Vinjete i saobraćajna kultura u Zenici – šta su sve naši problemi?

Autorica: Hana Kazazović, Photo by Georgia de Lotz on Unsplash

Rasprave koje danima vode građani Zenice o vinjetama za parkinge su i mene navele na razmišljanje i potrebu da podijelim neka svoja razmišljanja o ovom potezu. Konkretno je juče održana sjednica Gradskog Vijeća na kojoj je ova odluka stavljena van snage, bar za sada, pa ćemo vidjeti šta će se dalje dešavati.

Najavljene vinjete su u priču ušle na jednoj od sjednica prije godinu dana, sa ciljem da probaju riješiti problem parkiranja u gradu. Ponovo sam za njih čula tek nedavno i to kad mi je tata pokazao stubiće koji su postavljeni na nekoliko mjesta oko zgrade. Pitali smo se o čemu li se radi, a onda saznali da je to nešto što će služiti upravo za sprovođenje odluke o vinjetama.

Uzburkala se javnost i Facebook su preplavile rasprave o ovoj temi. Pročitala sam dosta toga i moram priznati da mi je u samom prijedlogu ostalo nekoliko stvari nerazjašnjeno.

Vinjete i parking zone

Ono što sam razumjela je da će vinjete izdavati JP Parkinzi i da će grad biti podijeljen na nekoliko parking zona. Oni koji budu imali vinjetu jedne parking zone neće moći parkirati u drugoj. Ako sam dobro shvatila – ako imaš vinjetu iz Babine rijeke, ne možeš parkirati u Blatuši osim na parkingu koji se plaća. Cilj je da se građani potaknu da na primjer u grad ili u Blatušu idu pješke ili autobusom, odnosno da se smanji broj automobila na ulicama grada.

O tome ću kasnije. Sad moram reći nešto što me jako nervira već mjesecima.

Ne dopada mi se način na koji se mnogo toga radi u gradu Zenici. Sve odluke i pokušaji odluka se provlače kroz političku prizmu i umjesto da se radi na tome da građanima bude bolje, sve se koristi za prepucavanje između stranaka u gradu. Od gradonačelnika i gradske uprave do svih vijećnika i stranaka – nikog ne mogu izuzeti jer su me svi toliko razočarali već odavno i uopšte nemam čak ni pojedinca kojeg mogu izdvojiti i reći «Eto, on je ok». A zajedničko svima im je da su im puna usta građana i navodne želje za našim boljitkom. Šuplja priča već predugo, nažalost.

Saobraćaj u Zenici – šta sve ne valja

Realni problem Zenice je prezagušenje saobraćajem. Pješak sam već više od 4 decenije u ovom gradu i redovno hodam pored kolona koje voze od na primjer Lamele prema Crkvicama. Uvijek sam brža od njih i često razmišljam o tome zašto ljudi u ovom gradu baš toliko ne vole hodati. Najudaljenije relacije pređem za cca 30 minuta, od Travničke do Babine rijeke idem za toliko vremena i to mi je šetnja koju volim i koju uračunam u vlastitu fizičku aktivnost. Mnogo puta mi je bilo čudno da ljudi svjesno na posao idu autom u ovom gradu, a onda plate neku rekreaciju jednom sedmično. Nekako sam sigurna da bi više efekta imala šetnja 2 puta u danu od 20-30 minuta nego trčanje od sat vremena jednom sedmično. Ali dobro, to je samo moje mišljenje.

Autobusi – koliko su nam korisni?

Druga stvar koju moram spomenuti je javni saobraćaj u gradu. Iako na web stranici Zenicatransa ima pregled gradskih i prigradskih autobusa, vrlo se teško snaći i znati kad i gdje vozi koji i u koliko sati. Dok sam češće koristila autobus (dok svjesno nisam izabrala da hodam više i tako budem fizički aktivnija), znala sam napamet red vožnje. Međutim, ako ste neko kome je odjednom palo na pamet da se prebaci na neku lokaciju u gradu autobusom, teško ćete se snaći. Mislim da bi linije morale biti češće, jasnije, uz puno informacija na samim autobuskim stajalištima, autobusima i jasnijom kartom i informacijama na web stranici. A i neka mobilna aplikacija bi bila korisna. Zašto da ne, ipak živimo u vremenu u kojem smo svi privezani za mobilne telefone.

Taxi služba u Zenici

Još jedan problem je očajna taxi služba u gradu. Kad odem u neki drugi grad i gledam u onaj taksimetar, pa dobijem još i račun ispisan na malom pos printeru, uvijek se sjetim da u Zenici taksijem možeš ako imaš broj taksiste. Ako ti u noći zatreba – šipak. O divljim taksistima i sistemu vožnje po autobuskoj liniji isto ne bih, jer je sve odraz lošeg rukovođenja gradom i nerješavanju problema koji se vuku evo decenijama.

Bicikli u gradu i parkiranje na sve strane

Ostali su nam još bicikli i uvijek mi je drago kad vidim na ulici bicikliste. Ipak, svjesna sam da staze koje imamo nisu uređene kako treba i vrlo je nesigurno biti biciklista u ovom gradu. Staze su «ukradene» od pješaka tako što su zafarbali dio trotoara, a i ta boja se već odavno izlizala. Da ne pominjem prečesto nedozvoljeno parkiranje po trotoarima koje smeta svima, od pješaka do osoba sa invaliditetom i majki sa bebama u kolicima.

Kod nas bi ljudi, da ikako mogu, u kafanu ušli automobilom. Pošto to nije moguće vrlo često možemo vidjeti po trotoarima parkirane automobile. Ista stvar je i sa bankomatima, prodavnicama, voćarama, apotekama (nastavi niz) – redovno su ispred automobili na trotoarima ili zaustavljeni na cesti sa upaljena «4 žmigavca». Nama očito prije svega treba neka večernja škola iz saobraćajne kulture.

Sve su to problemi koji se vuku i ne rješavaju kvalitetno u gradu, a morali bi ako je nekom stalo do građana i njihovog kvaliteta života.

U čemu nam i kako mogu pomoći vinjete?

Dakle, da se vratim na vinjete. Ideja o stimulaciji manjeg korištenja automobila u gradu mi se dopada. Međutim, sve mora biti puno bolje isplanirano i pripremljeno. Mi realno imamo problem sa manjkom mjesta za parkiranje i ta situacija se stalno pogoršava. Fali nam neko konkretnije rješenje u vidu javnih garaža – podzemnih ili nadzemnih, šta god da je moguće. Ideja o pretvaranju zelenih površina u parkinge me takođe užasava i to mi nikad nije dobra opcija.

Ja živim u zgradi koja nema obilježeno niti jedno parking mjesto. Redovno nam je haos ispred zgrade, jer velika prodavnica, kafana i kladionica dovedu toliko automobila da je nemoguće proći i pješaku između njih. O tome da je misaona imenica da na primjer priđe hitna pomoć do ulaza da ne govorim. Živo me interesuje kako bi se vinjete odrazile na stanje u ovom konkretnom slučaju i da li bi umanjile ovaj saobraćajni haos.

Osim toga, sam način izdavanja vinjeta bi morao biti jednostavniji. Zašto je na primjer potrebna i CIPS potvrda i dokaz o vlasništvu stana? Zar to dvoje ne dokazuje isto – da osoba stanuje na jednoj adresi? Ostaje nejasno u svemu što sam vidjela i šta ako neko ima 2 automobila, jer je pisalo da jedna osoba može imati jednu vinjetu? Zašto ne bi bila i neka online varijanta kupovine vinjete ili bar prijave za istu? Puno pitanja koja se moraju i mogu riješiti kvalitetnije prije nego se krene u realizaciju sa svim.

A do tada, hodajte. Ne morate u prodavnicu ili do trafike autom. 30 minuta hodanja u jednom komadu je šetnja. Isplanirajte je tako i učinite dobro prije svega sebi. Neka automobil bude opcija koju birate kad baš nema druge. Svima će nam tako biti bolje.

Kako vam mogu pomoći?:




Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X