Šta sve vidjeti u Banjaluci za dva dana i to bez automobila

Autor: Hana Kazazović

Znam da samo to pisala više puta na blogu, ali ponoviću opet – volim putovanja :) Nije mi bitno gdje se putuje, uživam u svakom mrdanju od kuće, ili kako se to danas moderno kaže – pomijeranju iz moje zone komfora, fizičkom naravno. Ne putujem ni blizu onoliko koliko bih voljela / željela, tako da se trudim iskoristiti svaku priliku koja mi se ukaže.

Zbog toga sam bila na mukama kad sam vidjela da Dara 13.6. organizuje promociju knjige “Putovanje u središte srca” Jelene Pantić u Banjaluci. Jelenu “znam” virtuelno već dugo, često smo u kontaktu online, radila sam intervju sa njom, poslala mi je knjigu koja mi je postala najbolji drug… I sad dolazi tako blizu, a ja ne mogu da odem jer sam u stisci sa novcem i ne mogu to sebi priuštiti.

“Ili mogu?”, pomislih. “Kako da odem do Banjaluke?”, zavrtilo mi se pitanje u glavi.

Kad nešto jako želiš, često ti Svemir pomogne da to i ostvariš. Tako se meni desilo ovaj put.

Putovanje i boravak od 2 dana u Banjaluci su mi omogućili “Citydeal.ba – online servis za grupnu kupovinu” koji me sponzorisao smještajem i “BissTours” agencija koja mi je  obezbijedila autobuske karte.

Citydeal.ba u svojoj ponudi zaista ima puno zanimljivih putovanja i ja vam preporučujem da pogledate njihovu stranicu prije planiranja putovanja jer možete uštediti puno. Imam par prijatelja koji su zaista prepolovili svoje troškove za putovanja kupivši kupone preko njih. Ja sam birala Banjaluku jer je moja želja za prisustvovanjem promociji bila veća, ali ima tu puno nekih mjesta koja su me bacila u razmišljanje i dileme :))

Što se tiče BissToursa, to je agencija koju inače biram kad god mogu, jer sam zadovoljna njihovom uslugom. Autobusi su im ok, osoblje ljubazno i profesionalno, a linije i cijene odgovarajuće. Meni dovoljno, sve dok se ne natjeram da počnem voziti.

Uglavnom, na put smo muž i ja krenuli u subotu ujutro. Uveče je bila zakazana promocija, a povratak je planiran u ponedjeljak. Taman dovoljno za brzinsko punjenje baterija i druženje sa dragim ljudima.

Ja sam odlučila da ću pisati tekst u fazonu “#hodajsamnom kroz Banjaluku” pa sam fotkala sve što mi se učinilo zanimljivim. Ova fotografija ispod je u stvari etno selo “Kotromanićevo” koje se nalazi blizu Doboja. Izgleda baš simpatično, a inače je jedna od mojih želja da posjetim sva etno sela na području bivše države, tako da mi ona uvijek posebno privuku pažnju.

Da, jedna od negativnih strana vožnje autobusom je što ne možeš vozača zamoliti da staneš i tu popiješ kafu, a to bih sigurno napravila da sam se vozila automobilom :)

U Banjaluku smo stigli oko pola 2, pa se smjestili, osvježili i dogovorili kafu sa Jelenom. Koju, zamislite, nisam fotkala uopšte. Da, imam običaj da zaboravim na fotkanje u momentima kad mi se dešava stvarni život :D A ovaj susret sa Jelenom je bio baš to – uživanje u razgovoru, kao da se znamo 100 godina a vidimo se prvi put.

U stvari, to “oživljavanje avatara” je najbolji dio druženja sa internet ljudima. Znaš nekog super, a onda ga vidiš uživo. I nemaš osjećaj da ga prvi put vidiš, nego kreneš sa pričom o svemu, najčešće tamo gdje si zadnji put stao kad ste pričali na nekom chatu ;)

Ispod su fotografije Vrbasa. Nama koji živimo pored rijeke Bosne svaka čista, lijepa rijeka oduzme dah. Fascinantno mi je bilo gledati ljude kako se kupaju, a fascinantno mi je bilo vidjeti i ove saksije sa cvijećem na mostu. Zašto? Zato što ih niko nije ukrao ili uništio, eto zašto. Jer sam, nažalost, navikla, da se kod nas uništava sve što nas okružuje.

Nakon kafe sa Jelenom smo ogladnili, pa sjeli u roštiljnicu pored mosta da pojedemo ćevape. Ovo je pogled iz te roštiljnice, a ručak ćemo pamtiti cijeli život jer su nam društvo pravili vrapci. Koje, naravno, ponovo nisam uslikala jer nemaju vremena da poziraju.

Ali vjerujte – to su najpitomiji vrapci koje sam srela u životu! Dolete na sto, stanu ispred tanjira i čekaju da im daš komadić lepine :D Uzmu ga fino iz ruke kad otkineš. Oduševili su me, totalno :))

Ovo je čuveni banjalučki ćevap. Meni jako ukusan, pomalo neobičan jer sam navikla na one “naše” razdvojene. Na slici je srednja porcija – 3 ova kompletića sa 4 ćevapa. Dva ćevapa sam proslijedila mužu, a bila sam jako gladna i mogu dosta pojesti :)

Nakon ručka smo malo hodali pored Vrbasa. Tu je lijepo šetalište i ispod plaža, a na livadi pored smo sreli dosta izgorjelih kupača :D Totalno mi je super ta mogućnost kupanja u rijeci i zaista zavidim Banjalučanima na tome. Mali raj u gradu, nema to svako.

Banjaluka ima puno zelenila. Ovo je jedna obična ulica ali je hlad cijelom njenom dužinom. Ja inače obožavam drveće i prirodni hlad tako da sam to morala fotkati za uspomenu.

Naravno, Banjaluka je poznata i po tvrđavi Kastel. Nekad ranije sam i njega obilazila, ali ovaj put nisam. Nisam iz 2 razloga. Prvi je nedostatak vremena, a drugi su radovi na obnovi Kastela. Nisam htjela smetati ljudima :))

Na promociju smo krenuli oko 18 sati. Moram reći da je bilo jako toplo, tako da nismo sreli puno ljudi na ulici u to vrijeme. Na fotografiji je Boska, robna kuća, a ispred je prostor na kojem se najčešće organizuju razne stvari u Banjaluci.

I naravno – glavna ulica za šetanje u Banjaluci – Gospodska ulica. 18 sati, skoro pusta jer je prevruće.

Promocija knjige “Putovanje u središte srca” Jelene Pantić

Promocija je održana u kafeu Igra mečka. Ima Banjaluka objekata sa totalno cool nazivima :D

Ispod na slici su Jelena i Dara, neposredno prije promocije. Ovu sam ja fotkala, a sljedeće 3 sam uzela iz Darinog fotoalbuma sa promocije kojeg u cjelini možete pogledati ovdje.

Bilo je jako lijepo. Došli su uglavnom ljudi koji Jelenu inače prate i čitaju, tako da je atmosfera bila opuštena i ugodna. Ovo je inače tek druga promocija Jelenine knjige, tako da smo skoro pa imali ekskluzivu :))

A ovo nas tri poziramo, da imamo i jednu normalnu fotku za uspomenu :)

Nedjelja – 14.6.2015.

Dara mi je davno obećala da će me voditi na Šehitluke, odnosno Banj brdo, kako se sad zove. Zato smo nedjelju rezervisali za ispunjenje tog obećanja, iako je bilo veoma vruće. Dok smo čekali da se skupimo i krenemo, ja sam fotkala park u centru Banjaluke – “Petar Kočić”.

Tu je i obnovljena džamija Ferhadija koja zaista lijepo izgleda.

Kafe pauzu smo pravili u “Alibabi” – kafić sa lijepim pogledom. Šifra za WiFI je – “40 hajduka” :D

Da, upoznala sam i Vesnu taj dan, još jedan “oživljeni avatar” nakon godina praćenja i online druženja :))

O bebama, mačkama i psima u ovo praskozorje @DaraPicard @cyberbosanka pic.twitter.com/0MXKtLexJO

— Vesna Kerkez (@koska_lizi) June 14, 2015

I eto je – famozna rampa koja se nalazi na početku “Rekreativne zone Banj brdo – Šehitluci”. Slušala sam o njoj puno i konačno dobila priliku da je vidim uživo.

I tek kad prođete rampu i krenete da se penjete shvatite koliko bi njeno ukidanje bilo besmisleno.

Ulica je asfaltirana, ali nije ne znam kako široka. Uz nju imaju postavljene sprave za vježbanje i zaista smo sreli puno ljudi koji ih koriste. Mnogo Banjalučana je išlo taj dan gore i nisam slikala ni njih jer mi je glupo da prepadam ljude i da ih fotkam ako ih ne znam. Možda je do mene, šta znam :D

@cyberbosanka Izvorno brdo se zove Sehitluci, spomenik je palim borcima iz drugog rata,autor Antun Augustincic, radjen od Brackog kamena

— zoxy (@RanzousZoxy) June 14, 2015

Popeli smo se do spomenika, pa malo sjedili na travi i uživali u pogledu na zelenilo.

Ovo je pogled na Banjaluku. Kad budem imala fotoaparat, a ne samo telefon, onda će i fotografija biti bolja. I moraću onda doći u zimu, kad nema ovog lišća pa da se sve dobro vidi :D

Nakon odmora na vrhu, pojedenog sladoleda (ja) i popijene kafe (ostali), krenuli smo nazad. Kiša se nećkala i na kraju odlučila da ne pada, srećom.

Ne znam ko je Jaca, ali ovo je njena pećina. Kaže – “Uđi, pjevaj, plači, vrišti, psuj!” Dodala bih – ako se ne bojiš mraka i pećina :D Nismo uradili ništa od toga, prevladao je strah od nepoznatog :)

Dara i Vesna kažu da od rampe do vrha ima 4 km. Do rampe ko zna koliko. Ako niste u kondiciji, kao što neki nismo, ovo je šetnja koju ćete dugo pamtiti. Još ako krenete sa Darom, koja na početku na sebe zaveše Sekanu od 9 kg, pa i tako pod “teretom” zadaje ritam za hodanje, krepaćete sigurno. Još ona u japankama :D

Uglavnom, kad se vratite upašćete u nesvijest na neka 2-3 sata sigurno. Bar smo mi tako napravili, jedva skupivši snagu da jedemo prije toga :D

A poslijepodne ponovo šetnja. I fotkanje. Oduševljavanje rasvjetom uveče posebno, jer ja jako volim lijepo osvijetljenje građevine.

Naravno, morala sam fotkati i krivi sat. On se nalazi na Trgu Krajine i pokazuje vrijeme u koje je 1969. godine Banjaluku zadesio razorni zemljotres.

Ponedjeljak, 15.6. – pripreme za povratak

Ujutro smo tražili gdje ćemo popiti kafu i pronašli kafe Scout pored Vrbasa. Nakon te kafe mogu reći da konačno imam mjeru za sintagmu “debeli hlad”. Od ovog nema deblji, stvarno. Vrbe i ostalo drveće, a pored huči Vrbas. Kafa u kojoj sam stvarno uživala.

I onda, dok smo pili kafu, prođe čovjek sa dajakom, uzvodno. Ja sam se umorila dok sam ga gledala kako se odguruje onom šipkom (koja se zove dajak, čamac je čamac – hvala BL na ispravci u komentaru). Mislim da bih lično mogla zamahnuti dva puta, a i to ne znam da li bih se pomjerila iz mjesta :D

Uglavnom, za neki sljedeći dolazak smo poželjeli da se provozamo dajakom. Mislim da je to poseban gušt.

I tako je došlo vrijeme za povratak u Zenicu. Imam na telefonu neku aplikaciju koja je sama za sebe odlučila da mi mjeri broj pređenih koraka. Osim što me malo strah zbog te njene odluke, jer me niko nije ništa pitao, bilo mi je zanimljivo vidjeti da sam za ta 3 dana napravila 40.553 koraka. Od toga je nedjelja sa 25.087 koraka. Nije malo uopšte. I potpuno opravdava to što me evo i danas bole mišići na nogama.

Jer ako ovo nije bio #hodajsamnom, onda ne znam šta jeste :D

Na kraju moram da se još jednom zahvalim mojim sponzorima, odnosno sponzorima putovanja bez kojih ovo ne bi bilo moguće. Hvala CityDeal.ba i hvala BissTours! Družićemo se mi još, sasvim sigurno :))

A vi ako budete imali priliku, posjetite Banjaluku. Ovaj moj kratki pregled je možda 2% od svega što bih voljela vidjeti i što se inače ima vidjeti u ovom gradu. Ali to je taman da imam razlog za neke sljedeće posjete, zar ne?

 — —