oko sebe širi profesorica. Upravo zato sam je kontaktirala s ciljem da sa njom prodiskutujem o temama koje me zanimaju, na šta je ona rado pristala. Tako je nastao ovaj intervju koji će, sigurna sam, dodano rasvijetliti teme o kojima pišem i pričam, a vjerujem i mnoge druge zainteresovati da se priključe ovim razgovorima i (nadam se) promjenama.

Ukratko o Vama – ko ste i čime se bavite, za sve one koji će čitati a ne znaju Vas.

Predsednica sam Udruženja naučnica Srbije „SRNA“ i idejni tvorac osnivanja Udruženja „SRNA“, te doktorka hemijskih nauka i redovna profesorka Tehnološkog fakulteta Novi Sad. Rukovodilac sam grupe za hemometriju i molekulsko modelovanje koja niže naučne uspehe iz oblasti hemije i tehnologije. Više od 3 decenije, veoma važan, ako ne i najvažniji, doprinos mi je u hemijskom oblikovanju brojnih generacija đaka i studenata koje sam inspirisala da zavole hemiju i tehnologiju i nastave svoj profesionalni razvoj u ovim oblastima.

Obavljajući funkciju prorektora za nastavu i studentske aktivnosti na Univerzitetu u Novom Sadu podržavala sam, i svojim primerom podsticala studente na učešće u kulturnim i humanitarnim aktivnostima, sa željom da studenti, osim toga što će postati kvalitetni stručnjaci, budu i svestrane, odgovorne, visoko moralne ličnosti.

Potvrda da kao profesorka bez zadrške lansiram mlade ljude u svet nauke je i to da je pod mojim mentorstvom 2015. godine doktorsku disertaciju odbranio tada najmlađi student doktorskih studija na Tehnološkom fakultetu Novi Sad koji je ujedno i najmlađi dobitnik nagrade „Dr Zoran Đinđić“ za najboljeg mladog naučnika i istraživača u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini.

Pokrenuli ste krajem 2021. godine Udruženje naučnica Srbije “SRNA”. Otkud ideja za ovakvom vrstom povezivanja – šta su problemi koji su vas tri pokrenuli na ovakav korak?

Jednog novembarskog jutra, prošle godine, probudila sam se sa idejom da okupim devojčice, devojke i žene koje se bave ili žele da se bave naukom i prosvetom. Pomisao na priliku da radim nešto novo, da učim, saznajem i otkrivam nepoznato izazvala je u meni nalet nove energije, verovatno kao posledica moje celoživotne želje da naučeno upotrebim da pomognem drugima. Jer, akademska karijera je put mog celoživotnog i kontinuiranog učenja, uz istovremeno deljenje znanja i iskustava sa svojim studentkinjama i studentima, koleginicama i kolegama, prijateljicama i prijateljima, kao i sa članovima porodice.

Definitivno, nisu problemi bili ti koji su u meni pokrenuli ideju za osnivanjem ,,SRNE”, već želja da naredni period svoje akademske karijere iskoristim na jedan novi način kako bih razvila i ojačala odnose između žena i devojaka u nauci i prosveti kroz zajedničke aktivnosti i poduhvate, kroz umrežavanje na različitim nivoima, i iznad svega, kroz razvijanje ženske solidarnosti uprkos stereotipima da je žena ženi neprijatelj.

Posledica te ,,navale” nove energije bila je da sam bez oklevanja svoju ideju podelila sa dve mlađe koleginice, ujedno i moje nekadašnje studentkinje, jer mi je namera bila da povežem različite generacije naučnica i prosvetnih radnica kako bi uz razmenu iskustava i znanja doprinele i premošćavanju generacijskog jaza.

I tako, 23. novembra 2021. godine ,,rođena” je SRNA. Profesorka dr Jovana Grahovac, naučna saradnica dr Ivana Pajčin i ja osnovale smo Udruženje naučnica Srbije ,,SRNA”.

Šta su ključni problemi sa kojima se naučnice susreću, posebno u kontekstu razlika u odnosu na muške kolege?

Pojava koja se vrlo često može uočiti je da se, u periodu nakon odbrane doktorske disertacije, kod naučnica dešava stagnacija u razvoju karijere koja se kod muških kolega ne opaža. Razlog tome je u najvećoj meri činjenica da ovaj period razvoja karijere koincidira sa periodom u kojem se većina naučnica odlučuje na korak zasnivanja porodice te se javlja nemogućnost usklađivanja zahtevne karijere sa porodičnim i kućnim obavezama. Jasno je da široko prihvaćene i ukorenjene društvene norme stavljaju pred žene veće zahteve u tom pogledu.

U Srbiji muškarci i dalje čine većinu diplomiranih studenata tehnike, inženjerstva, matematike i informatike. U proseku, na svakih 5 muškaraca samo 1 žena se opredeli za STEM profesiju (nauku, tehnologiju, inženjerstvo ili matematiku). Jedan od uzroka leži u duboko ukorenjenoj rodnoj podeli profesija koju prenosimo na decu još od najranijeg uzrasta kroz izbor igračaka koje im nudimo, kao i kroz aktivnosti na koje se usmeravaju kroz edukaciju i socijalizaciju. 

Takođe, u akademskoj zajednici je izražen i problem odlaska žena na porodiljsko odsustvo ili odsustvo zbog nege deteta. Ukoliko su one članice projektnih timova ili rukovode radom projektnih timova odlazak na porodiljsko odsustvo za njih znači gubitak mogućnosti da učestvuju ili rukovode projektom koji su same napisale i osmislile, što istovremeno znači da gube i jedan izvor finansiranja u trenutku kada im se povećava broj članova porodice.

Šta su Vam glavni ciljevi kojima se planirate baviti  – šta je ono što želite postići svojim aktivnostima i kako mislite da će one djelovati?

Jedan od osnovnih ciljeva Udruženja naučnica Srbije „SRNA“ je rad na unapređenju položaja žena i devojaka u nauci i prosveti kao i pružanje podrške povećanju vidljivosti naučnica i prosvetnih radnica u široj društvenoj zajednici budući da su, u visokom obrazovanju, rad u nauci i prosvetna delatnost u uskoj sprezi.

U cilju realizacije ove ideje planiran je niz aktivnosti: od promovisanja principa rodne ravnopravnosti u svim aspektima naučnog rada, osnaživanja učenica i studentkinja za bavljenje naukom, jačanja kapaciteta naučnica u oblasti inovacionog preduzetništva, do podizanja svesti o značaju postojanja sistemskih rešenja koja će pružiti podršku ženama i devojkama u nauci i prosveti da ispolje svoj puni potencijal i na taj način doprinesu opštem društvenom razvoju.

Broj članica udruženja raste svaki dan – da li je to dobar pokazatelj da ženama treba i znači ovakva vrsta povezivanja i šta im konkretno ona može ponuditi?

Krajem novembra prošle godine bile smo samo nas 3 osnivačice Udruženja ,,SRNA”, a sada nas je, za manje od 6 meseci, 66 članica. Reakcije akademske zajednice u Srbiji na osnivanje Udruženja naučnica Srbije „SRNA“, kao i brzina kojom broj članica raste, mogu se shvatiti kao pokazatelji potrebe za povezivanjem žena zaposlenih u nauci i visokom obrazovanju.

Prethodne i buduće aktivnosti Udruženja naučnica Srbije „SRNA“ su usmerene ka: promociji uspešnih  naučnica i prosvetnih radnica Srbije, sprovođenju akcija radi osnaživanja žena i devojaka u nauci i prosveti za bavljenje upravljačkim i liderskim funkcijama, razvijanju sposobnosti i veština učenica i studentkinja za bavljenje naukom i prosvetom, stvaranju uslova za učešće članica Udruženja i samog Udruženja u različitim sajmovima, projektima, na stručnim skupovima, seminarima, tribinama, predavanjima, panelima, radio i TV emisijama, kao i  povezivanju i širenju mreže žena i devojaka u nauci i prosveti, u zemlji i van granica Srbije.

Kad smo kod povezivanja, ja sam slušala Vašu prezentaciju na konferenciji u Sarajevu. Iznijeli ste neke vrlo upečatljive podatke o zastupljenosti žena u rukovodećim organima Univerziteta u Novom Sadu. Malo sam istraživala i saznala da nije puno bolja situacija inače – uglavnom je vrlo malo žena na rukovodećim pozicijama. Šta mislite zašto je to tako?

Na žalost, to je istina. Prema podacima koji su dostupni na internet stranici Univerziteta u Novom Sadu u našoj akadenskoj zajednici procentualno je veći broj studentkinja nego studenata, veći broj istraživačica nego istraživača (čak 68% je istraživačica). Međutim, rodna struktura menadžmenta na Univerzitetu je prilično drugačija. Na primer, u poslednjih 12 godina 0% žena je obavljalo funkciju rektora, a od osnivanja Univerziteta u Novom Sadu do danas (tokom 62 godine) samo 3 žene su bile rektorke, što je u proseku na svakih 20-ak godina 1 žena. Takođe, u timovima oko rektora, od osnivanja Univerziteta do danas, od 70 prorektora bilo je samo 12 žena, što je svega oko 17%.

Međutim, i u drugim akademskim zajednicama je slična situacija i žene su veoma malo zastupljene na mestima gde se rešavaju veliki problemi i donose ozbiljne i važne odluke. Na svom putu građenja karijere, žene su često suočene sa tzv. fenomenom ,,lepljivog poda” i ,,staklenog plafona”, prema kome su žene koje su zaposlene na nižim upravljačkim funkcijama suočene sa brojnim preprekama u napredovanju. Što je upravljačka pozicija viša broj žena se smanjuje, a samim tim smanjuje se uticaj žena na donošenje odluka.

Koliko je značajno regionalno povezivanje i razmjena iskustava, poput ove konferencije u Sarajevu? Šta je ono što ste ponijeli sa nje kao najjači utisak i nešto što će Vam koristiti za dalje?

Iako sam naziv Udruženja govori da ono okuplja naučnice iz Srbije, aktivnosti su usmerene i ka širenju mreže žena i devojaka u nauci i prosveti, kako u zemlji tako i van granica Srbije. U tom smislu, povezivanje sa sestrinskim organizacijama iz drugih zemalja predstavlja jedan od ciljeva ,,SRNE”, budući da razmena znanja i iskustava može biti snažan zamajac za brže ostvarivanje željenih rezultata.

Kada je u pitanju Međunarodna konferencija ,,Uprkos strahu i tišini: univerziteti protiv nasilja” bilo je izuzetno korisno čuti i saznati kakva je situacija u regionu, kao i upoznati sve te impresivne žene koje se u svojoj svakodnevici suočavaju sa vrlo sličnim problemima. Pozitivan utisak koji sam ponela sa konferencije je da su u rad konferencije bile uključene i naše muške kolege koji su veoma studiozno pristupili analizi i rešavanju problema rodne neravnopravnosti i diskriminacije. To je jedan od boljih načina da zajedno, saveznički doprinosimo uspostavljanju rodnog balansa u svim oblastima.

Univerzitet u Novom Sadu je jedan od potpisnika regionalnog memoranduma o saradnji u oblasti rodne ravnopravnosti koji je zaključen u okviru projekta UNIGEM (University and Gender Mainstreaming). Znam da su već odrađeni neki treninzi na univerzitetu u sklopu ovog projekta pa me zanima šta mislite koliko je značajna ovakva vrsta aktivnosti? Meni djeluje kao da su univerziteti prepoznali značaj ovih tema i ohrabruje me činjenica da su spremni da se bave njima.

Izuzetno je važno da univerziteti, osim toga što su potpisali regionalni memorandum o saradnji u oblasti rodne ravnopravnosti kroz učešće u UNIGEM projektu, ulože napor da tokom trajanja projekta i nakon toga intenzivno sprovode aktivnosti i učestvuju u istraživanjima sa ciljem da rodna ravnopravnost postane deo univerzitetske svakodnevnice i da za svoje studentkinje i studente naprave atmosferu u kojoj će se studirati bez straha i bez rodno-zasnovanog nasilja.

Šta je ono što svako od nas može uraditi da bi pomogao da idemo naprijed – da imamo više djevojaka i žena u nauci, ali i da imamo više ravnopravnosti na svim funkcijama? 

Veoma je važno da se povezujemo, da se razumemo, da se pomažemo, da jedna drugoj budemo podrška jer kroz svakodnevne i kontinuirane aktivnosti, okupljene oko zajedničkog cilja, jedino timskim radom možemo postići pozitivne rezultate u poboljšanju položaja žena u nauci, ali i u svim ostalim oblastima, jer ženama jeste mesto za stolom gde se rešavaju veliki problemi i donose važne odluke.

Šta su neki dalji koraci SRNE i da li biste, iz svog dosadašnjeg iskustva, preporučili i drugim državama da (ako već nemaju) formiraju slična udruženja?

Utisak sa konferencije ,,Uprkos strahu i tišini: univerziteti protiv nasilja” jeste da i u zemljama regiona postoji potreba za formiranjem mreže sličnih udruženja koja će kroz svoje zajedničke poduhvate delovati i izvan granica svoje zemlje i radujem se takvim poduhvatima.

Dalji koraci SRNE su da nastavimo sa aktivnostima koje će doprinositi poboljšanju položaja žena i devojaka u nauci i prosveti, a jedna od aktivnosti od koje se može očekivati da rezultuje konkretnim rešenjima jeste podizanje svesti šire društvene zajednice o značaju podrške ženama u nauci kada odluče da se realizuju kao majke.

Tekst je nastao u okviru projekta “Uvođenje rodno osviještenih politika u visoko obrazovanje” (UNIGEM), koji provodi TPO fondacija uz finansijsku podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.