CB 14: Šta je tvoja supermoć?

Autorica: Hana Kazazović

Knjiga “Moja baka vam se izvinjava” me navela da razmišljam o tome koja je moja supermoć. Jer Elsa, junakinja knjige, sedmogodišnja djevojčica, to zna za svakog lika u knjizi. Tačnije, po Elsinom svaka osoba ima neku supermoć. Pa sam razmišljala i skontala koja je moja.

Moja supermoć je da nekako uvijek pronalazim pozitivno – oko sebe, u događajima ili u ljudima. Odnosno moja supermoć je da i privučem takve ljude sebi u život i da se sa njima povežem.

Ne znam kako bih vam to objasnila, ali je upravo ta moja supermoć ono što meni pomaže da opstanem i da uvijek budem zadovoljna i sretna. Pomaže mi da mi je super gdje god da odem, da se jednako lijepo osjećam u Americi i u Jajcu, Tešnju ili Matuzićima.

Da, dva puta smo tata i ja čekali baš u tim Matuzićima mamu dok uradi skidanje mrene u onoj klinici i iz ta dva boravka imamo puno uspomena koje često spominjemo. Onu kad smo krenuli u šetnju pa stigli gore skroz do džamije, pa tata pitao nekog čiku zna li koja je tu nadmorska visina jer smo imali cijele Matuziće kao na dlanu. Vjerujem da i sad kruži priča po toj ulici kako su neko dvoje hodali i razgledali i raspitivali se o nadmorskoj visini :D

Ili kad smo čekali na semaforu 15 minuta da pređemo cestu, da se upali zeleno, a onda neka teta stala sa nama i pitala jesmo li pritisnuli dugme. A nas dvoje u čudu a istovremeno sretni što smo saznali što se kog đavla nikako ne pali, jer ko bi i pomislio da je to semafor na kojem moraš pozvati zeleno :D

I još neke takve priče nas prate iz svih putovanja i prosto je svejedno koje mjesto je u pitanju kad si pozitivno naklonjen istom, uvijek iz njega poneseš uspomene koje će te zasmijavati u životu i koje ćeš nositi sa sobom.

To je moja supermoć. I baš sam njom zadovoljna.

A sad kratki osvrt na proteklu sedmicu :)

Pisala sam

Putopisnu reportažu iz Tešnja i postala je najčitaniji tekst na blogu za manje od 7 dana. Naravno da neću nikad skontati šta utiče na čitanost nekih tekstova, ali me raduje da se očito ovaj o Tešnju ljudima dopao pa ga valjda zato i čitaju. Vi ga takođe možete pronaći na https://cyberbosanka.me/tesanj-gradic-u-koji-ne-idete-usput-ali-evo-zasto-vrijedi-otici-namjerno/


Spomenuh već knjigu “Moja baka vam se izvinjava”. Osvrt na nju sam napisala ovdje https://cyberbosanka.me/moja-baka-vam-se-izvinjava-fredrik-bakman-knjiga-koju-ce-jednako-voljeti-i-djeca-i-odrasli/


Tema koja je mene zanimala jer osjećam kako gubim fokus i pretpostavila sam da to ima veze sa umorom je – kako se možemo odmoriti. Pričala sam sa Nerminim i Slađanom i one su mi dale super odgovore na pitanja. Psihologija im je struka pa najbolje znaju šta nam treba da se odmorimo i kako to uraditi. I stvarno sad mislim da je većina naših ljudi prije svega jako umorna, pa onda sve ostalo. Tekst možete pročitati na https://cyberbosanka.me/sta-je-u-stvari-pravi-odmor-kako-se-zaista-odmoriti-bar-jednom-godisnje/

Čitala sam

Osim “Moja baka vam se izvinjava” Fredrika Bakmana pročitah i “Bog malih stvari” Arundhati Roy. Indijska spisateljica koja me ovom knjigom baš nekako potresla. Pisaću osvrt na nju uskoro pa ću objasniti zašto.

A pročitala sam još i knjigu “Rak na duši” Nele Sršen i još jednom od nje čula o povezanosti uma i tijela, odnosno o tome kako sebe razbolimo mislima i stresom i tugom. I kad skontam koliko uglavnom najveći broj ljudi živi u strahu – od toga da li će uspjeti obezbijediti sve za život, borbe za opstanak i sl. – postane mi jasno što je toliko bolesti oko nas. Premalo vodimo računa o tome šta i kako mislimo i razmišljamo, a to je prva stavka zdravog života.

Preporučujem

Pročitala sam odličan intervju sa odbojkašem Vladimirom Grbićem. Bio je reprezentativac Srbije u odbojci, osvajao medalje i dao sebe za odbojku i sport. Inspirativan intervju, a posebno dio u kojem priča o tome šta radi danas, kao bivši sportista. Jer mislim da mnogi sportisti upravo tu sebe nekako pogube. Kad prestanu raditi ono što su radili od malih nogu, mnogi se osjete zbunjeno i ne znaju kako sve svoje vještine i znanja dalje koristiti. E Vladimir je našao odličan način i baš mi je divan njegov primjer. Intervju možete pročitati na https://www.beforeafter.rs/intervju/vanja-grbic-moj-zadatak-je-da-uvek-pravim-razliku/

Razmišljam o…

…tome kako mi je malo glupo kod života to što uvijek moramo nekome za nešto polagati račune – pisati izvještaje – zadovoljavati formu. Ili te bar stalno neko (pr)ocjenjuje, određuje vrijednost onog što radiš – od škole pa kroz posao i dalje. Pa me to odvelo dalje do razmišljanja kakav bi to bio život u kojem možeš biti potpuno samostalan i raditi samo ono što ti se radi. Život bez izvještaja. I evo ne znam, jedino neki hippie način u kojem nisi dio nikakvog sistema mislim može obezbijediti tako nešto. Šta vi mislite?

U svakom slučaju, izgleda da je ljeto i zvanično obuklo pravo odijelo, pa vam želim ugodnu sedmicu i da uživate u suncu :)


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X