Loading

Šta skrivate iza tih vrata: “Šetnja za naše pujde”

Autor: Hana Kazazović

Danas sam zajedno sa grupom građana Zenice bila dio “Šetnje za naše pujde”. To je bila protestna šetnja do Skloništa za pse u Stranjanima kod Zenice, skloništa koje je u Zenici otvoreno 18. januara ove godine i u koje do dana današnjeg građani Zenice nemaju slobodan pristup. 

Upravo zbog toga smo se organizovali mi, ljubitelji i hranitelji pasa, da bismo pokazali Gradu Zenici, vlasniku ovog skloništa i upravitelju, preduzeću “Alba” doo da u ovom gradu postoje ljudi koji vole životinje, ljudi koji su ih hranili i hrane godinama i ljudi koji brinu o njima i zbog njih.

U Zenici je stvorena takva atmosfera da kad kažeš da ti je stalo do životinja i da te brine činjenica da u azil ne možeš otići i vidjeti kako im je i kako su – smatraju te ludim. I baš zato mi je danas bilo drago biti dio ove neformalne skupine i bila mi je čast naći se u istom društvu sa onima koji u svom srcu i u svojoj glavi mogu naći prostor i za one koji svoj glas nemaju. 

Kad smo se organizovali da napravimo ovu šetnju, mnogi se nismo ni poznavali. Povezao nas je interes – želja da našim dugogodišnjim četvoronožnim drugarima pružimo podršku i da pokažemo da ih nismo zaboravili. Moram naglasiti da smo sve uradili po propisima, da smo najavili šetnju, čak i u policiji i imali smo danas pratnju policijske patrole. Nismo neozbiljni i nismo uopšte neko ko želi probleme ili bilo šta nezakonito.

Ovo naglašavam zbog toga što je u jučerašnjem saopštenju “Alba” napisala da su u policijskoj stanici saznali da skup nije najavljen, što je potpuna neistina. Dopis o skupu su dobili svi – od gradonačelnika i službi grada, gradskog vijeća, do Albe konkretno kojoj je obavijest predata i na protokol, zaključno sa policijom koja nas je danas pratila. Ne volim kad neko spinuje i laže i zato ovo pišem ovako detaljno. 

Naime, od kako je u Zenici otvoren azil, u javnosti su se o azilu i njegovom radu pojavile ukupno 3 informacije. Prvu nam je dala RTV Zenica nakon otvaranja kad su napravili reportažu o prvim pokupljenim psima sa ulice 18. januara. Druga je bila kad je Zenicablog takođe napravio reportažu o azilu 24. januara. Treća je bila 10. aprila kad je gradonačelnik posjetio azil.

I to je sve. Možda je to nekome dovoljno, ali nama kojima je stalo do pasa nije. Zato smo išli gore i zato smo se i skupili. Jer niko za svo ovo vrijeme nema informaciju koliko je pasa pokupljeno sa ulica Zenice u azil i niko nema informaciju šta se sa mnogima od njih desilo. Da li su i koliko njih je eutanazirano, da li su i koliko njih je udomljeno, da li ima bolesnih, koliko ljudi i kako brine o njima – sve su to informacije koje nas interesuju i tek da njih imamo mogli bismo se složiti sa tvrdnjom da je rad Skloništa javan i transparentan. 

Jer, upravitelj skloništa je juče izdao saopštenje za javnost u kojem kaže da oni rade sve javno i transparentno i da je njihov rad lako provjerljiv. Kažu i da svako može posjetiti azil ako se najavi. 

Evo, mi smo se najavili neki dan i kad smo danas posjetili azil dopustili su da unutra uđu samo dvije osobe uz potpunu zabranu fotografisanja i snimanja. Dok su bili unutra i obilazili pse, par radnika “Albe” ih je pratilo u stopu, ne odmičući se od njih ni na sekund. Hranu koju smo ponijeli za naše drugare nam nisu htjeli uzeti jer je nije pregledao veterinar, a sva hrana su bile konzerve i zapakovane kese krekera. Meni to dovoljno govori, a svako za sebe neka donese zaključke.

I da se vratim opet na zabranu snimanja – pitam se zašto. Je li možda zbog toga da ne bismo danas napravili fotografije pasa koji su tamo, pa da znamo koji su psi sad trenutno gore? Iskreno – ja ne vidim neki drugi razlog. Ako je sve javno i transparentno, zašto se svako mora najaviti? Zašto ljubitelji pasa ne mogu obići svoje drugare koje su do juče hranili na ulici? 

Iz “Albe” kažu da sklonište za pse nije zoo vrt i da se ne mogu organizovati posjete, a u Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje piše (član 20) 

1) Radno vrijeme nastambi iz članka 1. ovoga Pravilnika, koje se odnosi na rad sa strankama, mora biti najmanje četiri sata radnim danom, a tijekom 24 sata dnevno mora biti osigurano dežurstvo za prijem životinja u hitnim slučajevima.

Definitivno ne tražimo ništa što zakonom nije propisano. Jer kako da psa udomi neko ko ne zna koji su psi u azilu? Postoji stranica sklonistezapse.ba i na njoj već skoro dva mjeseca stoje fotografije istih 5 pasa koji su kao za udomljavanje. Evo ne znam jesu li oni još gore i gdje i kako uopšte ovo Sklonište pokušava udomiti pse. A i informacija o tome spada u transparentnost rada.

Sve što mi tražimo jeste da se poštuje zakon i da se ljudima koji vole pse omogući da im pomognu – i obilascima, posjetama, i pomaganjem kod udomljavanja. Jer ovo kako se sad radi uopšte nikome od nas ne ulijeva povjerenje. Nakon ovih više od 3 mjeseca u kojima nas tretirate kao debile koji pojma nemaju, to povjerenje je zaista teško vratiti. Prvi korak ka tome je da nam omogućite posjete azilu bez prethodnih zakazivanja i najava, jer samo tako neće u nama rasti sumnja da radite na štetu pasa koji su tamo. 

P.S. Moram još jednom da se zahvalim svim danas prisutnim – stvarno mi je bila čast biti dio ove skupine.


4 comments

  1. Citala sam i ja taj clanak u kojem piše da ALBA nece napraviti Zološki vrt od azila!?
    Znaju li oni kako rade azili širom svijeta?!
    Svugdje ima posjetnog vremena za publiku da vide zivotinje! Svugdje primaju donacije u vrsti hrane, igracki, novca, itd!
    U “civilizovanim” azilima imaju odredjeni dani i sati gdje dobrovoljci mogu ici u šetnju sa psima ili milovati mace! Svaki “civilizovani” azil se raduje svakoj dobrovoljnoj pomoci u obskrbi tamo zivjecih zivotinja!
    Za moje pojmove to nije azil nego Gulag ili Konzentrationi Logor sa tom razlikom da zivotinje ne mogu natjerati na nasilian rad!

    1. Upravo tako. Ali obzirom da je Alba do juče prala ceste, sadila cvijeće i kupila smeće u Zenici, vjerujem da oni o azilima i životinjama svakako pojma i nemaju, pa zato ovako govore. To otkud da onda oni upravljaju azilom je neka druga priča.

      1. Hana, ne samo da to sta su radili prije azila, ima veze sa postupanjem prema psima u azilu, nego i to odakle poticu!? Zao mi je da moram upotrijebiti rijec seljak, i sto je jako cesto koristim posljednjih godina, ali i sama si vidjela, pa i cula, ljude koji gore rade!!?? Nikoga ne omalovazavam, niti obezvrjedjujem, ali misljenja sam da, kako to nisu pismeni ljudi, uostalom kao sto nisu ni sam nacelnik, a ni vecina vladajuce strukture, sve se ovo ne bi ni desavalo. Desavao bi se popis, registracija, cipiranje i sterilizacija svih vlasnickih pasa, kako u gradu, tako i po selima, i naravno kaznjavanje neodgovornih vlasnika, pa tek onda azil, i to onaj kakav i treba biti, europski. Medjutim nama se desava ovakav azil kalav je i ubijanje pasa….Znaci njih sve prvo treba opismeniti i educirati, vratiti u osnovnu skolu, ali onu koju smo mi zavrsili…pa tek onda od njih ocekivati da razmisljaju europski i stvaraju “europsku” Zenicu i sve drugo u njoj!!

Leave a Reply

X